Broj: Gž-1789/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sucu toga suda Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu,  u pravnoj stvari tužiteljice I. N. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ž. V. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. L. M., odvjetnica iz Z., radi isplate,

rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7069/14-20 od 30. ožujka 2018., dana 11. listopada 2018.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7069/14-20 od 30. ožujka 2018. godine.

Obrazloženje

              Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 40.500,00 kn s kamatama, te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn.

Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 40.500,00 kn s kamatama, što predstavlja dug pok. V. V. prema tužiteljici.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su V. V., kao primateljica uzdržavanja, i tuženik, kao davatelj uzdržavanja, sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 27. studenog 2006. godine i Dodatak ugovoru o doživotnom uzdržavanju dana 03. ožujka 2014. godine, te da se navedenim Ugovorom tuženik obvezao doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, nabavljati joj prehrambene proizvode i davati toplu hranu, njegovati je, u slučaju bolesti i nemoći osigurati joj liječenje, lijekove, snositi eventualne bolničke troškove, a poslije njezine smrti sahraniti je po običajima kraja, te snositi sve troškove pokopa, održavati grob i uredno plaćati pristojbe za grob, dok mu je primateljica uzdržavanja prenijela pravo vlasništva na svojoj imovini navedenoj u predmetnom Ugovoru. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika T. M. iz Z., poslovni broj O-2820/14 od 16. lipnja 2014. godine proizlazi da se neće provoditi ostavinska rasprava iza V. V. s obzirom da je utvrđeno da nije ostavila nekretnine i stvarna prava na nekretninama, kao ni pokretnine. Prvostupanjski sud utvrđuje da iza V. V. nije provedena ostavinska rasprava jer nije imala imovine, pa da stoga, sukladno odredbi članka 139. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 127/13; dalje ZN), tuženik ne može biti odgovoran za njezine eventualne dugove. Prvostupanjski sud poziva se na odredbu članka 582. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05. i 41/08., dalje ZOO) i utvrđuje da bi tuženik bio odgovoran za dug pok. V. V. prema tužiteljici, a koji se potražuje u ovom postupku, da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju bilo točno ugovoreno da tuženik odgovara za taj konkretan dug pok. V. V. prema tužiteljici, a da niti iz Ugovora o uzdržavanju, niti iz Dodatka ugovora o uzdržavanju ne proizlazi da bi tako nešto bilo ugovoreno, odnosno da nigdje tuženik nije preuzeo obvezu podmiriti predmetni dug pok. V. V. prema tužiteljici. Odredba iz članka 5. Dodatka ugovora o uzdržavanju, kojim se davatelj uzdržavanja obvezuje voditi računa o redovitom plaćanju režijskih i drugih troškova koji terete suvlasnički dio primateljice osiguranja na nekretninama, da ne obvezuje tuženika podmiriti predmetno dugovanje s obzirom da se ovdje radi o nagradi tužiteljici, a ne o režijskom ili nekom drugom trošku na nekretnini. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije i odbio tužbeni zahtjev.

Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 582. ZOO-a, odlučujući o tužbenom zahtjevu, pa se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje tužiteljicu na sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude (članak 375. stavak 5. ZPP-a). Pri tome prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud zanemario odredbu članka 5. Dodatka ugovora o uzdržavanju iz koje proizlazi da se tuženik, kao davatelj uzdržavanja, obvezuje voditi računa o redovitom plaćanju režijskih i drugih troškova koji terete suvlasnički dio primateljice uzdržavanja. Prvostupanjski sud je, naime, analizirao sadržaj navedene ugovorne odredbe i pravilno utvrdio da se ista ne odnosi na ovaj utuženi dug jer da utuženi dug ne predstavlja «režijski i drugi trošak koji tereti suvlasnički dio primateljice uzdržavanja na nekretninama iz članka 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju i članka 4. Dodatka Ugovora». Da je namjera pok. V. V. bila da tuženik odgovara za ovaj utuženi dug, tada bi se to izričito i navelo u Ugovoru, kako to propisuje odredba članka 582. ZOO-a.  

Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je isplatom iznosa od 6.000,00 kn tuženik potvrdio dugovanje prema njoj s osnove posredničke nagrade. Naime, iz iskaza tuženika, na koji tužiteljica nije imala primjedbe, proizlazi da joj je tuženik isplatio iznos od 6.000,00 kn (i na ruke iznos od 15.000,00 kn) s osnove pomoći u troškovima obnove stana (jer su tuženik i tužiteljica brat i sestra, dok je V. V. njihova majka).  

Kako, dakle, u trenutku smrti V. V. nije postojala imovina u njezinom vlasništvu, tuženik nije ništa naslijedio, pa stoga, temeljem odredbe članka 139. stavka 3. ZN-a, ne odgovara za ovaj utuženi dug. 

              Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka  368. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 5. ZPP-a.

U Rijeci, 11. listopada 2018.