Broj: Gž-1196/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. E. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik mr. sc. D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. S.. S.-J.-W. R. A., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. i partneri d.o.o. sa sjedištem u Z., radi ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6745/13-12 od 27. travnja 2016., u sjednici održanoj dana 12. srpnja 2018., 

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6745/13-12 od 27. travnja 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tuženi zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je ništetno i ne proizvodi nikakve pravne učinke solemnizirano Očitovanje između J. P., OIB:.., kao založnog dužnika i tuženika kod javnog bilježnika B. J. O.-752/09 od dana 25. rujna 2009., a čiji sastavni dio očitovanja je i Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 548.248 do 17. rujna 2009., što je tuženik dužan priznati te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju solemniziranog Očitovanja između J. P., OIB: …, kao založnog dužnika, te tuženika kod javnog bilježnika B. J. O.-752/09 od dana 25. rujna 2009., a čiji sastavni dio očitovanja je i Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 548.248 od 17. rujna 2009. i rješenje o dosudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2408/11 od 28. svibnja 2013. godine i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u podulošku 107, k.o. D., u naravi stambena zgrada M. G. Z., sagrađena na čest. br. 2778/5, i to stan broj 209 na II (drugom) katu, ulaz I, koji se sastoji od jedne sobe, hodnika, kupaonice sa WC-om i kuhinje u ukupnoj površini od 33,93 čm, tako da se briše pravo vlasništva i založno pravo na tim nekretninama s imena tuženika uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužiteljice.

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna.

 

Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak.

 

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

Žalba je osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer se prvostupanjska presuda ne može ispitati budući da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da u razlozima presude postoji proturječnost s činjenicama u spisu, čime opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Pritom tužiteljica obrazlažući ovaj žalbeni razlog navodi da je prvostupanjski sud ignorirao tužiteljičine navode da je solemnizirano Očitovanje protivno odredbi članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) koji je pozitivan propis Republike Hrvatske, a po sadržaju ius cogens.

 

Suprotno žalbenim navodima, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka i može se ispitati. Pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude i stanja spisa. Pritom treba reći da pogrešan pravni pristup u rješenju spora, kada i postoji, ne znači sam po sebi postojanje navedene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, ako je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava moguće ispitati zakonitost pobijane presude.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom prvostupanjskog postupka i donošenjem pobijane presude nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da se utvrde ništetnima solemnizirano Očitovanje između J. P. kao založnog dužnika i tuženika kao vjerovnika kod javnog bilježnika B. J. pod poslovnim brojem OU-752/09 od dana 25. 9. 2009., a čiji je sastavni dio i Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 548.248 od 17. 9. 2009. te zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog na temelju navedenog solemniziranog Očitovanja i rješenja o dosudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2408/11 od 28. svibnja 2013. i upis prava vlasništva na nekretnini upisanoj u podulošku 107, k.o. D., u naravi stambena zgrada M. G., Z., sagrađena na čest. br. 2778/5, i to stan broj 209 na II (drugom) katu, ulaz I, koji se sastoji od jedne sobe, hodnika, kupaonice sa WC-om i kuhinje u ukupnoj površini od 33,93 m2 u korist tužiteljice. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su navedeni Ugovor o jednokratnom kreditu i solemnizirano Očitovanje protivni prisilnim propisima jer su sklopljeni sa stranom pravnom sobom koja nije imala odobrenje za obavljanje bankovnih poslova odnosno poslova kreditiranja na području Republike Hrvatske.

 

Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio ovo činjenično stanje: 

- da su pravni prednik tužiteljice J. P. i tuženik te zajmoprimatelji J. B. i M. K. solemnizirali Očitovanje kod javnog bilježnika B. J. u Z. dana 25. rujna 2009. pod poslovnim brojem OU-752/09 od 25. rujna 2009. i da je sastavni dio tog Očitovanja ugovor kojim su se regulirala prava vjerovnika i dužnika iz kreditnog odnosa a prema Ugovoru o jednokratnom kreditu, br. računa 548.248 od 17. 9. 2009., kojim je vjerovnik odobrio zajmoprimateljima kredit u iznosu od 30.000,00 EUR,

- da je upisano založno pravo u visini od 30.000,00 EUR-a s aktivnom kamatnom stopom od 7,5 % godišnje, zateznom kamatom od 5 % godišnje te efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 8,5 %. u podlošku br. 107 k.o. D., u naravi stambena zgrada M. G. Z., koja je sagrađena na čest. br. 2778/5 k.o. D.,

- da tuženik vodi ovrhu protiv tužiteljice koja se odnosi na nekretninu na koju se odnosi tužbeni zahtjev tužiteljice, a što je utvrđeno uvidom u rješenje prvostupanjskom suda poslovni broj Ovr-2408/11 od 28. svibnja 2013.,

- da tuženik kako kreditna institucija R. A. nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2011.

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, izrazivši pravno shvaćanje da predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu nije ništetan pravni posao u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), jer je sklapanje predmetnog ugovora o kreditu bilo zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani –  tuženiku koji nije imao odobrenje za pružanje financijskih usluga na području Republike Hrvatske, dok sklapanje ugovora korisnicima kredita i založnom dužniku pok. J. P., pravnoj prednici tužiteljice, nije bilo zabranjeno. Stoga je navedeni Ugovor o jednokratnom kreditu valjan u smislu odredbe članka 322. stavka 2. ZOO-a, a time je valjano i navedeno solemnizirano Očitovanje. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio da iz istih razloga ne postoje ni razlozi za brisanje upisanih tereta u zemljišnoj knjizi jer su bile ispunjene sve pretpostavke za osnivanje založnog prava sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) i Zakonu o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08), pa je i taj tužbeni zahtjev odbio.

 

Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljice ne može se za sada prihvatiti.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda za razrješenje pitanja pravnih učinaka spornog Ugovora o jednokratnom o kreditu i solemniziranog Očitovanja te osnovanosti provedbe tih isprava u zemljišnim knjigama, kao i pravnih posljedica navedenih pravnih poslova od odlučne je važnosti utvrđenje gdje je sklopljen navedeni ugovor o kreditu, koji nesporno ima međunarodno obilježje, odnosno je li sklopljen u Republici Hrvatskoj i je li tuženik neovlašteni vjerovnik.

 

Naime, dana 29. srpnja 2017. stupio je na snagu Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine, broj 72/17, u daljnjem tekstu: Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu).

 

Prema članku 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu ovaj Zakon se primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika (stavak 1.) te na druge pravne poslove sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem iz stavka 1. ovoga članka (stavak 2.). Prema odredbi članka 2. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu neovlašteni vjerovnik u smislu ovog Zakona je pravna osoba koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske (podstavak 2.), a ugovor o kreditu s međunarodnim obilježjem je ugovor o kreditu, ugovor o zajmu ili drugi ugovor kojim je neovlašteni vjerovnik odobrio dužniku određeni iznos novčanih sredstava, a dužnik se obvezao plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (podstavak 3.).

 

Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika su ništetni.

 

Prema odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima u smislu ovoga Zakona sklopljeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika ništetni su od trenutka njihova sklapanja s posljedicama iz članka 7. ovoga Zakona (prema toj odredbi svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, treba se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke), a prema odredbi stavka 2. istog članka pravni poslovi sklopljeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjima iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona ništetni su od trenutka njihova sklapanja s posljedicama iz članka 7. ovoga Zakona.

 

U obrazloženju Prijedloga zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj, s Konačnim prijedlogom zakona – Amandmana X. koji je podnijela Vlada Republike Hrvatske, a koji se odnosi na članak 10. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu, navedeno je da je povratni učinak dopušten s obzirom da se cilj mjere, a zbog čijeg ostvarenja se uvode nova pravila, ne bi mogao postići na drugi način. Povratno djelovanje je dopušteno i s obzirom na činjenicu da se na navedeni način utvrđuje uspostavljanje jednakog pravnog režima za sve ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnicima i to kako za one koji su sklopljeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, tako i za one koji bi eventualno mogli biti sklopljeni nakon njegovog stupanja na snagu. Navedena i opisana nužnost jednakopravnog režima nije se mogla postići na neki drugi način, bez zahvaćanja u postojeće ugovorne obveze.

 

Nije sporna činjenica da je na dan sklapanja predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu tuženik imao upisano sjedište u Republici Austriji i da nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za pružanje financijskih usluga u Republici Hrvatskoj.

 

Prvostupanjska presuda o odlučnoj činjenici koja se odnosi na mjesto sklapanja predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu nema razloga, jer je prvostupanjski sud smatrao da ta okolnost nije od značenja za donošenje odluke o osnovanosti postavljenih tužbenih zahtjeva. Međutim, utvrđenje navedene činjenice je od odlučnog značenja za ocjenu pitanja je li tuženik neovlašteni vjerovnik u smislu odredaba Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu.

 

Prema tome činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je nepotpuno utvrđeno, pa je trebalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će raspraviti i utvrditi gdje je sklopljen predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu a što je od značenja za ocjenu da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu, te će nakon toga pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

U Splitu 12. srpnja 2018.