Broj: Rev 2233/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice M. C. iz Z., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik iz Z., radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-4026/11-2 od 5. veljače 2013., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrpl-3948/10 od 7. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu, te potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrpl-3948/10-9 od 8. ožujka 2011., na sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-4026/11-2 od 5. veljače 2013. u pobijanom dijelu - u stavcima I., III. i IV. izreke, te predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

 

              II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski sud je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-20761/04 od 17. srpnja 2009. odredio po ovrhovoditeljici predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate:

 

              - 15.964,70 kn s pripadajućim i u izreci rješenja određenim zateznim kamatama računatim od 17. srpnja 2009. do isplate,

 

              - 9.088,71 kn „na ime nepodmirene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća do 16. srpnja 2009.“,

 

              - 1.230,00 kn na ime troškova ovršnog postupka.

 

Drugostupanjski sud rješenjem je:

 

a) u stavku I. izreke, prihvatio žalbu ovršenika, ukinuo rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda i prijedlog za ovrhu odbacio,

 

b) u stavku II. izreke, odbio kao neosnovanu žalbu ovršenika i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda posl. br. Ovrpl-3948/10-9 od 8. ožujka 2011. kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 17. siječnja 2011.,

 

c) u stavku III. izreke, ovrhovoditeljicu obvezao naknaditi ovršeniku „trošak žalbe“ od 615,00 kn,

 

d) u stavku IV. izreke, odbio „zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu ovršenika“.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu odluke kojom nije uspjela u postupku, tj. pod stavkom I., III. i IV. izreke ovrhovoditeljica je („u cijelosti“) podnijela reviziju „na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona, obzirom da donošenje odluke u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana". Predlaže da revizijski sud „usvoji ovu reviziju te da pobijano rješenje preinači na način da se žalba ovršenika odbija kao neosnovana“, te da „potvrdi rješenje o ovrsi“ prvostupanjskog suda.

 

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11- 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje u svezi s odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje: OZ-a), a prema kojoj: "U ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku“.

 

Predmetom ovršnog postupka prijedlog je ovrhovoditeljice za donošenje rješenja o ovrsi na žiro računu ovršenika, na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude.

 

Iz stanja predmeta proizlazi:

 

- da je ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine (15.964,70 kn s pripadajućim i u izreci rješenja određenim zateznim kamatama računatim od 17. srpnja 2009. do isplate, 9.088,71 kn „na ime nepodmirene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća do 16. srpnja 2009.“, i troškova ovršnog postupka) na žiro računu ovršenika, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-20761/04 od 17. srpnja 2009. kojom je ovršenik obvezan platiti ovrhovoditeljici 15.964,70 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedine iznose (na sve od 2004.) do isplate i naknaditi joj trošak parničnog postupka od 4.137,45 kn,

 

- da je ovrhovoditeljica u prijedlogu navela da je „obveza ovršenika djelomično prestala 17. srpnja 2009. prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika u iznosu od 6.984,02 kn, čime je prestala obveza ovršenika na isplatu troška parničnog postupka dosuđenog ovrhovoditelju u iznosu od 4.137,45 kn, kao i dijela zakonskih zateznih kamata na glavno potraživanje dospjelih do 16. srpnja 2009. u iznosu od 2.846,57 kn, dok je ostalo nepodmireno dio zakonskih zateznih kamata dospjelih do 16. srpnja 2009. u iznosu od 9.088,71 kn, kao i cjelokupna glavnica“,

 

- da je prvostupanjski sud rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrpl 3948/10 od 7. siječnja 2011. odredio predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate i odredio trošak ovrhovoditelja od 1.230,00 kn.

 

              Drugostupanjski sud je (preinačenjem prvostupanjskog rješenja) ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio  prijedlog za ovrhu zaključujući:

 

              - da je „uvidom u spis utvrđeno kako je ovršnom ispravom ovršeniku naloženo isplatiti ovrhovoditeljici iznos od 15.964,70 kn sa zateznim kamatama različitim tijekom na pojedinačne iznose, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.137,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2009. do isplate“,

 

              - da „je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u pogledu tražbine u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave, budući je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onog kako je ovrhovoditeljici dosuđeno ovršnom ispravom“,

 

              - da je „sadržajno odstupanje pobijanog rješenja o ovrsi od ovršne isprave utvrđeno i u dijelu kojim je ovrha određena radi isplate obračunatih zateznih kamata u iznosu od 9.088,71 kn, budući da navedena tražbina u označenom iznosu nije dosuđena ovršnom ispravom, već se temelji na privatnom obračunu ovrhovoditeljice koji nema snagu ovršne isprave“,

 

              - da „s obzirom da prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine određenu sukladno izreci ovršne isprave u smislu odredbe čl. 35. st. 1. OZ, to je isti prijedlog za ovrhu valjalo odbaciti pravilnom primjenom odredbe čl. 35. st. 3. OZ“.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Ovrhovoditeljica je reviziju podnijela na temelju odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a i pritom postavila pitanje:

 

              „...da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?“,

 

te istaknula „da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova“ - pritom ukazujući na rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., posl. br. Gžovr-1429/11 od 29. ožujka 2011. i posl. br. Gžovr-4470/11 od 1. ožujka 2011.

 

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima kakav je i ovdje, u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka (kao redovnu reviziju), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema shvaćanju ovoga suda, po ovrhovoditeljici postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je riječ o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Navedeno pitanje valja razriješiti primjenom:

 

- odredaba čl. 35. OZ-a kojima je propisano: (stavak 1.) „Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe“, (stavak 3.) „Prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud će odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi“,

 

- odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO-a) kojom je propisano: „Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica“.

 

Slijedom navedenih odredaba, a uzimajući u obzir da u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu sadrži sve elemente propisane navedenom odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a, uz (ovdje odlučno) i tražbinu čije se ostvarenje traži (ne proizlazi da prelazi iznos tražbine utvrđene ovršnom ispravom), drugostupanjski sud je pogrešno pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 3. OZ-a ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu.

 

Naime, u ovršnom postupku ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje ili cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili (kao u konkretnom slučaju) dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev-901/14-2 od 16. lipnja 2015.) - pa drugostupanjski sud pogrešno zaključuje da prijedlog za ovrhu mora sadržavati „točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine određenu sukladno izreci ovršne isprave“.

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s navedenom odredbom čl. 172. ZOO-a, tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica - a kako ovrhovoditeljica prijebojem međusobnih potraživanja i potražuje.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka (npr. kao u konkretnom slučaju: prijebojem), ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka i tijek kamata - u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje glavnice u cijelosti sa zateznim kamatama (računatim ne na pojedine iznose od 2004., već (ovdje bitno) kasnije tj. od 17. srpnja 2009.), kao i (samo) dijela obračunatih zateznih kamata do 17. srpnja 2009. - što je u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica i naznačila.

 

Prema tome, „ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo“.

 

S time u svezi, a kako je (prema izloženom) drugostupanjsko rješenje temeljeno na shvaćanju koje nije pravilno - a ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke (jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode) - to je valjalo prihvatiti reviziju ovrhovoditeljice te ukinuti drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu - i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ-a).

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima iz stavaka III. i IV. drugostupanjskog rješenja (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 19. st. 1 OZ-a).

 

              Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o izjavljenoj žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi (imajući na umu sve navedeno), nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom postupku.

 

Zagreb, 4. travnja 2017.