Broj: Gž-1511/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. L. & P. iz Z., protiv tuženice I. S. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj  protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, posl. br. 7 Povrv-1225/15-17 od 30. lipnja 2017.,  10. rujna 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, posl. br. 7 Povrv-1225/15-17 od 30. lipnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mr. sc. J. R. iz Z., poslovni broj Ovrv-14981/14 od 15. listopada 2014., kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 8.051,02 kn sa zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.356,25 kn te kamatama na predvidive troškove postupka u iznosu od 418,75 kn po stopi i s tijekom kao u tom dijelu presude. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

             

Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi sa člankom 457. ZPP-a.

 

              Tužitelj u podnesenoj žalbi tvrdi da je između stranaka postojao ugovorni odnos koji je nastao potpisivanjem zahtjeva o zasnivanju pretplatničkog odnosa (u daljnjem tekstu Zahtjeva). Potpisivanjem Zahtjeva tuženik da je prihvatio Opće uvjete poslovanja i da je prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa iskoristio pogodnost nabave mobilnog uređaja S. GT C3050 BLACK i obvezao se uredno podmirivati račune za ispostavljene usluge. Tuženik da tijekom postupka nije sporio da bi kupio uređaj po povoljnijim uvjetima i da nije tvrdio da bi korist od kupnje bila manja od iznosa naknade za nastavno pretplatničko razdoblje i nije se čak ni činjenično pozivao na nepoštene ugovorne odredb*e.

 

Predlaže uvaženje žalbe.

 

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

              Žalba je osnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 6., 8., 9. i 11. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 467. stavak 1. i 457. stavak 1. ZPP-a nije utvrđeno da bi kod donošenja pobijane presude bila počinjena neka od tih povreda zakona.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženica temeljem zahtjeva za reaktivacijom broja od 23. siječnja 2013., ponovno u ugovornom odnosu sa tužiteljem u daljnjem razdoblju od 24 mjeseca, počevši od 22. veljače 2013. za koje nema pismenog ugovara, ali je isti prema utvrđenju suda sklopljen konkludentnom radnjom. Nastavno je utvrdio da je predmetni ugovor raskinut krivnjom tuženice koja je sa zakašnjenjem podmirila dugovani iznos. Potraživana tražbina da se odnosi na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 7.866,20 kn te na  zatezne kamate po računu za veljaču 2013., u iznosu od 145,62 kn, te po računu za ožujak 2013., u iznosu od 39,20 kn. Utvrdio je da tuženica nije dokazala osnovanost visine zahtjeva za isplatom zateznih kamata u iznosima od 145,62 kn i 39,20 kn jer nije  dostavila obračun zateznih kamata te da nije moguće utvrditi na koje razdoblje se odnose i visinu. Utvrdio je neosnovanim i zahtjev za isplatom naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora temeljem utvrđenja o ništetnosti odredbe članka 5. 1. 3. Općih uvjeta. Ništetnost te ugovorne odredbe temelji se na odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 – dalje: ZZP) koji se primjenjuje na konkretan predmet u vezi sa člankom 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO).

 

Pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u dijelu glavne tražbine za iznos od 184,82 kn  koji se odnosi na obračun zateznih kamata po računu za veljaču 3013. i ožujak 2013., primjenom pravila o teretu dokazivanju (članak 7. i 221. a ZPP-a) jer tužitelj nije dokazao osnovanost visine tog zahtjeva (za koje razdoblje se odnosi i kako je obračunata).

 

Osnovano je odbio i zahtjev za isplatom iznosa od 7.866,20 potraživan na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora krivnjom tuženika kao pretplatnika temeljem utvrđenja da je ugovorna odredba iz članka 5. 1. 3. Općih uvjeta nepoštena i kao takva ništetna.

 

Naime, u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna dok je odredbom članka 96. stavak 1. tog Zakona propisano koje su nepoštene odredbe, a to je između ostaloga i ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

Sukladno odredbi članka 96. stavak 2. istoga Zakona, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

 

Budući da je odredbu članka 5. 1. 3. Općih uvjeta (kao i ostale odredbe općih Uvjeta) unaprijed formulirao trgovac i da je sadržaj odredbe kojom se obvezuje  pretplatnik nakon raskida ugovora na plaćanje ukupnog iznosa svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora, protivan načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnim tu odredbu općih uvjeta.

 

Naime, činjenica da raskidom ugovora obveza tužitelja prestaje dok je tuženik koji ne prima nikakvu uslugu obvezan podmiriti ukupnu naknadu do kraja ugovornog razdoblja govori o odredbi koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja i neravnoteži u pravima ugovornih strana na štetu potrošača.

 

Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da predmetno potraživanje nije tražbina po osnovi naknade štete. Tvrdnja o eventualnim pogodnostima tužitelja, plaćanju niže naknade ili nabavi mobilnog uređaja po povoljnijim uvjetima ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje. Eventualno pravo u tom dijelu tužitelj bi mogao ostvarite zahtjevom za naknadu štete zbog raskida ugovora, u smislu odredbe članka 368. stavak 1. i 3. ZOO-a, ali se predmetna tražbina ni činjenično ne temelji na tom zahtjevu već na ugovornoj naknadi.

 

Stoga su svi žalbeni navodi tužitelja neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

U Rijeci 10. rujna 2018.