Broj: Rev 851/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Č. iz L., kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., protiv tuženika F. K. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. H. i M. H., odvjetnici u O., radi smetanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-79/2011-2 od 5. listopada 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj P-554/09-30 od 10. studenoga 2010., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-79/2011-2 od 5. listopada 2011., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj P-554/09-30 od 10. studenoga 2010., odlučeno je:

 

"Utvrđuje se da je tuženik tužitelju oduzeo posjed nekretnine označene kao k.č.br. 1140/32 k.o. V. koja služi za parking vozila na način da je rubom nekretnine u svom vlasništvu označene kao k.č. br. 1140/31 k.o. V. uzdužno uz među postavio 11 metalnih stupića visokih cca 2 metra s južne strane s koje graniči sa tužiteljem čime je onemogućio tužitelja da do svog parking mjesta može ući automobilom i parkirati vozilo na privatnom parkiralištu.

 

Nalaže se tuženiku da ukloni postavljene stupiće opisane u točki 1. ovog rješenja, te da uspostavi stanje koje je bilo prije postavljanja istih, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 3.246,76 kuna, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-79/2011-2 od 5. listopada 2011., uvažena je žalba tuženika, te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti (točka I. izreke) i tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.866,26 kn (točka II. izreke).

 

Protiv rješenja drugostupanjskog suda tužitelj je pravodobno podnio reviziju pozivajući se na odredbe čl. 443. st. 3. u vezi s čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, postavljajući pritom pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, preinači drugostupanjsko rješenje i tuženika obveže na nadoknadu troškova revizije.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja. U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost tužiteljevih prigovora i predlaže njeno odbijanje.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 443. st. 4. ZPP protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400. ZPP.

 

Rješenje drugostupanjskog suda kojim je odbačena tužba zbog smetanja posjeda je rješenje kojim se postupak pravomoćno okončava.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka, stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. ovog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tužitelj u reviziji postavlja pitanje računanja subjektivnog roka od 30 dana za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda prema odredbi čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 - dalje: ZVDSP), a koje se svodi na pitanje primjene odredbe o produženju roka u slučaju kada posljednji dan roka pada na državni blagdan, nedjelju ili koji drugi dan kada sud ne radi, pa da u tom slučaju rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana (čl. 112. st. 4. ZPP).

 

Kao razlog važnosti tužitelj navodi da je riječ o pitanju o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje na sjednici odjela te ukazuje na pravno - teorijska tumačenja u vezi s ovim pitanjem, a koja su u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u pobijanoj drugostupanjskoj odluci.

 

O pravnoj prirodi subjektivnog roka od 30 dana za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda prema odredbi čl. 21. st. 3. ZVDSP, ovaj sud je već izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovnog broja Rev 930/11-2 od 11. prosinca 2013., u kojoj se navodi:

 

"Prema odredbi čl. 112. st. 4. ZPP ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda rok za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (subjektivni od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja i objektivni od godine dana od počinjenog smetanja) je procesne naravi, budući je posljedica da tužba nije podnesena u roku odbačaj tužbe, a ne odbijanje tužbenog zahtjeva. Istina je da su navedeni rokovi smješteni u materijalni propis čl. 21.st. 3. ZVDSP, no time rok za podnošenje tužbe, odnosno za traženje sudske zaštite nije postao materijalnopravni rok.

 

Stoga se prema shvaćanju revizijskog suda na rokove za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda primjenjuje odredba čl. 112. st. 4. ZPP o računanju roka, ukoliko zadnji dan roka pada u nedjelju, državni blagdan, odnosno dan kada sud ne radi. (...)

 

No, ukoliko bi se navedeni rok smatralo materijalnopravnim rokom, ZVDSP ne sadrži posebne odredbe o računanju roka, već te odredbe sadrži čl. 300. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, dalje ZOO). U st. 1. je tako propisano da rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojeg se rok računa, a završava istekom posljednjeg dana roka. U st. 3. je pak propisano da ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Dakle, i kod materijalnopravnih rokova ukoliko posljednji dan roka rada na dan kada je zakonom određeno da sud ne radi, tada se kao posljednji dan roka računa prvi sljedeći radni dan."

 

U konkretnom slučaju prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, posljednji dan za podnošenje tužbe je bio 17. listopada 2009. (subota - neradni dan), a tužba je podnesena preporučeno dana 19. listopada 2009. (ponedjeljak - prvi sljedeći radni dan).

 

Iz pobijanog rješenja, u bitnom, proizlazi shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem je rok od 30 dana prekluzivni rok materijalnog prava na koji se ne primjenjuju pravila o produživanju rokova iz čl. 112. st. 4. ZPP.

 

S obzirom na to da je u konkretnom slučaju zadnji, trideseti dan roka padao je u subotu - dan kada sud nije radio - to je radi toga zadnji dan roka produžen na prvi sljedeći radni dan (ponedjeljak). Kako je tužba podnesena upravo tog prvog sljedećeg radnog dana, to je pogrešan zaključak drugostupanjskog suda da je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka iz odredbe čl. 21. st. 3. ZVDSP.

 

Kako je drugostupanjski sud zbog ovog pogrešnog pravnog pristupa uvažio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsko rješenje, a da pritom nije ispitao osnovanost preostalih žalbenih navoda, to je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP ukinuti drugostupanjsku odluke, te predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.

 

U nastavku postupka sud će ponovno odlučiti o osnovanosti žalbe tuženika, vodeći računa o pravnom shvaćanju ovoga suda u vezi s računanjem subjektivnog roka od 30 dana za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda prema odredbi čl. 21. st. 3. ZVDSP.

 

Zagreb, 29. ožujka 2017.