Broj: Gž-107/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. P. R. iz P., OIB: …, i 2. M. R. iz P., OIB:…, koje zastupa punomoćnica D. U. L., odvjetnica u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj Pn-74/15 od 30. prosinca 2015., 22. kolovoza 2018. 

 

r i j e š i o   j e

 

Usvaja se žalba tužitelja, te se ukida presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj Pn-74/15 od 30. prosinca 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, OIB …, da u roku od 15 dana, na ime naknade štete, isplati prvotužitelju iznos od 33.753,85 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2014. godine tekućim po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a drugotužitelju iznos od 45.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.12.2014. godine tekućim po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 15 dana tužiteljima nadoknadi troškove ovog postupka."

 

II.   Tužitelji su dužni naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude pravovremenu žalbu su izjavili tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete, koja im je nastala uslijed pada odlomljene grane stabla na automobil, kojim se tužiteljica u tom momentu kretala dionicom županijske ceste na otoku K..

 

Pored nesporne činjenice da se grana odlomila sa stabla bora, koje se nalazi na zemljištu u vlasništvu tuženice, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev smatrajući, da se ocjenom dokaza provedenih u postupku ne može sa sigurnošću utvrditi da li predmetno stablo predstavlja opasnu stvar, jer za to tužitelji nisu predočili valjane dokaze, a zaključak je suda da se ne radi o osušenom stablu niti nadvijenom nad cestom. Osim  toga prvostupanjski sud smatra da tužena nije niti pasivno legitimirana u ovom postupku, pozivajući se na odredbu članka 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi sa člankom 8. i 41. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj: 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14–pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZOŠ).

 

  Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, budući je sud prvog stupnja, u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno ne proturječe, tako da presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

 

Međutim, osnovani su žalbeni razlozi koji ukazuju na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku pasivne legitimacije na strani tužene. Naime, iz nesporne činjenice da se stablo, s kojeg se odlomila grana i nanijela štetu tužiteljima nalazi na nekretnini u vlasništvu tužene i prema zaključku prvostupanjskog suda predmetna nekretnina predstavlja šumu u vlasništvu Republike Hrvatske, proizlazi pasivna legitimacija tužene kao vlasnika nekretnine. Pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da se povjeravanjem gospodarenja šumama u svom vlasništvu trgovačkom društvu ŠUME d.o.o., dakle povjeravanjem izvršenja vlasničkih prava na temelju odredbe članka 8. i 41. ZOŠ-a tuženu oslobađa od odgovornosti za štetu koja nastane u vezi s opasnom stvari, jer za takvu štetu odgovara njezin vlasnik (članak 1064. ZOO-a.)

 

Nadalje, ocjena prvostupanjskog suda da predmetno stablo bora ne predstavlja opasnu stvar, bar za sada se ne može prihvatiti. Naime, točno je da svako stablo ne predstavlja opasnu stvar, već to čine njegove osobine, pa bi tako opasnu stvar predstavljalo staro i dotrajalo stablo. Međutim i zdravo stablo može predstavljati opasnu stvar, pa i ono koje je pravilno održavano od strane vlasnika, ako ono svojim položajem i veličinom predstavlja povećanu opasnost za ljude i stvari koji obavljaju određene aktivnosti u njegovoj blizini. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da se predmetno stablo nalazi svega cca 5 metara od ruba ceste, da se radi očigledno o visokom stablu bora s obzirom na visinu okolnih stabala i dužinu odlomljene grane od cca 10 m koja je zauzela cijelu širinu kolnika, te da njegova veličina i položaj u blizini županijske ceste predstavlja povećanu opasnost za okolinu.

 

Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je ukazano, te po potrebi sukladno iznesenim primjedbama i uputama nadopuniti dokazni postupak jer postoji obveza prvostupanjskog suda da svestrano raspravi spor, u vezi sa čime ima i određena ovlaštenja (članak 288a. stavak 2. i članak 311. stavak 1. ZPP-a), a potom pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Budući ovaj sud smatra da žalitelji osnovano osporavaju pravilnost ocjene dokaza prvostupanjskog suda, što predstavlja bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, valjalo je žalbu tužiteljice usvojiti kao osnovanu, a prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a.

 

Budući da o odluci o glavnoj stvari ovisi i odluka o troškovima postupka, to je trebalo ukinuti i odluku o troškovima (točka II. izreke pobijane odluke), temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.              

 

Dubrovnik, 22. kolovoza 2018.