Broj: Rev 1643/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. p. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u S., protiv tuženika R. M. iz S., zastupanog po punomoćnici S. K., odvjetnici u S., uz sudjelovanje P. P. d.o.o. H. i F. P. d.o.o. S., oboje zastupani po Odvjetničkom društvu P. i p. u S., kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-774/12 od 4. travnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-6850/09 od 2. ožujka 2012., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja P. p. d.o.o. podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-774/12 od 4. travnja 2013.

 

Odbacuje se revizija tužitelja P. p. d.o.o. podnesena protiv rješenja o troškovima postupka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-774/12 od 4. travnja 2013.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I-Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti koji glasi:

 

              „Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude nadoknadi tužitelju štetu u iznosu od EUR 500.000,00 kn  u kunskoj protuvrijedosti sukladno srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja ove tužbe.

 

              Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak.“

              II - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana na ime parničnog troška naknaditi tuženiku R. M. i umješaćima na strani tuženika 1) P. P. d.o.o. i 2) F. P. d.o.o. svakom po 180.810,00 kuna.

 

              III-Odbija se privremena mjera koja glasi:

 

              „Zabranjuje se tuženiku-protivniku osiguranja otuđenje, opterećenje ili bilo koje drugo raspolaganje poslovnim udjelima u trgovačkim društvima H. V. d.o.o. S., ... MBS:..., ... F. p. d.o.o. S., ... MBS:... uz zabilježbu u sudskog registru trgovačkog suda u S. navedenih zabrana.

 

              Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi naknade štete odnosno do provedbe ovrhe po presudi iz ovog postupka.“

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

              „Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P2-6850/09 od 02. ožujka 2012. godine u pobijanom dijelu i to točki I. izreke.

i

r i j e š i o   j e:

 

              I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P2-6850/09 od 21. studenog 2011. godine te se odbija prijedlog P. P. d.o.o. H. i F. p. d.o.o. S. za miješanje u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan.

 

              II. Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava žalba tužitelja i odluka Općinskog suda u Splitu broj P2-6850/09 od 02. ožujka 2012. godine:

 

              a) potvrđuje u pobijanom dijelu i to u dijelu točke II. izreke kojim je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 180.810,00 kn te u točki III. izreke u cijelosti,

 

              b) preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je tužitelj obvezan naknaditi umješačima parnični trošak svakome po 180.810,00 kn; te se zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.“

 

Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te poboja i odluku o troškovima postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija protiv presude je neosnovana, a revizija protiv rješenja o troškovima postupka je nedopuštena.

 

Ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP).

 

Protivno navodima revidenta sudovi nižeg stupnja nisu počinili bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer odluke sudova imaju jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati jer odgovaraju sadržaju isprava i zapisnika u spisu, imajući u vidu pravnu prirodu tužbenog zahtjeva koja se u suštini svodi na odštetni zahtjev tužitelja zbog povrede obveze sklapanja ugovora o prodaji nekretnine.

 

U postupku sudovi nižeg stupnja su utvrdili:

 

              - da su tužitelj (zastupan po odvjetniku D. Ž.) kao kupac i tuženik kao prodavatelj i jedini član društva H. V. d.o.o. S. te 5%-tni udjeličar u društvu F. P. d.o.o. S., u svibnju (nedjelja - 03.) 2009. sklopili sporazum na engleskom jeziku o kupnji tuženikovih poslovnih udjela u navedenim društvima;

              - da iz „M. o. A.“ (dalje: ...) proizlazi da su stranke dogovorile kupnju udjela tuženika i to glede tvrtke H. V. d.o.o. S. za iznos od 500.000 Euro a glede tvrtke F. P. d.o.o. S. za iznos od 4.500.000 Euro iako je ugovoreno pravo prvokupa drugog udjeličara u tvrtki F. P. d.o.o. S., V. d.o.o.; da je tuženik rukopisom nadodao da isto predstavlja prvobitni nacrt koji će biti podnesen njegovim odvjetnicima; da su priložena dva ovjerena prijevoda ... naziva po tužitelju uvjetni kupoprodajni ugovor - kupoprodajni ugovor i naziv po tuženiku uvjetni sporazum o kupnji udjela - nacrt sporazuma;

              - da su o kupnji tuženikovih poslovnih udjela pregovarali u ime tužitelja gdin A. F. (iako je jedini član uprave gdin M. B.) i tuženik osobno;

              - da je tuženik dana 16. svibnja 2009. godine poslao e-mail punomoćniku tužitelja D. Ž. iz kojeg proizlazi da je bio nezadovoljan činjenicom da je pregovarač sa sobom doveo odvjetnika, jer da je i on imao odvjetnika da bi sporazum mogao biti uspješnije sklopljen, da njegov partner želi iskoristiti pravo prvokupa pa da su uvjeti ... nemogući i to ne njegovom krivnjom;

              - da se nisu ostvarili kumulativno postavljeni uvjeti iz točke 3. ... tj. niti je izvršena od strane kupca uplata 10% dogovorene cijene na dva odvojena skrbnička računa koji nisu ni otvoreni, odricanje ili ostvarenje prava prvokupa jer je partner to pravo iskoristio i nije provedeno ispitivanje boniteta društva čiji se udjeli kupuju;

              - da je V. d.o.o. Z. iskoristio pravo prvokupa i otkupio 50% udjela u F. P. d.o.o. od tuženika dok tvrtka P. P. d.o.o. kupila od tvrtke H. V. d.o.o. nekretninu k.č. 2/17 u naravi lovačka kuća i dvor.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu štete u ovom sporu temelji se na odredbi čl. 251. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO).

 

              Odredbom čl. 251. ZOO-a određeno je da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju (stavak 1.); da je strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna za štetu koja je time prouzročena drugoj strani (stavak 2.); da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, između ostalog, ako strana uđe u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor (stavak 3.); da, ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljive obavijesti ili joj omogućila da dođe do njih, druga ih strana, ako nije drukčije ugovoreno, ne smije učiniti dostupnim trećima niti ih koristiti za svoje interese, bez obzira je li naknadno ugovor sklopljen ili nije (st. 4.); da se odgovornost za povredu obveze iz stavka 4. ovoga članka može sastojati u naknadi time prouzročene štete i predaje oštećeniku koristi koju je štetnih tom povredom ostvario (st. 5.); ako se drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za sklapanje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove (st. 6.).

 

Kako niti u tužbi, a niti tijekom trajanja postupka tužitelj, na kome je teret dokaza nije naveo, a kamoli dokazao u čemu bi se sastojala šteta koju trpi, pa time nije dokazao niti visinu štete kao jedan od elemenata koje kumulativno oštećeni mora dokazati u odštetnoj parnici neovisno o tome radi li se o izvanugovornoj ili odštetnoj odgovornosti zbog povrede ugovorne obveze, tu su stoga sudovi nižeg stupnja pravilno tužitelja odbili s tužbenim zahtjevom u smislu odredbe čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a, a u svezi s odredbom čl. 219. ZPP-a.

 

S tim u svezi iscrpna obrazlaganja revizije o lingvističkim pitanjima točnosti prijevoda naziva i sadržaja sporazuma između stranaka nisu ni od kakvog značaja u ovoj fazi postupka.

 

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja protiv presude suda drugog stupnja odbiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a.

 

U odnosu na reviziju tužitelja podnesenu protiv odluke o troškovima postupka valja odgovoriti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet-meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Stoga je valjalo reviziju tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 29. ožujka 2017.