- 1 -              Poslovni broj: Usž-670/21-2

 

 

Poslovni broj: Usž-670/21-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. d.d., Z., kojeg zastupa opunomoćenica D. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. P. S., Z., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Z., radi zaštite osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2457/19-14 od 13. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2457/19-14 od 13. listopada 2020.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka. 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2457/19-14 od 13. listopada 2020. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/I-041-02/19-10/28, urbroj: 567-02/14-19-01 od 17. lipnja 2019. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kuna.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka jer se nije izjasnio o svim prigovorima koje je tužitelj tijekom spora iznio. Prije svega, prvostupanjski sud je procesnu povredu počinio jer je propustio osvrnuti se na prigovor tužitelja da cjelokupna kreditna dokumentacija ne predstavlja osobne podatke ispitanika. Pri iznošenju ovakve tvrdnje prvostupanjski sud nije obrazložio i precizirao na temelju čega izvodi zaključak da se cjelokupna kreditna dokumentacija treba smatrati osobnim podatkom, niti je doveo u korelaciju s pojmom osobnog podatka iz članka 4. točke 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podatka te stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje: Opća uredba o zaštiti podataka). Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje je počinjeno time što je sud propustio utvrditi sve okolnosti slučaja, a osobito je propustio precizno ustanoviti što se sve smatra osobnim podatkom i zašto smatra da sva kreditna dokumentacija predstavlja osobni podatak. Također je sud pogrešno utvrdio da se dostavljanjem ispitaniku kopije tražene dokumentacije ne utječe negativno na prava i slobode drugih pojedinaca ističući da se pod drugim pojedincima ne misli na samog voditelja obrade. Ovakav stav prvostupanjski sud u obrazloženju presude samo paušalno konstatira, a da nije obrazložio na temelju čega je došao do takvog zaključka i iz čega proizlazi da bi se upravo takvo tumačenje navedenog članka Opće uredbe o zaštiti podataka trebalo uzeti kao valjano. Također drži da je sukladno tome pogrešno primijenjeno materijalno pravo, iz svih razloga navedenih tijekom upravnog spora. Ističe da je u konkretnom slučaju predložio podnošenje prethodnog pitanja Sudu Europske unije. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i poništi rješenje tuženika. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3.    U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava žalbene navode kao neosnovane, iz razloga navedenih tijekom upravnog spora te konačno predlaže da Visoki upravni sud u cijelosti odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi presudu kojom se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika odbija kao neosnovan.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

7.              Uvidom u spis predmeta, dostavljen ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je rješenjem tuženika usvojen zahtjev zainteresirane osobe za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka te je utvrđeno da je onemogućavanjem ostvarivanja prava pristupa osobnim podacima odnosno kreditnoj dokumentaciji zainteresirane osobe, koji se obrađuju vezano za ugovor o kreditu broj 727952 od strane tužitelja došlo do povrede članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka te je naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi omogući ostvarivanje prava pristupa kreditnoj dokumentaciji odnosno osobnim podacima sukladno članku 15. stavku 3. Opće uredbe o zaštiti podataka u odnosu na zahtjev zainteresirane osobe tužitelju 19. rujna 2018., a koji se odnosi na ugovor o kreditu broj 727952 u roku od 15 dana te da o istom obavijesti tuženika.

8.              Prema ocjeni ovoga Suda, odluka tuženika je na zakonu osnovana te ovaj Sud smatra da je utvrđenje tuženika da je onemogućavanjem ostvarivanja prava pristupa osobnim podacima, odnosno kreditnoj dokumentaciji zainteresirane osobe, a koji se obrađuju vezano za ugovor o kreditu zainteresirane osobe, od strane tužitelja došlo do povrede članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.

9.              Naime, odredbom članka 15. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da voditelj obrade osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju. Za sve kopije koje zatraži ispitanik voditelj obrade može naplatiti razumnu naknadu na temelju administrativnih troškova, ako ispitanik podnese zahtjev elektroničkim putem te osim ako ispitanik zatraži drugačije, informacije se pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku.

10.              Prema ocjeni ovoga Suda ispitanik ne samo da ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega, već ako se takvi osobni podaci obrađuju ima pravo na pristup osobnim podacima, kao i dobiti informacije, među ostalim o obrađenim osobnim podacima, o svrsi obrade, roku pohrane, iznošenju u treće zemlje i tako dalje. Pravo podnositelja zahtjeva je da u svako doba može kontrolirati jesu li njegovi podaci obrađivani na zakonit način, tj. u konkretnom slučaju nije potrebno niti dokazivati svrhu zbog koje podnositelj zahtjeva traži pristup svojim osobnim podacima. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tuženik tužitelju nije naložio nikakvu novu obradu podataka već samo omogućavanje ostvarivanja pristupa već postojećoj kreditnoj dokumentaciji te se u konkretnom slučaju dobivanjem kopija tražene dokumentacije ne utječe negativno na prava i slobode drugih pojedinaca u smislu članka 15. stavka 4. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, jer se pod drugim pojedincima ne misli na samog voditelja obrade. Stoga pozivanje na pravna mišljenja i presude, donesene u drukčijim činjeničnim okolnostima, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari budući da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev. Naime, u konkretnom slučaju zainteresirana osoba je zatražila da joj se pristup njenim osobnim podacima omogući dostavom kopije osobnih podataka kako to predviđa članak 15. točka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka. Ta odredba ne pruža voditelju obrade slobodan izbor prilikom osiguravanja kopija osobnih podataka koji se obrađuju, već je to dužnost/obveza koju voditelj obrade mora osigurati. Navedena odredba propisuje da je u svakom slučaju voditelj obrade dužan osigurati kopiju osobnih podataka koji se obrađuju, a što u odnosu na konkretan slučaj znači da je tužitelj (banka) obvezan osigurati presliku dokumenata koji sadrže osobne podatke i tako omogućiti pristup osobnim podacima odnosno kreditnoj dokumentaciji koja sadrži osobne podatke.

12.              Ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

13.              Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na  temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.

14.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a,  to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.

15.              S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 13. svibnja 2021.

                                                                                                        Predsjednica vijeća

dr.sc. Sanja Otočan, v.r.