Broj: Gž-2669/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. C. d.o.o. iz N., S. S. K. 1, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženica: 1) J. M. iz R. S., 1295 I. G., S. 85b, OIB: …i 2) N. P. iz R. S., 1295 I. G., M. H. 11, OIB: …, zastupani po punomoćnici M. B., odvjetnici iz Z., H. 65, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1469/15-312 od 18. svibnja 2015. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1469/15-319 od 28. kolovoza 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 28. rujna 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1469/15-312 od 18. svibnja 2015., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1469/15-319 od 28. kolovoza 2015. u toč. I. i IV. izreke i sudi:

 

"Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice N. C. d.o.o. koji glase:

 

a) Nalaže se tuženici J. M. iz R. S., 1295 I. G., S. 85B, isplatiti tužiteljici N. C. d.o.o. novčani iznos od 213.628,74 kuna (slovima: dvjestotrinaesttisućašestodvadesetosamkunasedamdesetčetirilipe) sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 22.359,00 kuna teče od 19. srpnja 2011. pa do isplate, a na iznos od 131.882,48 kuna od 20. kolovoza 2011. pa do isplate prema visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05, 41/08, 63/08 i 125/11, dalje ZOO) i to prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

b) Nalaže se tuženici N. P. iz R. S., 129 I. G., M. H. 11, 129 I. G., isplatiti tužiteljici N. C. d.o.o. novčani iznos od 149.622,17 kuna poslovni broj VŠ P-1469/2015 (dvjesto četrdeset devet tisuća šesto dvadeset dvije kune i sedamnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 20. kolovoza 2011. pa do isplate prema visini stope određene čl. 29. ZOO i to prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Nalaže se tužiteljici N. C. d.o.o. naknaditi tuženicama pod 1) J. M. i 2) N. P. parnični trošak u visini od 68.021,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev  za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

                                         

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I Nalaže se tuženiku J. M., S. 85B, 1295 I. G., R. S., isplatiti tužitelju N. C. d.o.o. novčani iznos od 213.628,74 kn (slovima: dvjestotrinaesttisućašestodvadesetosamkunasedamdesetčetirilipe) sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 22.359,00 kn teče od 19. srpnja 2011.g. pa do isplate, a na iznos od 131.882,48 kn od 20. kolovoza 2011. godine pa do isplate prema visini stope određene čl.29. ZOO i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 59.387,26 kuna u odnosu na garažu, kao neosnovan.

 

III Odbija se alternativni tužbeni zahtjev od 15. travnja 2013. godine kao neosnovan.

 

IV Nalaže se tuženici N. P., M. H. 11, 129 I. G., R. S. isplatiti tužitelju N. C. d.o.o. novčani iznos od 149.622,17 kn Poslovni broj: 2 VŠ P-1469/2015. (dvjestočetrdesetdevettisućašestodvadesetdvije kune i sedamnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 20. kolovoza 2011. godine pa do isplate prema visini stope određene čl.29. ZOO i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

V Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 372.650,00 kuna.

 

VI Odbija se alternativni tužbeni zahtjev od 15. travnja 2013. godine kao neosnovan.

 

VII Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

              Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

              "Odbija se prijedlog za određivanjem privremene mjere od dana 07. listopada 2013. godine kao neosnovan."

 

              Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-1469/15-319 od 28. kolovoza 2015., riješeno je:

 

"Ispravlja se presudu i rješenje ovoga suda poslovni broj: 2 VŠ P-1469/2015-312 od dana 18. svibnja 2015. godine u uvodu redak deset, jedanaesti, dvanaesti, umjesto N. C. d.o.o., Z., U.. B. J. J. 17a, OIB:  …, sada na adresi N., S.S. K. 1, zastupana po punomoćniku odvjetniku iz O. ureda B. Z., Z., Š. ulica 14, tako da treba ispravno pisati iza riječi I. G. R. S., OIB: …, zastupana po punomoćnici M. B. odvjetnica iz Z., H. 65,…."."

 

              Protiv citirane presude u odnosu na toč. I., IV. i VII. izreke žalbu su izjavile tuženice pod 1) i 2) (dalje: tuženice) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložile da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude u pobijanom dijelu odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističu da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Sud prvog stupnja je na temelju rezultata dokaznog postupka zaključio da tuženice za kupljene nekretnine nisu u cijelosti isplatile kupoprodajnu cijenu, koje utvrđenje je u protivnosti sa svim provedenim dokazima jer je u zapisniku o dogovorima koji je ovjeren kod javnog bilježnika 22. kolovoza 2011. utvrđeno da stranke nemaju ništa protiv da se na ugovore stave cijene koje odgovaraju tužiteljici, a moraju se sačiniti novi iz razloga što su stari uništeni. Sud prvog stupnja zanemaruje da su cijene iz tog zapisnika iste onima koje su navedene i u potvrdi kojom je A. P. sa M. K. zaključio dogovor o kupoprodaji pet stanova i garaže, kao i to da iz kupoprodajnog ugovora slijedi da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena. Tuženice su dokazale da su u cijelosti isplatile dogovorenu cijenu od 50.000,00 EUR-a, a da su pregovarale o tome da se u ugovorima utvrdi viša cijena, a saslušana u svojstvu svjedoka Ž. P. je navela da joj je bila poznata i dogovorena kupoprodajna cijena te da je dogovoreno pisanje veće cijene u kupoprodajnim ugovorima. Smatraju da sud prvog stupnja nije dozvolio tuženicama raspravljanje pred sudom jer nije odobrio spajanje predmeta broj P-39/13, P-37/13, P-38/13, P-44/13 i P-56/13 jer su isti proistekli iz iste činjenične i pravne osnove. Tuženice su istakle prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer iz povjesnice tužbe slijedi da je M. D. K. kupoprodajnu cijenu platila vlastitom pozajmicom tužiteljici i na takav način zatvorila predmetno potraživanje. Protivno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljica nije postupila u dobroj vjeri kada je nakon zaključenja novih ugovora ispostavila račune bez valjane osnove. Također da je pogrešno utvrdio da ne može prihvatiti autentični tonski zapis o pregovorima vještačen po vještaku za kibernetički kriminal iz razloga jer da pregovore nisu vodile stranke već treće osobe, ali upravo su te treće osobe bili posrednici tuženica kod ove kupoprodaje. Također, ne prihvaća ugovore o kreditu sa P. b. pogrešno navodeći da oni nisu bitni za donošenje odluke jer je teret sa stana brisan. Tuženice su dostavile ove dokaze na okolnost dokazivanja razloga zašto je tužiteljica tražila od tuženica pisanje više cijene u ugovor, kao i to što nije cijenio činjenicu da je tužiteljica pravna osoba i da treba poslovati prema pozitivnim zakonskim propisima u smislu upućivanja kupaca da položi novac na račun tvrtke, a ne primanje gotovine i dr. Budući da tuženice nisu znale da moraju platiti višu cijenu niti su u svezi toga opomenute bile su savjesne do podnošenja tužbe, zbog čega prigovaraju tijeku zakonskih zateznih kamata.

 

              U odgovoru na žalbu tužiteljica je istakla neosnovanost žalbenih navoda i razloga, te predložila da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu. Naime, iz spisa predmeta slijedi da su tužiteljica i tuženica pod 1) 19. srpnja 2011. zaključile Ugovor o kupoprodaji garaže 2 ukupne površine 13,28 m² za cijenu od 18.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, koji je ovjeren kod javnog bilježnika broj ovjere OV-2950/11 i proveden kroz zemljišne knjige, kao i to da je 20. kolovoza 2015. tužiteljica zaključila Ugovor o kupoprodaji sa tuženicom pod 2) apartmana površine 52,60 m² za cijenu od 70.000,00 EUR-a, koji je, također ovjeren kod javnog bilježnika i proveden kroz zemljišne knjige. Tvrdi da je u tim ugovorima navedena pravilna kupoprodajna cijena, jer to slijedi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina G. L. dipl. ing. od 20. veljače 2015. Dostavljeni zapisnici od strane tuženica odnose se na poslovanje trećih osoba a ne poslovanje između parničnih stranaka zbog čega nisu bitnu za ovaj postupak.           

 

Žalba je osnovana.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženice ukazuju u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Također, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP kada nije odlučio o prijedlogu tuženica za spajanje predmeta (P-39/13; P-37/13; P-44/13 i P-56/13), ovo iz razloga jer i ako su ispunjene propisane pretpostavke iz čl. 313. ZPP, sud je ovlašten, ali ne i dužan spojiti više parnica radi zajedničkog raspravljanja. 

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 213.628,74 kune prema tuženici pod 1) budući ista tvrdi da je zaključen Kupoprodajni ugovor za apartman i to stan 3 na prvom katu ukupne korisne površine 52,60 m², da je ukupna kupoprodajna cijena za tu nekretninu iznosila 98.000,00 EUR-a odnosno prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 19. kolovoza 2011. u iznosu od 730.628,74 kune, da je tuženica pod 1) djelomično ispunila svoju obvezu, te je ostao neuplaćen upravo utuženi iznos, kao i zahtjev prema tuženici pod 2) za isplatom iznosa od 522.272,17 kuna na ime kupnje apartmana i to stana 5 na prvom katu ukupne korisne površine 52,60 m², u odnosu na koju nekretninu ta tuženica nije platila u cijelosti kupoprodajnu cijenu. Tužiteljica je također postavila podredni tužbeni zahtjev za raskid ugovora i upis brisanja prava vlasništva u zemljišnim knjigama navedenih nekretnina.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je isti djelomično prihvatio i naložio tuženici pod 1) isplatiti iznos od 213.628,74 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 59.387,26 kuna, tuženici pod 2) isplatiti tužiteljici iznos od 149.622,17 kuna, a odbio dio tužbenog zahtjeva za iznos od 372.650,00 kuna, kao i podredni tužbeni zahtjev te prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

Naime, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja zaključuje da je nesporno između stranaka da je tužiteljica sa tuženicom pod 1) zaključila Kupoprodajni ugovor 20. kolovoza 2011., a predmet kupoprodaje je stan broj 7 za cijenu od 98.000,00 EUR-a i da je u čl. 4. utvrđeno da je kupac u cijelosti isplatio ugovoreni iznos. Iz Ugovora o kupoprodaji garaže od 19. studenoga 2011. slijedi da je isti zaključen između istih stranaka a cijena je utvrđena u visini od 18.000,00 EUR-a, a čl. 3. Ugovora je utvrđeno da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti.

 

Iz Ugovora o kupoprodaji koji je zaključen između tužiteljice i tuženice pod 2) slijedi da se isti odnosi na stan broj 5 za ugovorenu cijenu od 70.000,00 EUR-a, a čl. 4. je utvrđeno da je cijena u cijelosti isplaćena.

 

Iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka posebno imajući u vidu iskaz Ž. P. i M. D. K. sud prvog stupnja zaključuje da tuženica pod 1) nije isplatila dio kupoprodajne cijene u visini od 30.000,00 EUR-a, a tuženica pod 2) nije platila iznos od 20.000,00 EUR-a zbog čega je i djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tuženici pod 1) isplatu iznosa od 213.628,74 kune a tuženici pod 2) 149.622,17 kuna.

 

Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takav zaključak suda prvog stupnja je pogrešan.

 

Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 33/05, 41/08, 63/08 i 125/11, dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je čl. 438. st. 1. istog Zakona propisano da je kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.                                                   

 

Prema Kupoprodajom ugovoru od 19. srpnja 2011. vidljivo je da je isti zaključen između tužiteljice i tuženice pod 1) a predmet kupoprodaje je garaža broj 2 za iznos od 18.000,00 EUR-a, dok je čl. 3. istog Ugovora utvrđeno da je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Iz Ugovora o kupoprodaji od 20. kolovoza 2011. slijedi da je isti zaključen također između tužiteljice i tuženice pod 1), a predmet kupoprodaje je stan broj 3 za cijenu od 80.000,00 EUR-a, dok je čl. 4. st. 3. istog utvrđeno da je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Također je vidljivo da su Ugovori ovjereni kod javnog bilježnika te da je tuženica pod 1) u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetne nekretnine.       

 

Nadalje, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2011. slijedi da je isti zaključen između tužiteljice i tuženice pod 2) u odnosu na stan broj 5, da je utvrđena kupoprodajna cijena od 70.000,00 EUR-a u cijelosti isplaćena što slijedi iz čl. 4. st. 3. Ugovora, da je isti ovjeren kod javnog bilježnika te da je tuženica pod 2) upisana kao vlasnica navedenih nekretnina u zemljišne knjige.

 

Uvidom u zapisnik (potvrdu – list spisa 21) vidljivo je da je ista sastavljena između tužiteljice koja je zastupana po M. D. K. te A. i M. P. iz koje slijedi da je za stan broj 3 utvrđena cijena od 50.000,00 EUR-a, za stan broj 7 40.000,00 EUR-a, garažu broj 2 15.000,00 EUR-a, kao i to da je na ime realizacije Dogovora 9. lipnja 2011. M. D. K. predano 215.000,00 EUR-a, s tim da će iznos od 10.000,00 EUR-a biti isplaćen do 31. lipnja 2011., a ostatak od 16.000,00 EUR-a do 31. kolovoza 2011. Također je utvrđeno da će tužiteljica kao vlasnica nekretnina prenijeti vlasništvo na stanovima koji su sagrađeni na čest. zem. 1721/7 k.o. N. na vlasnike koje će tužiteljici slati A. i M. P.. Prema priloženim potvrdama vidljiva je dinamika isplata pojedinih iznosa prema zakonskoj zastupateljici M. D. K. od strane A. P..

 

Iz zapisnika o dogovoru između tužiteljice te A. i M. P., koji je ovjeren kod javnog bilježnika (list spisa 35 do 37) slijedi da je do 21. kolovoza 2011. M. D. K. sklapala ugovore u ime tužiteljice, da su originali ugovora bili uništeni i povučeni iz zemljišne knjige, te su ostali neprovedeni dogovori u vezi kupoprodaje nekretnina po slijedećim cijenama ukupno 425.000,00 EUR-a za stan 1 (P. S. i K. U.) iznos od 40.000,00 EUR-a; stan 3 (J. M.) 50.000,00 EUR-a; stan 4 (J. F.) iznos od 40.000,00 EUR-a; stan 5 (N. P.) iznos od 50.000,00 EUR-a; stan 7 (M.) 40.000,00 EUR-a; garaža 2 (J. M.) iznos od 15.000,00 EUR-a; stan 8 za iznos od 100.000,00 EUR-a te zemljište zv. B. b. za iznos od 90.000,00 EUR-a, da bi potom bilo utvrđeno da je ista 9. lipnja 2011. primila 215.000,00 EUR-a, 28. lipnja 2011. 86.000,00 EUR-a, 26. lipnja 2011. 14.000,00 EUR-a, 20. lipnja 2011. 10.000,00 EUR te PDV od 29. srpnja 2011. 27.000,00 EUR-a, za stan 7 plaćeno banci 65.000,00 EUR-a, kao i za garažu 1 15.500,00 EUR-a ili ukupno 432.500,00 EUR-a. Također, iz tog zapisnika slijedi da će Ž. P. potpisati sve navedene ugovore na kupce i ovjeriti svoj potpis na kojim ugovorima će biti navedeno da je cjelokupni iznos plaćen, da se na ugovore stave cijene koje odgovaraju tužiteljici zbog banke ili drugog razloga, a novi ugovori se moraju sačiniti iz razloga jer su prema izjavi M. D. K. raniji uništeni.

 

Dakle, iz priložene dokumentacije jasno slijedi koji iznosi kupoprodajne cijene su određeni za sporne stanove, da su novi ugovori zaključeni iz razloga jer su po navodu zakonske zastupateljice stari originalni bili uništeni, a da su cijene u novim ugovorima označene po želji tužiteljice i da ne odgovaraju stvarnoj kupoprodajnoj cijeni za navedene stanove i garažu jer je stvarna cijena dogovorena i isplaćena tužiteljici prema zapisniku koji je potpisala njezina zakonska zastupateljica. Da je kupoprodajna cijena stvarno i isplaćena slijedi iz priloženih kupoprodajnih ugovora.

 

Da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala svoje potraživanje slijedi i iz povjesnice tužbe iz koje je vidljivo da je zakonska zastupateljica M. D. K. vlastitom pozajmicom zatvorila potraživanja tužiteljice, pa slijedom toga ostaje nejasno na što se odnosi potraživanje tužiteljice niti je ista to u ovom postupku dokazala. Pri tome valja navesti da je za odluku u ovoj pravnoj stvari irelevantno građevinsko vještačenje i utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnine na dan vještačenja budući je dogovor o predmetu i cijeni dispozicija ugovornih stranaka i samo vještačenje ne potvrđuje navod tužiteljice koja bi to bila stvarna ugovorena kupoprodajna cijena.

 

Budući da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala osnov i visinu svog potraživanja valjalo je uvažiti žalbu tuženica i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. I. i IV. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

Budući je preinačena prvostupanjska presuda o troškovima postupka je valjalo odlučiti sukladno čl. 166. st. 2. ZPP, te tuženicama koje su zastupane po punomoćniku iz reda odvjetnika valjalo je priznati zatraženi trošak sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu u predmetu P-38/13 250 bodova (Tbr. 8./1. Tarife); sastav odgovora na tužbu u predmetu P-39/13 522 boda (Tbr. 8./1. Tarife); za ročište održano 28. studenog 2013. 250 bodova (Tbr. 9./1. Tarife); kao i za ročište od 6. ožujka 2014. u predmetu P-38/13 250 bodova (Tbr. 9./1. Tarife); a za ročište od 6. ožujka 2014. u predmetu P-39/13 522 boda (Tbr. 9./1. Tarife); za ročišta od 10. lipnja 2014., 26. kolovoza 2014., 23.listopada 2014., 23. veljače 2105., 8. travnja 2015., 735 bodova (Tbr. 9./1. Tarife);  uvećano za 10% za zastupanje više osoba (Tbr. 36./1. Tarife) i PDV od 25% ili ukupno 68.021,00 kunu, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

 

U Zadru, 28. rujna 2018.