Broj: Gž-357/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz O., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. P. Š., odvjetnici u O., …, protiv tuženice J. H. iz D., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. O., odvjetniku u D., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-837/15 od 23. rujna 2016., dana 5. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se djelomično žalba tužitelja A. Š. kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-837/15 od 23. rujna 2016. u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz D., poslovni broj Ovrv-1096/15 od 5. listopada 2015. i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženici J. H. platiti tužitelju troškove ovršnog postupka preko iznosa od 1.537,50 kuna pa do iznosa od 2.325,00 kuna, odnosno iznos od 787,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. listopada 2015.

 

              II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-837/15 od 23. rujna 2016., osim za iznos od 787,50 kuna na ime troškova ovršnog postupka, tako da se sudi:

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz D., … poslovni broj Ovrv.1096/15 od 5. listopada 2015. kojim je naloženo tuženici J. H., u roku od 8 dana, platiti tužitelju A. Š. iznos od 12.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje od 6. veljače 2015. pa do 31. srpnja 2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, te u dijelu kojim je naloženo tuženici, u roku od 8 dana, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu 1.537,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. listopada 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženici J. H. da tužitelju A. Š. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kuna, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz D., … poslovni broj Ovrv.1096/15 od 5. listopada 2015. i odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženici, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 12.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim se nalaže tuženici, u roku od 8 dana, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.325,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. listopada 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna."

              Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz D., … poslovni broj Ovrv.1096/15 od 5. listopada 2015. u dijelu kojim se nalaže tuženici, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te se u tom dijelu tužba utvrđuje povučenom."

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, podredno da se ista presuda preinači sukladno navodima žalbe. U žalbi ističe da sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude u cijelosti ignorira nekoliko ključnih činjenica koje uopće nisu bile sporne ili nepoznate sudu. Prva i osnovna je da je račun broj 11/1/2 od 28. siječnja 2015. glasio na iznos od 25.000,00 kn, da je sa tuženicom dogovoreno obročno plaćanje po mjesečnim obrocima koji dospijevaju do sredine mjeseca, a da je tuženica počela ispunjavati svoju obvezu do mjeseca lipnja kada je prestala, a nakon čega joj je tužitelj uputio opomenu i naložio uplatiti dospjele obroke i to 2.000,00 kn za mjesec lipanj i isti iznos za srpanj, na što se ova oglušila, nakon čega je tek 28. kolovoza 2015. tužitelj uputio prijedlog za ovrhu protiv tuženice. Izvršenim uplatama tuženica je priznala dugovanje, a isto dovodi do prekida zastare te zastarni rok počinje teći iznova. Nadalje, iz sadržaja spisa razvidno je da je došlo do sporazuma stranaka i da je tužitelj smanjio svoje potraživanje i  izdao novi račun, a raniji stornirao, da je cijela obveza tuženice dospjela u srpnju 2015. pa je zastara po čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima počela teći najkasnije 1. kolovoza 2015. Naime, tužitelj nije mogao utužiti tuženicu sve do onog trenutka do kojega je ista uredno plaćala svoje mjesečne obroke, ali ni nakon što je ista prestala plaćati obroke kada ju je tužitelj kao vjerovnik pozvao da isto učini, već tek nakon što ni po pozivu nije platila. Prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka na okolnosti dogovora oko načina plaćanja sud prvog stupnja odbio je bez ikakvog suvislog obrazloženja, a što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog svega navedenog pobijana presuda je nerazumljiva, jer razlozi proturječe dokazima koji su kao nesporni provedeni tijekom postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz D., poslovni broj Ovrv-1096/15 od 5. listopada 2015. kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 12.000,00 kuna, a na ime zastupanja pravnog prednika tuženice u postupku pred Uredom državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji radi povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.325,00 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno utvrdivši da je preuzimatelj ureda odvjetnice D. P., koja je u navedenom postupku zastupala prednika tuženice, aktivno legitimiran u predmetnom postupku, istaknuti prigovor zastare tuženice ocijenio osnovanim. Naime, kako je posljednja radnja u predmetu povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine poduzeta 2. lipnja 2010., a prijedlog za ovrhu podnesen 26. kolovoza 2015., to da je protekao opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje ZOO), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, budući da odvjetnik ima pravo zahtijevati isplatu nagrade i naknade za svaku poduzetu radnju od kada je učinjena, zbog čega rok zastare počinje teći slijedećeg dana od dana kada je pojedina radnja obavljena.

 

Pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ocjenjuje neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u konkretnom slučaju.

 

Iz spisa predmeta proizlazi da je odvjetnica D. P. zastupala prednika tuženice pred U. državne uprave u O.-baranjskoj županiji u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, da joj je prema Zakonu o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09 i 18/11) obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva, a tijelo koje je donijelo rješenje o obustavi odredilo je preuzimatelja ureda iz redova odvjetnika i to upravo ovdje tužitelja.

 

Prava i obveze preuzimatelja ureda odvjetnika kojemu je obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva regulirane su S. H.. odvjetničke komore ("Narodne novine", broj 74/09, 90/10, 64/11 i 101/11 i 115/13 – dalje Statut) te je čl. 82. Statuta propisano da preuzimatelj radi u svoje ime i za svoj račun, s tim da sve radnje koje obavi u zastupanju preuzete stranke obračunava neposredno sa strankom u svoju korist, dok je čl. 83. st. 1. S. propisano da nakon okončanja postupaka po predmetima, privremeni zamjenik ili preuzimatelj ureda dužan je isplatiti odvjetniku kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, odnosno nasljednicima preminulog odvjetnika pripadajući dio naknade, umanjen za poreze i doprinose.

 

Iz takve stipulacije odredbe čl. 83. st. 1. S. proizlazi ovlaštenje preuzimatelja ureda naplatiti sve radnje u postupku (dakle, i one koje je poduzeo odvjetnik čiji je ured preuzeo), a time i ovlaštenje da u slučaju neplaćanja to pravo ostvari u sudskom postupku.

 

Člankom 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

Odredbom čl. 216. ZOO propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Dakle, da bi vjerovniku počeo teći zastarni rok, potrebno je prethodno da je tražbina koja se ističe prema dužniku i dospjela.

 

U konkretnom slučaju pogrešno sud prvog stupnja smatra da je rok zastare počeo teći slijedećeg dana od dana kada je pojedina radnja u predmetu koji se vodio pred U. državne uprave u O.-baranjskoj županiji obavljena.

 

Prema Tbr. 48. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje Tarifa) odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, dok prema st. 5. istog Tbr. naplate odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim i prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

 

Iako je zadnja radnja odvjetnika u predmetu koji se vodi kod U. državne uprave O.-baranjske županije poduzeta 2. lipnja 2010., time nije došlo do pravomoćnog okončanja postupka, budući da iz tog predmeta proizlazi da su se i nakon toga u spisu provodili dokazi i donosile odluke, s tim da u spisu nema obavijesti stranke da je punomoć toj odvjetnici eventualno otkazana do smrti prednika tuženice 2012., a od kada pa do podnošenja ovršnog prijedloga nije protekao rok iz čl. 225. ZOO.

I pored toga, valja reći da je između stranaka došlo do sporazuma o visini duga tuženice na ime zastupanja u upravnom postupku, te načina plaćanja, a u kom dijelu navode tužitelja priznaje i sama tuženica u istaknutom prigovoru na rješenje o ovrsi i u kojem jasno navodi da je sa tužiteljem dogovorila plaćanje u mjesečnim ratama u roku od godine dana, te da je rok počeo teći od mjeseca ožujka 2015., te da je sukladno dogovoru počela izvršavati svoje obveze.

Odredbom čl. 240. st. 1. ZOO propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, s tim da prema st. 2. istoga članka dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanja osiguranja.

 

Imajući u vidu navedene odredbe Tarife i ZOO te navode same tuženice u pogledu dogovora oko plaćanja predmetnog duga, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije protekao rok iz čl. 225. ZOO, odnosno da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja u ovom postupku.

Iz spisa U. državne uprave u O.-baranjskoj županiji u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je pokrenuo prednik tuženice nedvojbeno proizlazi da je isti u tom postupku bio zastupan po odvjetnici D. P., koja je u predmetu poduzela više radnji (l.s. 61-62, 68, 70-71, 72-73, 112) koje tuženica niti ne osporava, osim što smatra da je naknada za oduzetu imovinu utvrđena u postupku trebala biti veća, a što nije od utjecaja na njenu obvezu prema odvjetnici koja ju je zastupala.

Kako je tužitelj dokazao osnov svog potraživanja, a visina proizlazi iz izdanog računa koji je tuženica, kako to ističe i u prigovora na rješenje o ovrsi, prihvatila i sukladno dogovoru vršila određene mjesečne uplate, to je valjalo udovoljiti zahtjevu tužitelja u tom dijelu cijelosti.

U odnosu na troškove ovršnog postupka tužitelj osnovano potražuje trošak sastava prijedloga, javnobilježničku nagradu i dostavu s PDV, odnosno ukupno 1.537,50 kn, dok ostale troškove (izvid pravomoćnosti, prijedlog za provedbu i javnobilježničku klauzulu) ničim nije dokazao.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP, djelomično odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a djelomično preinačiti istu presudu te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, a u koji trošak je tužitelju priznato po 100 bodova za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima od 1. ožujka 2016., 20. travnja 2016. i 13. rujna 2016., te sastav podnesaka od 26. siječnja 2016. i 7. rujna 2016., sve sukladno Tbr. 8. st. 1. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje Tarifa), te za sastav podneska od 8. ožujka 2016. 25 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, što uz vrijednost boda od 10,00 kn te PDV od 25% iznosi 6.562,50 kn.

Rješenje suda prvog stupnja, koje se ne pobija žalbom, ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru 5. rujna 2018.