Broj: Pn-43/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

        Općinski sud u Čakovcu,  po sutkinji Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz D., OIB : …, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured H., Z. i B. B. iz V., protiv tuženika društvo J. iz D., OIB : …, kojeg zastupa I. I., odvjetnik iz Č., radi naknade štete, nakon održane i dovršene, glavne i javne rasprave dana 20. veljače 2018.god. u prisutnosti tužitelja M. D. osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja K. V., odvjetničke vježbenice, zakonskog zastupnika tuženika G. D. i punomoćnika tuženika I. I., odvjetnika, dana 27. ožujka 2018.g., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Nalaže se tuženiku društvu J., D., OIB: …, da isplati tužitelju D. M., D., OIB: …, na ime naknade štete iznos od 22.221,02 kuna (slovima: dvadesetdvijetisućedvijestodvadesetjedna kuna i dvije lipe) i to zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68%, a od 01. srpnja 2017. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima:tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku društvu J., D., OIB: …, nadoknaditi tužitelju D. M., D., OIB: …, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.519,00 kuna (desettisućapetstoidevetnaest kuna ), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 27. ožujka 2018.god., pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima:tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

 

3.   Djelomično    s e    o d b i j a   tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika na glavnični iznos potražuje isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18. siječnja 2017.god. do 13. veljače 2017.god.

 

Obrazloženje

 

     Tužitelj je kod ovoga suda dana 21. lipnja 2017.god. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da se dana 17. siječnja 2017. godine oko 02.45 sati, na kolniku Županijske ceste broj … dogodio štetni događaj na način da je tužitelj, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake ČK …, iz smjera sjeverozapada u smjeru sjeveroistoka, prednjim dijelom vozila udario u srneću divljač, koja je pretrčavala kolnik s desne na lijevu stranu u odnosu na smjer kretanja navedenog automobila, pri čemu je nastala šteta na osobnom vozilu tužitelja u vidu oštećenja prednjeg branika, poklopca i maske motora, prednjeg desnog glavnog svjetla s pokazivačem, smjera, prednjeg desnog svjetla za maglu i prednjeg desnog blatobrana. Tužitelj nadalje navodi da je uslijed naleta srneće divljači na osobno vozilo tužitelja na istome je došlo do imovinske štete, a koja šteta je od strane ovlaštenog trgovačkog društva A. Đ. d.o.o. registriranog za popravak i održavanje motornih vozila, procijenjena na ukupno 22.221,02 kuna.

 

      Tužitelj u tužbi ističe da je odredbom čl. 83. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16,) propisano je da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi. Smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovoovlaštenik ne dokaže suprotno. Isto tako, odredbom članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08,), propisano je da se smatra kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, dok je odredbom članka 1064. propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Tužitelj smatra da divljač predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1064. ZOO-a zbog čega je tuženiku, kojemu je povjereno gospodarenje lovištem iz kojeg je došla srneća divljač, ujedno povjereno i gospodarenje istom, to je tuženik, odgovoran za štetni događaj i nastalu štetu.

 

      Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava da se prometna nesreća dogodila u vrijeme i na način opisan u tužbi, a posebice da se štetni događaj dogodio na području društva J. D. jer iz Službene zabilješke Policijske uprave proizlazi drugačije, pa stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik smatra da je uzrok prometne nezgode kršenje propisa od strane vozača tj. tužitelja koji se nije kretao prilagođenom brzinom i uvjetima na cesti ( zima, snijeg, noćni uvjeti ) jer bi inače opazio divljač koja se nalazila na cesti ili je dolazila na cestu, a izvan kolnika je bila travnata površina i oranice  prekrivene snijegom, pa je mogao uočiti divljač na vrijeme. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelji nije priložio dokaze da je popravak vozila platio, te njegova tražbina nije dospjela. Tuženik smatra da tuženik nije vlasnik divljači i da ne može odgovarati za štetu na vozilu jer tuženik vlasnikom postaje tek odstrelom. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

 

    Tijekom postupka je tužitelj još istaknuo da se štetni događaj dogodio na području tuženika, te da je tužitelj prilagodio vožnju uvjetima na cesti jer je na tom dijelu brzina ograničena na 90 km/h, te da nadležna tijela prekršajnog odnosno kaznenog progona nisu protiv tužitelja pokrenula prekršajni niti kazneni postupak ocjenjujući da ne postoji krivnja tužitelja za nastanak štetnog događaja. Tužitelj  je priložio dokaze kolika šteta je nastala na vozilu.

 

     Tuženik je istaknuo da je uzrok prometne nesreće kršenje propisa od strane vozača. Tuženik smatra da je vozač odgovoran za nastanak štetnog događaja i zato jer je vozio sa

upaljenim kratkim svijetlima izvan naselja.

 

     Na ročištu održanom dana 20. veljače 2018.god. sud je donio rješenje da se odbija dokazni prijedlog tuženika da se provede veterinarsko vještačenje i prometno vještačenje, a iz razloga kako se ne bi stvarali daljnji visoki troškovi, kao i s obzirom da je prethodni postupak zaključen na pripremnom ročištu održanom 13. prosinca 2017. godine, te se sukladno čl. 299. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) ne može više niti predlagati daljnji dokaz provođenja prometnog vještačenja, te s obzirom da sud smatra da se odluka može donijeti na temelju dokaza koje se nalaze u spisu, kao i iskaza svjedoka i stranaka.

 

     Stoga je sud na tom ročištu, a nakon provođenja svih dokaza koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka, zaključio glavnu raspravu.

 

     U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u službenu zabilješku od 19. siječnja 2017. god. (list 5 spisa), dopis Policijske uprave od 24. travnja 2017. (list 6 spisa), ponudu tvrtke A. Đ. d.o.o. (list 7 i 8 spisa), izvid štete J. o. d.d. (list 19 spisa),  sudsku praksu (list 26 i 27 spisa),  dopis od 6.2.2017.god. (list 32 spisa), račun tvrtke A. Đ. d.o.o. (list 39 i 4o spisa), dopis Policijske uprave od 3.4.2017.god.  (list 41 spisa), sudsku praksu (list 42 do 46 spisa), dopis Policijske uprave od 21. prosinca 2017.god. (list 48 spisa), fotodokumentaciju Policijske uprave (list 50 do 55 spisa), saslušao je svjedoke L. M. i P. K., te je saslušao tužitelja M. D. i zakonskog zastupnika tuženika G. D.

             

     Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dosuđujućem dijelu.

 

     U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku  određeno je  da  u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

    U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

    U ovom postupku je sporno da li se dogodio štetni događaj dana 17. siječnja 2017.god. oko 2,45 sati na kolniku Županijske ceste broj … između naselja D. i D.

 

    Sporno je na koji način je došlo do štetnog događaja, kao i vrijeme istog, da li je tužitelj djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja, da li je tuženik odgovoran za naknadu štete, te je sporna visina štete.

 

     Prvo je potrebno na osnovu provedenih dokaza utvrditi da li je tuženik pasivno legitimiran za naknadu štete u ovom postupku.

       Tužitelj M. D. je izjavio da se dana 17. siječnja 2017. u noćnim satima vozio iz F. kroz naselja P., N., D. i dalje prema D. gdje živi. Na otvorenoj cesti između D. i D. je naletio na srneću divljač. Na tom dijelu je okolo polje, gdje je bio snijeg, poznata mu je ta cesta jer se zna voziti po njoj, vozio je otprilike 80 km/h, unutar ograničenja, jer i inače kada vozi budući da je mladi vozač prilagođava brzinu i uvjetima na cesti. Nije bio postavljen znak "divljač na cesti" jer da je isti bio postavljen svakako bi usporio. Cesta je bila čista i suha, nije bila zaleđena. Vozio je s upaljenim kratkim svjetlima, pratio je cestu i odjednom se stvorila ta divljač pred njim, kretala se je brzo, dotrčala je s njegove desne strane, nije stigao niti kočiti jedino je uspio malo pomaknuti volan oko pola metra u lijevo, međutim usprkos tome je udario u divljač. Da je divljač stajala kraj ceste kako to tvrdi tuženik, on bi to na vrijeme uočio, prikočio bi i zaustavio se na vrijeme. Po slikama koje je dostavila PU se vidi da je snijeg na cesti na kolniku, dakle vidi se da je divljač dotrčala na cestu. Nakon udarca u divljač je sparkirao vozilo na biciklističku stazu koja se nalazi s lijeve strane ceste, jer je mislio da će tu najmanje smetati, izašao je iz auta, pogledao je oštećenja na vozilu, te je vidio i srnu koja je bila odbačena u polje i bila je uginula. Odmah je zvao policiju i došli su brzo za nekih 15 minuta. Na fotografijama Policijske uprave se vidi gdje je bio udarac divljači u auto i vidi se da je najjači udarac bio iznad desnog kotača gdje je udario but od divljači, dok se bolje na sredini na haubi vidi lagano udubljenje gdje je divljač udarila sa svojom glavom. Do udara na divljač je došlo na njegovoj kolničkoj traci. Policija je obavila snimanje mjesta događaja, razgovor s njim i alkotestirali su ga. Auto je odvezao na popravak u A. Đ. u B. gdje je bio na popravku 2 ili 3 tjedna, za isto je dobio račun, koji je predao u spis i taj račun je u potpunosti platio. Na auto su bili mijenjani svi dijelovi koji su navedeni u računu,a oštećenja su bila takva da bi popravak oštećenih dijelova koštao otprilike 80% vrijednosti novih dijelova, tako da je onda logično da su se dijelovi promijenili. Haubu je bilo moguće popraviti jer je bilo udubljenje od glave divljači, ali far, blatobran i branik nije bilo moguće popraviti. U vezi naknade štete je prvo čekao da dobije svu dokumentaciju od Policije i kada je to dobio se prvo obratio s obzirom da je tako pisalo u podacima od policije LD F. D. i predsjednik mu je rekao da to nije njihovo lovište, da bi oni bili odgovorni samo u slučaju da je divljač došla s njegove lijeve strane i da se je kretala dalje na njegovu desnu stranu, te mu je rekao da oni imaju osiguranje i da bi u tom slučaju dobio plaćenu sveukupnu štetu na vozilu. Taj predsjednik lovačkog društva mu je rekao da je divljač s područja LD J. D. i da se treba njima obratiti. U LD D. su mu rekli da to nije njihovo lovište i da oni nisu u obvezi platiti nikakvu odštetu. On je na automobilu imao samo redovnu osiguranje, nisam imao kasko osiguranje, te nije imao osigurano za nalet na divljač, tako da od strane osiguranja nije dobio nikakvu odštetu. Kako mu tuženik nije želio isplatiti nikakvu štetu, to je podnio ovu tužbu. Obratio se i savezu gdje su mu rekli da se mora javiti ili koncesionaru koji ima to lovište ili upravi, pa su mu u upravi rekli da oni nemaju veze s time da Lovačka društva moraju podmiriti štetu. Vozio je s kratkim svjetlima na otvorenoj cesti jer je bila dobra vidljivost, snop kratkih svjetala je 35 m, i nije bilo potrebe paliti duga svjetla.

 

    Tužitelj je u iskazu ostao kod navoda iznijetih tijekom postupka, a njegov iskaz je u suglasnosti s ostalim provedenim dokazima i to posebice iskazima svjedoka P. i L., te ostalim podacima Policijske uprave o tom štetnom događaju, što će dalje biti obrazloženo.

 

   Zakonski zastupnik tuženika G. D., predsjednik društva tuženika J. D. nema konkretna saznanja kako se dogodio štetni događaj, već za isti zna iz pričanja tužitelja. Glad je izjavio da je upravo ta županijska cesta između naselja D. i D. granična crta između lovišta tuženika i lovišta društva F. D.-P. i to kada se vozi iz naselja D. prema naselju D., tada je s desne strane te županijske ceste dio lovišta tuženika. Zakonski zastupnik tuženika je izjavio da u ovom slučaju oni kao lovačko društvo nisu niti pokupili divljač, niti ih je policija obavijestila, a lovačko društvo je vlasnik divljači je R. H. jer je divljač opće dobro, dok lovačko društvo samo upravlja lovištem. Divljač se više kreće noću u potrazi za hranom, pogotovo u zimskim mjesecima, te se tada približava prometnicama jer su ceste posipane solju, a divljač po prirodi ne trči, trči tek kad je preplašena. Kada je zaslijepe svijetla automobila, divljač ne zna reagirati, te se zablokira. Uobičajena težina srne je 20 kilograma i ista je visine do jednog metra. Z.z. tuženika smatra da je na konkretnoj cesti tužitelj mogao pravodobno uočiti divljač koja je vjerojatno uz rub prometnice jela sol s ceste, a na toj cesti su samo oranice i vidljivost je dobra. Još je izjavio da oni kao lovačko društvo uobičajeno zatraže da se postavi prometni znak "divljač na cesti", međutim na ovoj prometnici to nisu zatražili.

 

     Dakle, zakonski zastupnik tuženika nema konkretna saznanja o spornom događaju, te je isti u svom iskazu samo nastojao otkloniti odgovornost tuženika za naknadu štete.

 

     Sud je iz Službene zabilješke ministarstva, Policijska uprava, Postaja prometne policije Č., Broj:511-21-09-3/18-17, od 19. siječnja 2017. godine utvrdio da su policijski službenici  P. K. i L. M., a koji su bili saslušani u ovom postupku kao svjedoci, gdje su potvrdili ono što je navedeno u službenoj bilješci, da su bili na mjestu događaja nakon samog naleta tužitelja sa vozilom na divljač, te su policijski službenici kao službene osobe utvrdili da se nesreća zaista dogodila 17. siječnja 2017.god. oko 2,45 sati na kolniku Županijske ceste broj … između D. i D., da je tužitelj vozilom udario u divljač (srnu ) i da je nakon udara srneća divljač odbačena udesno izvan kolnika gdje je uginula.

 

     Na fotografijama Policijske uprave koje su sačinili policijski službenici ( F11, F12 i F13 ) je jasno vidljivo da je od udarca tužiteljevog vozila stradala divljač ( srna ) i da je ista odbačena nakon udarca u polje u snijeg gdje je uginula. Prema ozljedama na tijelu divljači je vidljivo da je divljač glavni udarac zadobila u zadnji lijevi but, s time da su ozljede na cijeloj lijevoj strani trupa divljači, što upućuje da je kontakt (udarac) bio sa desnom prednjom, čak bočnom stranom vozila u lijevi zadnji but divljači, što upućuje na to da je divljač došla na kolnik prometnice gledano s desne strane kretanja vozila tužitelja, dakle divljač je došla iz pravca lovišta kojim gospodari upravo tuženik društvo J. D.

 

    Točno je da su policijski službenici P. i L. naveli da je na dijelu ceste gdje je došlo do udara u životinju se proteže područje društva F. D.- P., međutim saslušan kao svjedok policijski službenik P. K. je jasno objasnio da je on o prometnom događaju obavijestio šefa smijene, a on onda obavještava bilo Lovačko društvo, bio cestare, a u ovom konkretnom slučaju je po srneću divljač je došao cestar P. i on je odvezao divljač i to je navedeno u službenoj bilješci. Što se tiče granice lovačkih društva na tom području oni kao policijski službenici imaju digitalnu kartu koju koriste i onda utvrđuju tko je lovoovlaštenik na tom području. Ovdje u konkretnom slučaju je digitalna karta nešto nepreciznija, tako da je ista pokazivala da je granica lovačkih društva nešto južnije od ceste, međutim kako je bio prigovor, tako je on otišao u savez koji imaju točne karte sa granicama pojedinih lovačkih društava i tamo je utvrdio da je granica između LD J. D. i LD F. D.-P. točno na sredini te prometnice, dakle na tom području gdje je došlo do udara na divljač lovoovlaštenik je LD J. D.

 

     Policijski službenici su na kolniku pronašli tragove plastike otpale s automobila, na osobnom automobilu su pronašli tragove nastalih oštećenja, zatim su pronašli snijeg odbačen s kolnika, te su našli uginulu divljač koju je preuzeo zaposlenik tvrtke P. a. b. d.o.o. koji održavaju navedenu cestu.

 

     Saslušani kao svjedoci su P. i L. još dodali da su srneću divljač zatekli s desne strane ceste, da je uginula i nalazila se udaljena nekih 10 do 15 metara od vozila dolje u polju.

 

      Svjedok L. je radio kao krim-tehničar, te je obavio fotografiranje lica mjesta i uginule srneće divljači o čemu je sačinio foto-dokumentacija (list 50 do 55 spisa). Svjedok P. je obavio alkotestiranje vozača, obavijesni razgovor i sačinio je službeni zabilješku. Svjedoci L. i P. su izjavili da je to događaj u prometu i tada policija ne radi niti skicu prometne nesreće niti situacijski plan, samo se fotografira.

 

    Sud je iz pribavljene Fotodokumentacije Policijske uprave utvrdio da se predmetna županijska cesta … nalazi izvan naselja, da su okolo prometnice polja koja su u vrijeme štetnog događaja bila prekrivena snijegom, da je prometnica namijenjena za kretanje vozila u oba smjera.

 

     Također je iz fotografija PU utvrđeno da je tužitelj kao vozač osobnog automobila registarske oznake ČK … isti oštetio na prednjoj desnoj strani i da je najviše stradao dio automobila kraj desne prednje gume i nastavno desnog prednjeg svjetla gdje su najveća oštećenja vozila ( npr. fotografije broj F6, F7, F8, F9 i F10 ) iz čega sud zaključuje da je udarac u divljač bio s desne prednje, čak bočne strane, a s obzirom na ta oštećenja je logično da je divljač naglo iskočila pred automobil jer bi inače tužitelj kao vozač pokušao zakočiti, što nije, odnosno da je divljač bila na kolniku prometnice, tada bi udarac u vozilo bio većinom s prednje strane vozila, te bi u tom slučaju bio najviše oštećen prednji dio vozila.

 

      Na fotografijama F1, F2 i F4 je na desnoj strani kolnika, dakle na kolničkoj traci po kojoj se sa svojim vozilom kretao tužitelj, vidljivo da se na prometnici nalaze manje količine nanošenog snijega, a koja količina i tragovi snijega upućuju na to da je divljač došla s oranice prekrivene snijegom na samu prometnicu, a takvi naneseni tragovi snijega od strane životinje koja dolazi iz polja na kolnik su životni i logični.

 

     Na fotografijama Policijske uprave koje su sačinili policijski službenici ( F11, F12 i F13 ) je jasno vidljivo da je od udarca tužiteljevog vozila stradala divljač ( srna ) i da je ista odbačena nakon udarca u polje u snijeg gdje je uginula.

 

    Prema ozljedama na tijelu divljači je vidljivo da je divljač glavni udarac zadobila u zadnji lijevi but, s time da su ozljede na cijeloj lijevoj strani trupa divljači, što upućuje da je kontakt (udarac ) bio sa desnom prednjom, čak bočnom stranom vozila u lijevi zadnji but divljači, što upućuje na to da je divljač došla na kolnik prometnice gledano s desne strane kretanja vozila tužitelja, dakle divljač je došla iz pravca lovišta kojim gospodari upravo tuženik društvo J. D. Na divljači nema velikih povreda i ista nije jako krvarila iz čega sud zaključuje da brzina kretanja tužitelja nikako nije mogla biti veća od dopuštene na tom dijelu ceste ( 90 km/h).

 

     Svjedok L. je izjavio da su na vozilu našli tragove dlaka, a vozilo je bilo oštećeno na prednjoj desnoj strani u dijelu gdje se nalazi svjetlo. Prema fotografijama koje je sačinio i koje se nalaze na listu 51 spisa vidljivo je da se nešto snijega nalazilo na kolniku, pa su stoga pretpostavili da je divljač pretrčavala s desne strane gledajući u smjeru kojim se vozač kretao sa vozilom na lijevu stranu, a tako im je događaj opisao i vozač. Moguće je da je divljač stajala kraj ceste, ali s obzirom na te tragove snijega na kolniku smatra da u slučaju da je divljač samo stajala ne bi došlo do takvog udarca. Prema iskustvu zna da kad je veća brzina da tada divljač nakon udarca ima velike rane i da krvari i na vozilu nastane veća šteta.

 

    Svjedok P. je izjavio da su na osnovu tragova i snijega odbačenog na kolnik u Službenoj zabilješci naveli da je divljač pretrčavala cestu, tako im je rekao i vozač, a s obzirom na svoje dosadašnje iskustvo u radu i osobno nikada nije dobio iskaz niti je vidio da bi divljač stajala na cesti, divljač pretrčava cestu, ne stoji na mjestu. S obzirom da su oštećenja vozila na prednjem desnom bočnom dijelu, onda je divljač došla s desne strane.

 

   Iz Izvješća ministarstva, Policijska uprava, Postaja prometne policije Č., Broj:511-21-09-3/18-3-17, od 24. travnja 2017. godine sud je utvrdio da je do naleta na divljač došlo na području društva J. D., te da je divljač pretrčavala s područja društva J. prema području društva F. D.

 

   Sud je stoga na osnovu provedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je navedeni štetni događaj nastupio je na području lovačkog društva kojim gospodari društvo J., ovdje tuženik, dakle tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku.

 

   Nadalje je potrebno utvrditi da li je tuženik kao lovačko društvo odgovoran za naknadu štete sukladno zakonskim odredbama važećim u vrijeme nastanka štetnog događaja.

 

    Odgovornost za štetu propisana je općim pravilima obveznog prava, i to odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) - pretpostavke odgovornosti - je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

 

    Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ).

 

    Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima  koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

 

     Odredbama članka 83. st. 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine RH br. 140/05., 75/09., 153/09., 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja), propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu, odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovog zakona bio obvezan poduzeti, no u konkretnom slučaju šteta nije nastala u lovištu tuženika, već na javnoj cesti - državnoj cesti broj …, na dionici između naselja D. i D., kako to proizlazi iz Službene zabilješke policije i iskaza svjedoka P. i L.

 

     Odgovornost za naknadu štete od divljači propisana je i odredbom članka 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama (Narodne novine RH br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), gdje je određeno da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovora po osnovi krivnje i da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovora za štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osoba koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

     Navedeni članak ni na koji način se ne odnosi na odštetnu odgovornost osoba koje gospodare lovištem i koja odgovornost kao i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu ni predmet uređenja Zakona o cestama već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost, uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, konkretno Zakonom o obveznim odnosima u dijelu kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i koje odredbe nisu derogirane čl.50. Zakona o cestama (tako i sudska praksa npr. Županijski sud u Varaždinu Gž-1214/2015 ).

 

      Sud je tijekom postupka dokazivanja utvrdio kako je nesporno je da je u konkretnom slučaju tj. događaju od 17. siječnja 2017.god. šteta nastala naletom vozila tužitelja na divljač, a prema važećoj sudskoj praksi divljač na cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovora se po principu objektivne odgovornosti sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima.

 

      Temeljem odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno u konkretnom slučaju to je tuženik kao ovlaštenik prava lova na području na kojem je došlo do nezgode tj. mjestu na kojem je srneća divljač istrčala na cestu, a budući da je tijekom postupka utvrđeno da je upravo tuženik lovoovlaštenik lovišta na području gdje je srneća divljač istrčala na cestu.

 

   Sada je potrebno utvrditi da li je i tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji prigovor je istaknuo tuženik.

 

      Sukladno čl. 1106. u svezi s čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

 

    Naime, tuženik tijekom postupka tvrdi da je iz fotografije PU broj F8 vidljivo da je na desnom kotaču odnosno na desnom kotaču na spoju gume i felge desnog kotača zahvaćena dlaka srneće divljači što ukazuje da se radilo o naletu divljači koja je stajala na cesti, te tuženik ističe dio iskaza tužitelja u kojem navodi da zbog zbunjenosti nije kočio ni prije naleta na divljač ni nakon te da je vozilo pomaknuo s mjesta nesreće radi sigurnosti prolaska vozila po cesti što je nelogično i neuvjerljivo i ocjeni tuženika ne odgovara istini.  Tuženik je još naveo da se tužitelj sa svojim vozilom kretao brzinom od 80 km/h neposredno prije nesreće, da je imao upaljena kratka svjetla, te da je time prekršio prometne propise o dopuštenoj brzini kretanja vozila jer se sa kratkim svjetlima prema važećim prometnim propisima vozilo ne bi smjelo kretati brzinom većom od 45 km/h.

 

     Policijski službenici su u Službenoj zabilješci od 19. siječnja 2017.god. naveli da je bila noć, da rasvjete nema, da je kolnik suh, vidljivost smanjena, preglednost dobra. Oko kolnika su travnate površine i dalje oranice prekrivene snijegom.

 

     U Službenoj zabilješci je navedeno da je brzina kretanja vozila ograničena na 90 km/h i da na toj županijskoj cesti nije postavljen znak " divljač na cesti ".

 

     Svjedok P. K. je u iskazu pred sudom izjavio da je na tom dijelu ceste, budući da se radi o cesti van naselja je ograničenje brzine na 90 km/h, i nema znaka "divljač na cesti".

 

   Sud je uvidom u Dopis odvjetnika M. D. iz Č., kao punomoćnika uprave od dana 6. veljače 2017.god. utvrdio da uprava prometne znakove "divljač na cesti" postavlja isključivo na zahtjev nadležnog lovačkog društva, te u konkretnom slučaju na dionici županijske ceste … nema postavljenog tog znaka i to isključivo iz razloga jer to nije zatražilo nadležno lovačko društvo.

             

     Sud smatra da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbi članka 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima, kojima su propisani uvjeti oslobođenja ili djelomičnog oslobođenja od odgovornosti za štetu, obzirom da provedeni dokazi ne ukazuju da bi  šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika, ili treće osobe, ili da bi tužitelj djelomično doprinio nastanku štete, odnosno sud nije sud nije našao bilo kakvu odgovornost tužitelja za nastanak predmetnog događaja, niti za nastanak štete na njegovu vozilu.

 

    Naime, nije dokazano da bi tužitelj  kritične zgode tj. prije naleta na srneću divljač svojim vozilom upravljao brzinom većom od propisane, odnosno da brzinu i način kretanja vozila vozilom ne bi prilagodio uvjetima konkretne prometne situacije. To što je divljač uslijed udara uginula nije dostatan dokaz prekoračenja brzine budući da je općepoznata činjenica da divljač ugiba pri udarcu vozila koje se kreće brzinom većom od 50 km/h, a isto tako je poznata činjenica da kada se vozilo prije udarca kreće većom brzinom tj. što je brzina veća divljač ima teže ozljede i jače krvari, što ovdje nije slučaj.

 

     Ovdje tužitelj kao vozač nije niti bio upozoren odgovarajućim prometnim znakom na opasnost od pojave divljači na predmetnoj cesti, a sud vjeruje tužitelju da se srneća divljač u konkretnom slučaju na cesti pojavila iznenada, odnosno da je pred vozilo tužitelja došla s desne strane gledano u smjeru kretanja vozila tužitelja, a koju činjenicu potvrđuje i to da su oštećenja na vozilu tužitelja uslijed udara u tu divljač nastala na prednjoj strani vozila, utvrđuje da tužitelj uslijed takve konkretne situacije nije bio u mogućnosti izbjeći predmetnu nezgodu zaustavljanjem vozila prije mjesta naleta. Utvrđeno je i da tužitelj kritične zgode nije bio pod utjecajem alkohola, kao i da nije počinio niti bilo kakav drugi prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama, a koji bi bio u uzročnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom.

 

    Tužitelj kao vozač nije bio prijavljen zbog počinjenja prekršaja ili kaznenog djela od strane policijskih službenika.

 

     Kolnik ceste je bio suh i očišćen, pa i iz tog razloga tužitelj nije bio u obvezi voziti još nižom brzinom.

 

     Što se tiče prigovora tuženika da se tužitelj nije mogao po cesti izvan naselja voziti sa upaljenim samo kratkim svjetlima, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine RH broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15- koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja ) i to čl. 106. gdje je u st. 1. propisano da za osvjetljenje ceste vozač motornog vozila u pravilu upotrebljava duga svjetla, ali je zatim u st. 2. propisano kada treba upotrebljavati kratka svjetla, a to je svaki put prilikom mimoilaženja sa drugim vozilom, biciklistom ili pješakom, odnosno kada smeta vozilu koje se kreće u istom smjeru, pa čak i kada naiđe na stoku, te ostale domaće i divlje životinje, te u ovom konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je tužitelj kao vozač morao imati upaljena duga svjetla, a opće je poznata činjenica da je konkretna cesta između dva naseljena mjesta, te po istoj promet nije rijedak, a osim toga tužitelj je izjavio da je vidljivost bila dobra, dok ga policijski službenici nisu prekršajno prijavili zbog toga što je imao upaljena kratka svjetla.

 

   Tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao da tužitelj nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti, a opće poznata činjenica je pretrčavanje divljači s oranice na prometnicu predstavlja iznenadnu zapreku na cesti, a već je ranije obrazloženo da je utvrđeno da je do naleta došlo s desnom prednjom, odnosno čak bočnom stranom vozila, što ukazuje da je divljač dotrčala nenadano s desne strane vozila tužitelja i da je tužitelj nije mogao pravodobno uočiti i poduzeti radnju kočenja.

 

     Shodno navedenom, obzirom da tuženik nije dokazao okolnosti koje bi ga, makar i djelomično, oslobodile od odgovornosti za nastalu štetu, sud utvrđuje kako je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi svu štetu nastalu u tom događaju.

 

    Sud utvrđuje da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, a time i štete nastale na vozilu tužitelja, budući je nedvojbeno kako predmetna šteta potječe iz tog događaja.

 

     Naposljetku valja utvrditi visinu štete na vozilu tužitelja.

 

     Šteta na vozilu koju je tužitelj pretrpio predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja se naknađuje u visini stvarnih troškova izvršenog popravaka vozila.

 

     Policijski službenici P. i L. su u Službenu zabilješku jasno naveli da su na automobilu tužitelja oštećeni: prednji branik, poklopac i maska motora, prednje desno glavno svijetlo s pokazivačem smjera, prednje desno svijetlo za maglu, prednji desni blatobran.

 

    Tužitelj je nakon štetnog događaja pribavio ponudu od tvrtke A. Đ. d.o.o. B. od dana 25. siječnja 2017.god., dakle koja je sačinjena nekoliko dana nakon štetnog događaja, koja je priložena u spis i gdje je naveden iznos popravka od 22.221,02 kune.

    Predao je u spis i Izvid štete J. o. d.d. od dana 18. siječnja 2017.god., dakle dan nakon štetnog događaja, gdje je vozilo tužitelja pregledano od ovlaštenog zaposlenika osiguravatelja, te su nabrojeni dijelovi za zamjenu i to : obloga prednjeg branika, rešetka prednjeg branika-srednja, zaštitni poklopac prednjeg branika, rešetka prednjeg desnog branika, vodilica prednjeg desnog branika, poklopac sapnice za pranje svjetla, prednje desno svjetlo, prednji desni blatobran, poluga desnog blatobrana, unutrašnja desna zaštita prednjeg blatobrana, prednji poklopac, posuda za pranje prednjeg stakla i prednja guma, a kao dio za popravak je naveden samo prednji aluminijski naplatak kotača. Navedeni Izvid štete dokazuje u ovom postupku koji dijelovi su bili oštećeni u štetnom događaju, a koje dijelove su u načelu pobrojali i policijski službenici P. i L. koji su odmah nakon štetnog događaja izašli na mjesto istog i osobno vidjeli oštećenja na vozilu tužitelja.

 

    Kasnije tijekom postupka, a prije zaključenja prethodnog postupka,  je tužitelj u spis predao i Račun broj 6/01/1 tvrtke A. Đ. d.o.o. B. od dana 13. veljače 2017.god. iz kojeg je vidljivo da su na vozilu tužitelja osobnom vozilu marke VW Sirocco, registarske oznake ČK … zamijenili : oblogu prednjeg branika, srednju rešetku branika, bočni desni držač branika, poklopac sapnice za pranje farova i to lijevi i desni, desni blatobran, poluga blatobrana-desna, PVC zaštita blatobrana-desna, spremnik tekućine za pranje stakla, čep spremnika vode i to gornji, lijevi, desni i srednji, gornju rešetku hladnjaka, usmjerivač zraka hladnjaka-desni, desnu maglenku, desni far xsenon, desnu žarulju xsenon, vanjsku gornju masku, poziciono svijetlo u braniku-desno, spojler donji-branika prednjeg, gumu prednju desnu 235/45 R17, žarulju H7, te su računali još uslugu popravka-limarski radovi, uslugu popravka –mehaničarski radovi, uslugu popravka –lakirerski radovi, termo lakirnicu, potrošni materijal i zamjenu tekućine za pranja stakla, te su za isto uspostavili račun na ukupno 23.066,41 kunu.

 

     Sud vjeruje tužitelju da je račun u cijelosti plaćen, a isto je vidljivo i iz samog računa.

 

     Prema navedenim oštećenjima, te onome što je navedeno u Izvidu štete J. o., kao i opće poznatoj činjenici koji dijelovi se na vozilu oštete prilikom udarca u divljač sa prednjom bočnom desnom stranom, a tuženik ničim nije osporio oštećene dijelove na vozilu tužitelja, dok tuženik nije niti osporavao visinu štete tijekom postupka (isto je naveo na pripremnom ročištu ), sud prihvaća navedene dijelove i radove na vozilu tužitelja u cijelosti.

 

    Tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje i manji iznos od ovoga navedenog u Računu broj 6/01/1 tvrtke A. Đ. d.o.o. B. od dana 13. veljače 2017.god., tj. potražuje iznos od 22.221,02 kuna (slovima: dvadesetdvijetisućedvijestodvadesetjedna kuna i dvije lipe), te mu sud navedeni iznos u cijelosti dosuđuje.

 

     Tužitelju na navedeni osnovani glavnični iznos pripada pravo na isplatu zatezne kamate, od dana dospijeća tražbine, pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te po stopi propisanoj odredbom st. 2. navedenog članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

 

      U konkretnom slučaju tužitelj je popravkom vozila sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke, zbog čega je tuženik na novčani iznos štete dužan platiti i zateznu kamatu od dana kada je tužitelj otklonio štetu, odnosno plaćanje troškova radi otklanjanja štete.

 

     Predmetna tražbina s osnova popravljene ( reparirane) imovinske štete dospjela je dakle s danom sanacije štete tj. izvršenog popravka vozila, slijedom čega, a imajući u vidu da je šteta u cijelosti sanirana prema priloženom računu tvrtke A. Đ. d.o.o. B. dana 13. veljače 2017.god., tužitelju pravo na isplatu zakonske zatezne kamate pripada od idućeg dana 14. veljače 2017.god., dok je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18. siječnja 2017.god. do 13. veljače 2017.god. neosnovan. 

 

     O naknadi troškova odlučeno je primjenom odredbi članka 164. i članka 154. st. 3. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku, sukladno vrijednosti predmeta spora (22.221,02 kune ) budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva s osnova tijeka zakonskih zateznih kamata u pogledu čega nisu nastali posebni troškovi.

 

    Sud tužitelju priznaje trošak zastupanja po punomoćnicima –odvjetnicima sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore (Narodne novine Republike Hrvatske broj 142/12., 103/14.,  118/14., 107/15. - dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe 1.000,00 kuna ( tbr. 7/1) uvećano za PDV, sastav podneska od 11. rujna 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna ( tbr. 8/1 ) uvećano za PDV, zastupanje na  ročištu 12. rujna 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna ( tbr.9/1) uvećano za PDV, sastav podneska od 24. listopada 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna ( tbr. 8/1) uvećano za PDV, zastupanje na ročištu 13. prosinca 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna ( tbr.9/1) uvećano za PDV, sastav podneska od 15.02.2018. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 8/1 ) uvećano za PDV, zastupanje na ročištu  20.02.2018. u iznosu od 1.000,00 kuna ( tbr. 9/1 ) uvećano za  PDV, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn ( tbr. 9/3) uvećano za PDV, odnosno ukupno za zastupanje po odvjetnicima mu sud priznaje iznos od 9.375,00 kuna.

 

    Sud nije tužitelju priznao trošak zastupanja na ročištu održanom dana 25. listopada 2017.god. o trošku kojeg ročišta je sud odlučio posebnim rješenjem od dana 22. veljače 2018.god. koje rješenje je već dostavljeno punomoćnicima stranaka.

 

    Sud tužitelju priznaje i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 572,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 572,00 kune koje pristojbe su obračunate sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ( Narodne novine RH broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15).

 

     Shodno navedenom, tužitelj je ostvario pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 10.519,00 kuna, te tužitelju iste troškove treba naknaditi tuženik koji je izgubio spor.

 

     Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Čakovcu, 27. ožujka 2018. godine