Broj: Gž-3382/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu Luki Grgatu, u pravnoj stvari tužiteljice P. M. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u S., protiv tuženika suvlasnika stambene zgrade u S., 1.) B. R. iz S., OIB: …, 2.) V. G. iz S., 3.) G. S. iz S., 4.) P. D. iz S., OIB: …, 5.) Z. M. iz S., 6.) I. Č. iz S., 7.) G. T. iz S., 8.) B. M. iz S., 9.) D. S. iz S., 10.) Ć. V. iz S., 11.) I. K.. iz S., 12.) M. M. iz S., 13.) S. M. iz S., 14.) D. J. iz S., 15.) D. S. iz S., 16.) A. M. iz S., OIB: …, 17.) H. K. iz S., OIB: …, koje tuženike 2.) i 5.) - 15.) zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i 2.), 4.) i 5.) – 15.) tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-223/2017 od 29. lipnja 2017., 25. rujna 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-223/2017 od 29. lipnja 2017. u dijelu pod točkom II. izreke.

 

i

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-223/2017 od 29. lipnja 2017. u dijelu pod točkama I. i III. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženicima, kao suvlasnicima stambene zgrade u S., u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz sredstava zajedničke pričuve iznos od 24.914,84 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2007. do isplate po stopi pobliže određenoj izrekom presude. Pod točkom II. izreke tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (preko dosuđenog iznosa od 24.914,84 kune do iznosa od 35.588,98 kuna, dakle za iznos od 10.674,14 kuna). Pod točkom III. izreke naloženo je tuženicima 2.) i 5.) – 15.) u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 13.713,00 kuna.

 

Protiv citirane presude žalbu su podnijeli tužiteljica, te tuženici 2.), 4.) i 5.) -15.).

 

Tužiteljica pobija presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem joj nije priznat više zatraženi iznos troška od 5.877,00 kuna, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlozi su propisani odredbom članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženici 2.) te 5.) - 15.) pobijaju presudu u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke, i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

Tuženik 4.) P. D. u žalbi ne navodi u kojem dijelu pobija presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako istu pobija u dijelu koji se na njega odnosi, dakle, u dijelu pod točkom I. izreke, ne navodeći pritom određeno koji od žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, te ne stavljajući niti određen prijedlog u pogledu sadržaja izreke odluke ovog suda.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Žalba tuženika 2.), 4.) i 5.) -15.) je osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti  na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 35.588,98 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. veljače 2007. do isplate, i to iz sredstava zajedničke pričuve suvlasnika stambene zgrade u S., a na ime povrata novčanog iznosa kojeg je tužiteljica osobno platila za radove koji su izvedeni radi popravka zajedničkog dijela zgrade (terase).

 

U postupku nije bila sporna osnova tužbenog zahtjeva.

 

Sporna je bila visina tužbenog zahtjeva.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene utvrdio i zaključio:

 

- kako se stan tužiteljice nalazi u stambenoj zgradi u S., i to ispod terase koja predstavlja zajednički dio stambene zgrade;

 

- kako je kroz navedenu terasu u stan tužiteljice prodirala voda;

 

- kako je obavljen popravak terase nakon kojeg je i dalje nastavljeno vlaženje stana tužiteljice;

 

- kako su potom pribavljene ponude za popravak hidroizolacije na predmetnoj terasi od strane obrta I., obrta T., trgovačkog društva V. d.o.o., obrta D., trgovačkog društva I.-P. d.o.o., te trgovačkog društva V. & M. d.o.o.,

 

- kako je tužiteljica samoinicijativno izvršila popravak terase, koji popravak je obavljen od strane trgovačkog društva V. & M. d.o.o. za iznos od  38.131,00 kuna;

 

- kako su se radovi na popravku hidroizolacije terase mogli izvršiti i za iznos od 24.914,84 kuna, na koji iznos je glasila ponuda trgovačkog društva V. d.o.o.;

 

- kako su tuženici pred kraj predmetnog parničnog postupka pokrenuli izvanparnični postupak radi osnivanja sudskog pologa.

 

Tužiteljica u žalbi osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo J. M. na temelju kojeg je sud prvog stupnja utvrdio da su se radovi na popravku hidroizolacije terase mogli izvesti i za iznos od 24.914,84 kune.

 

Tuženici 2.) te 5.) - 15.) u žalbi ističu kako su tijekom postupka obavijestili sud da su pokrenuli izvanparnični postupak radi osnivanja sudskog pologa budući da je tužiteljica odbijala primitak nespornog iznosa od 24.914,84 kune. Nadalje navode kako su podneskom od 23. veljače 2017. predložili da sud u dokazne svrhe izvrši uvid u spis prvostupanjskog suda poslovni broj R2-1108/2016 koji je formiran povodom njihovog prijedloga za osnivanje sudskog pologa, te kako su podneskom dostavljenim u spis prije zaključenja glavne rasprave obavijestili sud da je u izvanparničnom postupku poslovni broj R2-1108/2016 prihvaćen njihov prijedlog za osnivanje sudskog pologa, te da je iznos od 24.918,84 kune položen na sudski polog. Navode kako sud prvog stupnja nije izvršio uvid u spis poslovni broj R2-1108/2016, te da je stoga propustio utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

 

Tuženik 4.) u žalbi ističe kako nije vlasnik stana u predmetnoj stambenoj zgradi.

 

Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su se radovi na popravku hidroizolacije terase mogli izvršiti i za iznos od 24.914,84 kuna, na koji iznos je glasila ponuda trgovačkog društva V. d.o.o.

 

Naime, sudski vještak za graditeljstvo J. M. u svom nalazu i mišljenju navodi da je ponuda trgovačkog društva V. d.o.o. na iznos od 24.914,84 kuna, što se tiče opisa stavki troškovnika za izvođenje predmetnih radova, najkompletnija, te da se jedinične cijene mogu prihvatiti kao realne. Ističe kako je navedena ponuda najprihvatljivija kao ponuda popravka hidroizolacije terase prema radnom procesu, te zbog primjene građevinskih materijala koji su korišteni za vrijeme izvedbe postojeće hidroizolacije. Smatra da se sanacija terase mogla obaviti na način kako je to prikazano u ponudi trgovačkog društva V. d.o.o. jer je to način sanacije koji je u skladu s pravilima građevinske struke i pravilnom izvedbom radova bio bi eliminiran prodor vlage u stan tužiteljice. Zaključno ističe kako bi radovima obuhvaćenim u ponudi trgovačkog društva V. d.o.o. u iznosu od 24.914,84 kuna bio postignut isti cilj (eliminacija prodora vlage u stan tužiteljice) kao i radovima koje je izvršilo trgovačko društvo V. & M. d.o.o. za iznos od  38.131,00 kuna.

 

Navedeni nalaz i mišljene sudskog vještaka je sud prvog stupnja, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravilno u cijelosti prihvatio, budući da je isti dan jasno, obrazloženo, detaljno i precizno, te u skladu s pravilima građevinske struke. Stoga su neosnovani suprotni žalbeni navodi tužiteljice. Isto tako, neosnovano u žalbi tužiteljica ističe kako se kvaliteta i kvantiteta radova potrebnih za popravak hidroizolacije predmetne terase mogla utvrditi samo pregledom lica mjesta od strane sudskog vještaka. Naime, iz dokumentacije koja prileži spisu te nalaza i mišljenja sudskog vještaka nedvojbeno proizlazi kako u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za pregledom lica mjesta.

 

Budući da je sudski vještak za graditeljstvo J. M. ocijenio da se isti cilj (eliminacija prodora vlage u stan tužiteljice) mogao postići radovima obuhvaćenim u ponudi trgovačkog društva V. d.o.o. za iznos od 24.914,84 kuna, kao i radovima koje je izvršilo trgovačko društvo V. & M. d.o.o. za iznos od 38.131,00 kuna, a da u konkretnom slučaju nije bilo suglasnosti svih suvlasnika za poduzimanje radova čija vrijednost bi bila veća od vrijednosti radova kojima se može postići isti cilj (članak 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV), to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je pod točkom II. izreke pobijane presude odbio zahtjev tužiteljice za isplatom više zatraženog iznosa preko iznosa od 24.914,84 kune do iznosa od 35.588,98 kuna, dakle za iznos od 10.674,14 kuna, kao neosnovan.

 

Stoga je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Međutim, sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 24.914,84 kune (točka I. izreke pobijane presude), time što nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se izvrši uvid u spis poslovni broj R2-1108/2016, propustio utvrditi odlučne činjenice je li došlo do otvaranja sudskog pologa i polaganja dugovane stvari, a što bi se dalo naslutiti iz stanja ovog spisa. Naime, tuženici su u prilogu podneska od 3. svibnja 2017. u spis dostavili preslik rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj R2-1108/2016 od 4. travnja 2017. (list 216 spisa) kojim je prihvaćen prijedlog ovdje tuženika za osnivanje pologa za polaganje novčanih sredstava na ime podmirenja predmetnog dugovanja, te su pozvani ovdje tuženici u roku od 15 dana od dostave rješenja uplatiti na račun sudskog depozita iznos od 24.914,84 kune i u istom roku dostaviti sudu dokaz o izvršenoj uplati.

 

Ujedno je za navesti kako je na raspravi održanoj 8. svibnja 2017. (list 217 spisa) prisutnom punomoćniku tužiteljice pročitan podnesak tuženika 2.) i 5.) – 15.) od 3. svibnja 2017. (list 214 spisa), u kojem je navedeno da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R2-1108/2016 od 4. travnja 2017. prihvaćen prijedlog tuženika kao predlagatelja za otvaranje sudskog pologa, te da su tuženici položili u sudski polog iznos od 24.914,84 kune, a koje navode punomoćnik tužiteljice nije osporio.

 

Odredbom članka 186. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) propisano je, među ostalim, da kad je vjerovnik u zakašnjenju dužnik može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe.

 

Nadalje, odredbom članka 190. ZOO-a propisano je da se polaganjem dugovane stvari dužnik oslobađa obveze u trenutku polaganja (stavak 1.), a ako je dužnik bio u zakašnjenju, njegovo zakašnjenje prestaje (stavak 2.), te od dana polaganja prestaju teći kamate (stavak 4.).

 

S obzirom na to da se polaganjem dugovane stvari kod suda dužnik oslobađa obveze u trenutku polaganja, te da od tog trenutka prestaju teći kamate, to je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada nije izvršio uvid u spis poslovni broj R2-1108/2016 kako bi utvrdio činjenicu je li prihvaćen prijedlog tuženika za osnivanjem sudskog pologa radi polaganja novčanih sredstava na ime podmirenja predmetnog dugovanja, te jesu li novčana sredstva položena na račun sudskog depozita, a koje činjenice su u konkretnom slučaju odlučne za odlučivanje o osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva (isplate iznosa od 24.914,84 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama).

 

Kako zbog pogrešnog pristupa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije imao na umu navedene odlučne činjenice, to je za sada činjenično stanje u tom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

Stoga je, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Pritom je za navesti kako su tuženici (suvlasnici stambene zgrade) u ovom postupku jedinstveni suparničari budući da tužiteljica potražuje isplatu iz sredstava zajedničke pričuve, koja sredstva su zajednička, namjenski vezana, imovina svih suvlasnika stambene zgrade. U tom smislu vrijedi istaknuti kako, sukladno odredbi članka 41. stavka 1. ZV-a, isplata iz sredstava zajedničke pričuve predstavlja posao izvanredne uprave za poduzimanje kojeg je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Stoga, svi suvlasnici moraju sudjelovati u postupku i postupak se može riješiti samo na jednak način prema svima, pa je neovisno od toga što svi suvlasnici (tuženici) nisu podnijeli žalbu protiv prvostupanjske presude, u konkretnom slučaju trebalo odlučiti na jednak način prema svima odnosno trebalo je postupiti kao da su svi tuženici podnijeli žalbu (članak 201. ZPP-a).

 

Kako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima postupka (točka III. izreke pobijane presude), a o kojima će se odlučiti u konačnoj odluci.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi odlučne činjenice u sporu stranaka odnosno utvrdit će je li prihvaćen prijedlog tuženika za osnivanjem sudskog pologa radi polaganja novčanih sredstava na ime podmirenja predmetnog dugovanja, te jesu li novčana sredstva položena na račun sudskog depozita, a nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice i troškovima postupka.

 

Isto tako, a s obzirom na već ukazanu činjenicu da tužiteljica potražuje isplatu iz sredstava zajedničke pričuve, koja sredstva su zajednička, namjenski vezana, imovina svih suvlasnika predmetne stambene zgrade, sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku ispitati jesu li sve osobe koje se pojavljuju kao tuženici ujedno i suvlasnici predmetne stambene zgrade.

 

U Splitu 25. rujna 2018.