Broj: Gž-948/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Senije Ledić kao predsjednice vijeća, Amare Trgo kao članka vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća u građansko pravnoj stvari tužitelja Ž. B. koga zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Š. protiv tuženih 1. H. M. d.o.o. Z., OIB:… koga zastupaju punomoćnici OD H. i partneri i 2. M. G. kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., radi naknade neimovinske štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 7. prosinca 2016. pod poslovnim brojem P-325/13, u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 7. prosinca 2016. pod poslovnim brojem P-325/13 u dijelu pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude.

 

II. Preinačuje se presuda prvostupanjskog suda i odbija zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika ad. 2. M. G. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja pod točkom 1. i 2. izreke presude suda prvog stupnja na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

III. Ukida se presuda prvostupanjskog suda u odnosu na tuženika pod 1. H. M. d.o.o. Z., i u odnosu na ovog tuženika odbacuje se tužba.

 

IV. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana svakom od tuženih na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplati iznos od po 10.112,50 kuna.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

 

"1. Nalaže se tuženicima ad. 1) H. M. d.o.o. Z., OIB: … i tuženiku ad. 2) M. G., OIB: …, da isplate solidarno tužitelju Ž. B. s osnova povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 70.000,00 kuna, svaki po 35.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude , pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, kao i da mu naknade prouzročeni parnični trošak ,sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku ad. 1) da u prvom sljedećem izdanju „J. L.“ objavi pravomoćnu prvostupanjsku presudu bez komentara.

 

3. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva, kao neosnovanim, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ad. 2) da u prvom sljedećem izdanju „J. L.“ povuče izjavu sljedećeg sadržaja „Ž. B. srušio mi je hotel, koštao me tri milijuna eura, a sad sam ga obnovio i on mi ne da struju“, a tuženiku ad. 1) da mu osigura potreban medijski prostor za takvu radnju."

 

4. Odbija se tužitelj sa suviškom kamatnog potraživanja na dosuđeni iznos za vrijeme od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu do dana donošenja presude, kao neosnovanim.

 

5. Dužni su tuženici ad 1. i ad. 2. solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.100,00 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe".

 

Žalbu protiv ove presude podnose stranke.

 

Tužitelj pobija presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom 4. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da presuda pod točkom 4. bude preinačena na način da se u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja za isplatu kamata koje na dosuđeni iznos teku od dana podnošenja tužbe kao i da se tužitelju naknadi cjelokupni nastali parnični trošak.

 

Tuženik pod 1. podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude, pobija osnovanost i zakonitost donesene presude, te dodatno svojim navodima tijekom postupka predlaže da se u odnosu na ovog tuženika tužba odbaci.

 

Tuženik pod 2. pobija presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja pod točkom 1. i 2. citirane izreke suda prvog stupnja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud usvoji žalbu ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje podredno da pobijana presuda bude preinačena.

 

U smislu odredbe iz članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) sud prvog stupnja je žalbe stranaka dostavio na odgovor.

 

Ni jedna od stranaka nije odgovorila na žalbu protivne stranke.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Žalbe tuženih su osnovane.

 

Predmet spora u ovoj građanskopravnoj stvari jest zahtjev za naknadu neimovinske štete koju tužitelj trpi zbog objave informacije pod naslovom "Nova afera uhićenog ravnatelja NP K." dana 2. prosinca 2012. u N. J. čiji je nakladnik tuženik pod 1., a koji članak bi bio isključivo po tvrdnji tužitelja pisan po navodima tuženika pod 2. sa ciljem da se nanese šteta ugledu i časti tužitelja.

 

Sud prvog stupnja predmet spora u odnosu na tuženika pod 1. razmatra suglasno Zakonu o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje: ZM), a odgovornost tuženika pod 2. razmatrati suglasno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

 

Odlukom sud prvog stupnja solidarno obvezao tužene na naknadu štete tužitelju.

 

Prema stajalištu ovog žalbenog suda pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada su tuženi solidarno obvezani naknaditi štetu tužitelju.

 

Solidarnost se nikad ne pretpostavlja, pravni osnov solidarnosti suglasno pravnoj teoriji su ugovori, zakoni i oporuka. U konkretnom slučaju dakle, solidarnost može biti propisana samo odredbama ZM temeljem kojeg tužitelj traži naknadu štete, nije predviđena solidarna odgovornost nakladnika i osobe koja bi po tvrdnji tužitelja, dala informacije autoru informacije o kojima je pisano u predmetnom članku. Istina je da odredba iz članka 21. stavak 7. ZM-a predviđa solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika javnog ako nisu postupali u dobroj vjeri te, ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, a što nije u konkretnom slučaju. Ni ZOO koji valja primijeniti u odnosu na tuženika pod 2. ne govori o solidarnoj odgovornosti sa nakladnikom čija se odgovornost temelji na odredbama ZM-a kao lex specialis za pitanje odgovornosti za naknadu štete koja bi bila uzrokovana informacijom u medijima.

 

U odnosu na žalbu tuženika pod 1. H. M. d.o.o.

 

Tijekom trajanja parničnog postupka tuženik je obavijestio sud da je protiv ovog tuženika pokrenut postupak predstečajne nagodbe. Sud nije ispitivao pretpostavke za donošenje odluke o prekidu kao i da je za vrijeme trajanja postupka zaključena i postala pravomoćna predstečajna nagodba dana 23. rujna 2014.

 

Koji utjecaj ima sklopljena predstečajna nagodba na parnični postupak koji je u toku, a koji je trebao biti prekinut, a što nije u konkretnom slučaju, kao i koji je utjecaj neprijavljenih tražbina u postupku predstečajne nagodbe?

 

Ustavni sud Republike Hrvatske kojeg apostrofira i tuženik pod 1. u podnesenoj žalbi od 16. ožujka 2016. pod poslovnim brojem U-III-354/2016, a koji je dao tumačenje odredaba Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) zauzeo je stajalište da kada podnositelj nije kao vjerovnik, pravovremeno prijavio svoje potraživanje prema dužniku, u konkretnom slučaju to bi bio tuženik pod 1., kada tužitelj dakle, kao vjerovnik nije sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, podnositelj dakle, tužitelj više ne može voditi parnični postupak "slijedom čega tužbu valja odbaciti".

 

Ovo stajalište izraženo u citiranoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske prihvaćeno je i kao Zaključak 5. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela, Županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu.

 

Ovaj žalbeni sud prihvaća pravni stav izražen u odluci Ustavnog suda te iznesen kao zaključak spomenute sjednice kao valjano tumačenje odredaba 70., 71., 80. i 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

 

Stoga kada to nije učinio prvostupanjski sud ovaj žalbeni sud je odlučujući o žalbi tuženika pod 1. uvažio žalbu ovog tuženika bez upuštanja u ispitivanje žalbenih razloga koje se odnose na meritum stvari i na valjanu primjenu ZM-a već pozivom na odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ukinuo je prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu na način kao što je odlučeno pod III. izreke odluke ovog Županijskog suda.

 

U odnosu na žalbu tuženika pod 2.

 

Prvostupanjski sud je obvezao tuženika pod 2. kao što je već naprijed navedeno pogrešnom primjenom materijalnog prava, da solidarno naknadi štetu tužitelju koja mu je uzrokovana pretrpljenom objavom sporne informacije. Sud prvog stupnja je zauzeo stajalište da bi tuženik svojim ponašanjem, dajući autoru spornog članka iznesene informacije povrijedio ugled, čast i dostojanstvo tužitelja.

 

Tijekom cijelog postupka tuženik osporava da bi autoru sporne informacije dao intervju, a osporava i autorizaciju sporne informacije kao i tvrdnje tužitelja da bi klevetom uzrokovao tužitelju nastalu štetu.

 

Kao što je naprijed navedeno odgovornost tuženika pod 2. temelji se na odredbama ZOO-a. Prema općoj odredbi ZOO-a (članak 1045. stavak 1. ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Opće pretpostavke odgovornosti za štetu uglavnom se prema pravnoj teoriji svode na štetnu radnju, štetnika, nastalu štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete te nastalu protupravnost.

 

Da bi odgovornost tuženika pod 2. za nastalu štetu koju trpi tužitelj postojala potrebno je da se kumulativno ispune sve navedene opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

 

Tijekom postupka tužitelj je upirao na postojanje kaznenog postupka po prijavi privatnog tužitelja Ž. B. protiv tuženika pod 2., koji postupak je vođen pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem K-47/13.

 

Iako sud pregledava presudu i Općinskog suda u Šibeniku i Županijskog suda u Zagrebu koji je donio odluku o žalbi privatnog tužitelja Ž. B. protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, odluku pod poslovnim brojem Kž-1004/15, iste ove odluke ne ocjenjuje.

 

Stoga ovaj žalbeni sud temeljem odredbe iz članka 373.a stavka 3. ZPP-a utvrđuje da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku tuženik pod 2. u ovoj građanskopravnoj stvari, a okrivljenik u kaznenom postupku M. G. oslobođen od optužbe da bi putem tiska u izdanju N. J. od 2. prosinca 2012. iznio niz neistinitih, sramotnih i uvredljivih tvrdnji za privatnog tužitelja navodeći " Ž. B. srušio mi je hotel, koštao me tri miliona eura, a sada sam ga obnovio i on mi ne da struju", a što je istaknuto kao podnaslov spornog članka, da bi po tom izjavio "ravnatelj Ž. B. na početku je svog mandata prije 13 godina kod R. slapa unutar NP K. bez potrebnih dozvola sravnio sa zemljom stari hotel u prihvatnom vlasništvu poslovnog čovjeka iz N. M. G.", a potom i "ovo je priča visokog napona, u kojoj je u igri cijeli životni trud, duga je 13 godina i teška tri miliona eura do sada uloženog novca, u sebi sadrži prijetnje, ucjene, lažna obećanja, nepoštivanje zakona i normi, nepotizam, obmanu pravosuđa, klijentelizam i naposljetku rušilački akt" dakle, oslobođen je od optužbe da bi drugog uvrijedio putem tiska, te za drugog iznio ili pronio nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu putem tiska ili medija zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba te putem tiska iznio ili prenio činjeničnu tvrdnju koja može štetiti časti i ugledu, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba.

 

Pravomoćnom presudom u ovom kaznenom postupku utvrđeno je da informacije koje je iznio autor informacije u N. J. listu nisu dati od strane okrivljenika (tuženika) niti u obliku intervjua, a niti je isti autorizirao predmetni tekst.

 

Pojmovi intervjua i autorizacije su određeni ZM-a na način da je člankom 2. istog zakona određeno da je intervju razgovor i izjava u pisanom ili usmenom obliku, namijenjen objavljivanju u mediju, a autorizacija je potvrda autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji.

 

Tijekom ovog građanskopravnog postupka u kojem se pojam odgovornosti za štetu šire tumači od obilježja kaznenog djela kojim bi ta šteta eventualno bila uzrokovana, a koje bi imale obilježje klevete, sramoćenja i uvreda, tuženik pod 2. je ustrajao u osporavanje da bi podaci koje je iznio autor dao istome u obliku intervjua ili pak autoriziranog teksta.

 

Iz izloženog dakle proizlazi da odgovornost tuženika pod 2. za informaciju objavljenu u N. J. listu na način kako to predviđaju odredbe ZOO-a nije od strane tužitelja dokazana tijekom postupka zbog čega prema stajalištu ovog žalbenog suda nema na strani tuženika pod 2. odgovornosti za povredu prava osobnosti tužitelja na čast, ugled i dostojanstvo koja bi bila uzrokovana objavom sporne informacije.

 

Iz tog razloga ovaj žalbeni sud prihvaća žalbu tuženika pod 2. te ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika pod 2. na naknadu pretrpljene neimovinske štete objavom sporne informacije u N. J. listu dana 21. prosinca 2012.

 

Zbog izloženog, a temeljem odredbe iz članka 373a. stavak 3. ZPP-a valjalo je preinačiti presudu suda prvog stupnja u odnosu na ovog tuženika i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu nastale štete.

 

Stoga je odlučeno kao pod točkom 2. izreke presude ovog žalbenog suda.

 

Iz izloženog dakle proizlazi da su žalbe tuženih osnovane i s obzirom da je tužba u odnosu na tuženika pod 1. odbačena, a u odnosu na tuženika pod 2. da je presuda suda prvog stupnja preinačena i da je odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan, to je valjalo odbiti žalbu tužitelja (članak 368. ZPP) i odlučiti kao u izreci pod točkom I. ali i obvezati tužitelja da ovim tuženima naknadi u cijelosti nastali parnični trošak temeljem odredbe iz članka 154. stavka 1. ZPP-a, a sve u vezi s odredbom iz članka 166. stavka 2. ZPP-a.

 

Odluka o visini ovog parničnog troška na strani tuženih valjalo je procijeniti temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; cijeniti onaj trošak koji je bio potreban (članak 155. ZPP), a osnovanost potraživanja sudskih pristojbi cijeniti suglasno odredbi iz članka 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13).

 

Trošak koji pripada svakom od tuženika jest sastav odgovora na tužbu te održana ročišta na kojim su tuženi bili prisutni dana 29. travnja, 3. lipnja,  8. srpnja, 21. rujna, te 14. listopada 2016. kako je to i navedeno u njihovim zahtjevima za naknadu parničnog troška. Visina ovih pristupa i ovih parničnih radnji iznosi 1.000,00 kuna, a kako istima pripada i 25% s naslova PDV-a, to ukupan trošak na strani svakog od tuženika iznosi, po navedenim parničnim radnjama 7.500,00 kuna. Pri tom se napominje da ovaj sud nije obistinio trošak ni jednom od tuženika za pristup na ročištu za objavu presude budući isti nisu pristupili na to ročište na kojem je presuda objavljena dana 7. prosinca 2016.

 

Suglasno odredbi iz članka 4. stavak 1. točka 1. Pristojbe na pravne lijekove plaćaju se u trenutku kada se predaju, a prema točci 2. za odgovor na tužbu plaća se pristojba po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

 

Kako tuženi nisu platili trošak sudskih pristojbi za podnesene žalbe, a kako za svakog sudska pristojba odgovora na tužbu iznosi 1.050,00 kuna to je iznosu od 7.500,00 kuna valjalo pridodati ovaj trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u visini od 1.050,00 kuna. Ovom iznosu valjalo je i pridodati i trošak žalbenog postupka budući je svaki od tuženih uspio sa podnesenom žalbom u zatraženoj visini od po 1.562,50 kuna zbog čega ukupni trošak svakog od tuženika iznosi 10.112,50 kuna.

 

Zbog izloženog valjalo je odlučiti o trošku cjelokupnog parničnog postupka na način kao pod točkom IV. izreke odluke ovog Županijskog suda te naložiti tužitelju da svakom od tuženika u roku od 15 dana isplati trošak u visini od po 10.112,50 kuna.

 

Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 11. srpnja 2018.