Broj: Gž-264/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u pravnoj stvari tužitelja E. c. c. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika R. K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 118-P-2270/14-32 od 17. studenog 2017., dana 21. ožujka 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 118-P-2270/14-32 od 17. studenog 2017.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju plati iznos od 14.910,23 kn uz kamatu (točka I. izreke), kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.125,00 kn uz zateznu kamatu (točka II. izreke).

Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak, odnosno da se preinači uz naknadu troška žalbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine po osnovi troškova nastalih korištenjem Business/Corporate kartice trgovačkog društva P. k. n. i. i t. z. d.o.o. Zagreb. 

Sud prvog stupnja je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u zahtjev/pristupnicu za Business karticu, koja je sastavljena 20. ožujka 2002. te je utvrdio da je tuženik naveden kao korisnik Business kartice i da je zahtjev/pristupnicu vlastoručno potpisao, pri čemu je izjavio da kao korisnik i solidarni obveznik iste kartice potpisom prihvaća Pravila i uvjete za Business karticu D. c. e. te da se obvezuje platiti troškove učinjene uporabom kartice ako to ne učini trgovačko društvo.

Slijedom navedenog sud prvog stupnja odbija prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji uz obrazloženje da je tuženik potpisivanjem zahtjeva za izdavanje Business/Corporate kartice prihvatio Pravila i uvjete za članstvo u D. C., kojima je u odredbi članka 5. 3. propisana solidarna odgovornost poslovnog člana na čiji je zahtjev izdana kartica i poslovnog korisnika koji koristi tu D. Business karticu. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da tuženik odgovara za sve troškove za koje odgovara i navedeno trgovačko društvo sukladno odredbi članka 43. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), a budući da tuženik nije dokazao da je predmetna tražbina tužitelja plaćena, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev primjenom odredbi članka 9., članka 29. stavak 1., članka 43. stavak 1., članka 183. stavak 1. i članka 65. ZOO-a pri čemu visinu tražbine utvrđuje na temelju provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku D. P., dipl.oec. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja donosi primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

U žalbi tuženik ističe postojanje bitne povrede postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a te bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, dok daljnjim navodima žalbe ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, kojeg je istaknuo tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, navodeći da tužitelj nije dokazao da je (tuženik) solidarno odgovoran za dugove trgovačkog društva P. k. n. i. i t. z. d.o.o. te da je neosnovano pozivanje tužitelja na Pravila i uvjete za članstvo u D. C., već da je ugovor o korištenju Business/Corporate kartice s tužiteljem sklopilo navedeno trgovačko društvo, slijedom čega da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe članka 43. stavak 1., članka 65., članka 183. stavak 1. ZOO-a, kao i odredbe članka 154. i članka 155. ZPP-a. 

U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako ni bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te nije proturječna sadržaju spisa i navodima tuženika tijekom postupka, uključujući podnesak tuženika od 12. veljače 2015. obzirom da su u obrazloženju pobijane presude jasno navedeni prigovori koje je tuženik istaknuo tijekom postupka, a koje je sud prvog stupnja odbio, s time da pobijana presuda ne sadrži niti druge nedostatke koji bi ukazivali na ostvarenje ove procesne povrede.  

Protivno daljnjim žalbenim navodima, nije ostvarena niti relativno bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 8. ZPP-a jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja postupio sukladno spomenutoj odredbi Zakona o parničnom postupku.

Neosnovani su i daljnji žalbeni razlozi tuženika jer iz priloženog zahtjeva/pristupnice od 20. ožujka 2002., kojom je zatraženo izdavanje Business kartice, proizlazi da je tuženik (osim što je isti zahtjev/pristupnicu potpisao u svojstvu predsjednika uprave trgovačkog društva P. k. n. i. i t. z. d.o.o.) zahtjev potpisao i kao korisnik kartice uz izričitu odredbu da kao korisnik i solidarni obveznik prihvaća Pravila i uvjete za Business karticu D. c. e. te da se obvezuje platiti troškove učinjene uporabom kartice ako to ne učini trgovačko društvo, s time da je solidarna odgovornost poslovnog korisnika koji koristi D. Business karticu propisana i odredbom članka 5.3. Pravila i uvjeta za članstvo u D. c., stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. U odnosu na žalbene navode ističe se i da tuženik tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije isticao činjenicu da je tražbina koja je predmet postupka plaćena niti je u tom smislu predlagao ikakve dokaze, a budući da je teret dokaza ove činjenice na tuženiku, neosnovano u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja da predmetna tražbina tužitelja nije plaćena.  

Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev obzirom da je tuženik obvezan ispuniti preuzetu ugovornu obvezu nastalu izdavanjem i korištenjem Business kartice (članak 9. u vezi članka 43. stavak 1. ZOO-a), a imajući u vidu da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pravilno su u odluci o trošku parničnog postupka primijenjene odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

Iz navedenih razloga trebalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1.  ZPP-a.

U Rijeci 21. ožujka 2018.