Broj: Gž-333/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Nataši Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P.-p. d.o.o., K., OIB:..., zastupan po punomoćnici I. B., odvjetnici iz K., protiv tuženika M. I. iz J., OIB:..., zastupan po punomoćniku D. G., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj 27 Povrv-4044/2015-21 od 1. prosinca 2017., 11.listopada 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba tuženika, te se preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj 27 Povrv-4044/2015-21 od 1. prosinca 2017., te se sudi:

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. V. iz J., posl.br.Ovrv-283/15 od 21.listopada 2015.

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka od 1.500,00 kuna, te trošak žalbe od 312,50 kuna, sve u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. V. iz J., poslovni broj Ovrv-283/15 od 21. listopada 2015. osim u dijelu troška ovršnog postupka od 581,25 kuna, u kojem dijelu je platni nalog ukinut, te je odlučeno o parničnom trošku.

 

Protiv navedene prvostupanjske presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječi sebi i razlozima presude. Ističe da je nesporno da je tuženik na ime zajedničke pričuve za zgradu u J., uplatio 1.329,50 kuna u korist računa koji se vodi kod banke, a vlasnik navedenog računa su sredstva zajedničke pričuve te račun povezan sa upraviteljem stambene zgrade K. d.o.o., pa se neosnovano potražuje ponovno isti iznos od tuženika, iako se radi o zajedničkim sredstvima zgrade kako su definirana čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sporni iznos zajedničke pričuve trebao bi biti uplaćen na račun suvlasnika stambene zgrade, a takvu uplatu je tuženik i izvršio u korist računa suvlasnika stambene zgrade. S druge strane tužitelj predmetni iznos potražuje od tuženika nastupajući u svoje ime i račun, a ne za račun stambene zgrade. Ukoliko je raniji upravitelj zgrade primio sporni novčani iznos na ime pričuve, on je temeljem čl. 90. st. 5. Zakona o vlasništvu bio dužan bez odgađanja predati račun i ostatak pričuve novom upravitelju, ovdje tužitelju, dakle tužitelj je svoj zahtjev za isplatu pričuve trebao usmjeriti prema ranijem upravitelju, a ne prema tuženiku.  Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te mu se naloži da tuženiku naknadi parnični trošak uključujući i trošak žalbe.

 

Sa žalbom tuženika postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

U ovom sporu male vrijednosti, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365.st.2. Zakona o parničnom postupku, a iz kojih se mogu pobijati presude u sporovima male vrijednosti sukladno čl.  467.st.1. ZPP-a,  pa tako nije počinio niti bitnu povredu na koju se ukazuje u žalbi, onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji nikakva proturječnost, te se ista može ispitati.

 

Činjenično stanje u sporovima male vrijednosti ne može se osporavati žalbom, pa je tako na temelju nespornih činjenica i onih utvrđenih provedenim dokazima utvrđeno:

 

- da je tuženik stanar zgrade u J.,  i slijedom toga dužan plaćati pričuvu za predmetnu zgradu,

 

- da je upravitelj predmetne zgrade bilo trgovačko društvo K. d.o.o. do 23.07.2012. kada su stanari zgrade J. donijeli odluku koju je potpisao i tuženik da otkazuju dotadašnji ugovor s K. d.o.o. i odlučuju da će upravljanje zgradom preuzeti ovdje tužitelj P. p. d.o.o.,

- da je zaključen ugovor između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade u J., o upravljanju predmetnom zgradom 1. kolovoza 2012.,

 

- da se sporna pričuva odnosi na mjesec lipanj i srpanj 2012. godine a da ju je tuženik platio u lipnju 2015. godine i to na račun vlasnika „sredstava zajedničke pričuve“ otvoren kod banke, 

 

- da je tuženik bio upoznat o preuzimanju upravljanja zgradom od strane tužitelja te upozoren da ne plaća pričuvu prijašnjem upravitelju nego tužitelju.

 

  Prvostupanjski sud je neosnovano održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sa obrazloženjem da tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju iako je čl. 2. Ugovora o upravljanju zgradom sa kojim je tuženik bio upoznat bilo ugovoreno da upravitelj ima ovlaštenje otvaranja žiro računa za sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade, ima pravo raspolaganja sredstvima pričuve na tom žiro-računu uz suglasnost predstavnika suvlasnika i da tuženik svoju obvezu nije izvršio prema svom dužniku nego prema trećoj osobi.

Člankom 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. tog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.  Upravitelj kojem je završila uprava dužan je bez odgađanja položiti račun o pričuvi i ostatak predati novom upravitelju; razriješi li sud upravitelja, naložit će mu da u roku od četrnaest dana pod prijetnjom ovrhe preda utvrđeni ostatak novom upravitelju.

Prema tome, uplata koju je tužitelj izvršio 2015. godine na račun sredstava zajedničke pričuve za zgradu ne može se tretirati kao uplata trećoj osobi, jer uplata nije izvršena na račun ranijeg upravitelja nego na poseban račun sredstava zajedničke pričuve za predmetnu zgradu, dakle, tuženik je ispunio svoju obvezu plaćanja dužne pričuve na račun stambene zgrade.

            Dakle, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, čl.65.st.1. Zakona o obveznim odnosima, jer je pogrešno zaključio da je tuženik ispunio svoju obvezu drugoj osobi a ne svom vjerovniku, iako je tuženik uplatu pravilno izvršio na račun sredstava zajedničke pričuve ( čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), to je žalba tuženika prihvaćena i preinačena prvostupanjska presuda po čl. 373.st.1. toč 3. Zakona o parničnom postupku.

 

           Tuženiku, koji je uspio u prvostupanjskom postupku, dosuđen je trošak po čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, za sastav 2 podneska i pristup na 3 ročišta, za svaku radnju 250,00 kuna ili ukupno 1.500,00 kuna( tbr. 8.1. i 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika )Tuženiku je priznat i trošak za sastav žalbe od 312,50 kuna po Tbr.10.1. tarife.

 

U Puli-Pola, 11.listopad 2018.