Broj: Gž-1440/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., (OIB: …), zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. O., I. P. i F. O. iz Z., protiv tuženika H. M. d.o.o. Z.,  (OIB: …), zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & p. iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2017., poslovni broj: 132 Pn-3673/2016-30., 22. listopada 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                            I. Odbijaju se žalbe tužitelja M. K. i tuženika H. M. d.o.o. Z. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2017., poslovni broj: 132 Pn-3673/2016-30., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. i III. izreke).

 

                            II. Tužitelj i tuženik se odbijaju sa zahtjevima za nadoknadu troška žalbi, a tuženik i sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da isplati tužitelju  iznos od 50.000,00 kn i naknadi parnični trošak u iznosu od 6.518,75 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I. i III. izreke); sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen (točka II. izreke).

 

                            Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženik.

 

                            Tužitelj pobija presudu u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka – rješenje o troškovima, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje o troškovima preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka (točka I. i III. izreke) zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3- Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.             

 

                            Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

                            Žalbe su neosnovane.

 

O žalbi tuženika

 

                            Tuženik ističe u žalbi da u ovoj pravnoj stvari nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe propisana člankom 22. stavkom 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 – dalje: ZM), jer tužitelj nije zatražio ispravak informacija sukladno članku 40. stavku 4. ZM, budući iz dopisa tužitelja od 23. prosinca 2013. i 13. siječnja 2014. nije vidljivo koje se informacija ispravljaju, pa je tužbu trebalo odbaciti.

 

                            Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je tužitelj osobno 23. prosinca 2013. podnio tuženiku zahtjev za ispravak objavljene informacije, da mu je tuženik odgovorio dopisom od 31. prosinca 2013., kojom ga obavješćuje da nije dužan objaviti tekst ispravka pozivom na članak 42. stavak 4. alineje 3. i 4. ZM, da je 13. siječnja 2014. tužitelj podnio tuženiku zahtjev za ispravak informacije i po punomoćniku, uz koji je priložena punomoć kojom opunomoćuje punomoćnika za poduzimanje te radnje, da je zahtjev potpisan po punomoćniku, a u tekstu zahtjeva punomoćnik navodi da se tuženiku obraća u svojstvu punomoćnika umirovljenog generala Hrvatske vojske M. K. iz Z., te da traži ispravak informacija objavljenih u J. l. broj 5529 od 14. prosinca 2013., u člankom naslovljenom "Umirovljeni general K. dao službeniku lažni status invalida", da je taj naslov netočan kao i informacija da bi general K. bio osumnjičen ili ispitan zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti vezano uz ratno profiterstvo, kao i da bi osobi koja se spominje u članku potpisao potvrdu lažnog statusa.

 

                            Obzirom da je tuženik odgovorio tužitelju na osobno podneseni zahtjev za ispravak informacije, unatoč toga što u zahtjevu nije bila naznačena adresa tužitelja, da je u zahtjevu za ispravak informacije podnesenom po punomoćniku tužitelja naveden podatak o tužitelju koji ga razlikuje od druge osobe istog imena i prezimena, te da je u zahtjevu za ispravak informacije jasno navedena informacija na koju se ispravak odnosi i datum njezine objave, neosnovani su žalbeni navodi da je tužbu trebalo odbaciti, jer iz navedenog proizlazi da zahtjev tužitelja za ispravak informacije ima sadržaj propisan člankom 40. stavkom 3. i člankom 42. stavkom 1. ZM, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe iz članka 22. stavka 2. ZM.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

                            Prvostupanjski sud je na okolnost da je sporna informacija kod tužitelja izazvala niz neugodnosti u svakodnevnom životu i radu i da je zbog toga trpio duševne bolove velikih razmjera proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

 

                            Taj dokaz je ocijenio savjesno i brižljivo i na temelju njega utvrdio odlučne činjenice od kojih ovisi ocjena postojanja prava tužitelju na naknadu štete i visinu pravične novčane naknade, a svoj zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine, valjano je obrazložio, pa su neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge na koji način je utvrdio sporne činjenice i visinu dosuđene naknade, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a i iz članka 219. i članka 298. ZPP-a, jer je presudu isključivo temeljio na ničim dokazanim činjeničnim tvrdnjama tužitelja.

 

                            Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koju je tužitelj pretrpio zbog objavljivanja članka u dnevnoj tiskovini "Jutarnji list", čiji je nakladnik tuženik.

                                                       

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je 14. prosinca 2013. tuženik u dnevnom listu J. l. objavio članak spornog naslova: "Umirovljeni general K. dao službeniku lažni status invalida" kao i nadnaslova: "SKANDAL Istraga za ratno profiterstvo protiv bivšeg dužnosnika Ministarstva", da je uz članak objavljena i fotografija tužitelja u vojnoj odori; da se u tekstu članka navodi "Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti vezane uz ratno profiterstvo, zagrebački istražitelji obavili su jučer razgovore s umirovljenim generalom M. K., te s voditeljem Službe za zaštitu žrtava i sudionika rata Ministarstva branitelja T. B.", da se ispitivanja odnose na B. dobivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, da je B. taj status stekao sa 20% tjelesnog oštećenja na temelju ozljede - hernije intervertebralnog diska lakšeg stupnja, koju je zadobio zadnjeg dana akcije "Oluja" 7. kolovoza 1995., da mu je potvrdu o ozljedi navodno izdao upravo general K., da se, nakon što su provedene određene provjere, ispostavilo da B. spomenutog dana uopće nije bio na terenu već u svom uredu, odnosno da ni na koji način nije imao veze s borbenim djelovanjem, pa istražitelji sumnjaju da je general K. pomagao B. u stjecanju statusa i materijalne koristi koje mu nisu pripadale, te da takvu zlouporabu tretiraju kao ratno profiterstvo, kao i da su te informacije netočne jer tužitelj nije bio osumnjičen radi kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti koja se zlouporaba tretira kao ratno profiterstvo, i nije izdavao potvrde o ozljedi, već je u sporno vrijeme bio je pomoćnik ministra obrane za personalne poslove.

 

                            Nadalje je utvrđeno da je tužitelj pretrpio duboku pogođenost zbog objave spornih informacija jer mu je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela – ratno profiterstvo, a bio je general Hrvatske vojske, da su te informacije stvorile nemir u njegovom obiteljskom životu, tako da je njegova supruga bila uznemirena, a sina, koji je učenik VII. razreda osnovne škole, zadirkivali su vršnjaci, te je dolazio kući plačući, što je sve utjecalo i na njega, kao i da su mu narušeni čast i ugled u braniteljskoj populaciji jer su ga nakon objave informacije zvali drugi generali radi razjašnjenja što se događa.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 21. stavka 1. ZM i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15) obvezao tuženika da naknadi tužitelju štetu u iznosu od 50.000,00 kn, zaključujući da je tužitelj, zbog neistinitih informacija koje su o njemu objavljene u navedenoj tiskovini, pretrpio povredu prava osobnosti.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da autor teksta nije postupao savjesno, odnosno da nije poduzeo mjere za provjeru istinitosti i točnosti informacija.

 

                            Naime, sam autor teksta Ž. P., saslušan kao svjedok iskazao je da nije kontaktirao tužitelja u svezi objavljenih informacija, da su iste neslužbene jer nije uputio službeni upit već je informacija dobio od službenog izvora s kojim svakodnevno kontaktira, a kojeg ne želi imenovati, pa se, u ovoj pravnoj situaciji, kada nije utvrđeno tko je izvor predmetnih informacija, jer ga svjedok ne žali imenovati, ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je postupao u dobroj vjeri jer je informacije dobio od službenog izvora.

 

                            Postojanje dobre vjere ne dokazuje tekst članka u kojem se koriste neutralni izrazi "navodno mu je dao", "istražitelji sumnjaju", na što se ukazuje žalbom, obzirom da naslov i podnaslov nisu odvojeni od cjeline već su sastavni dio teksta, a u istima se na jasan i nedvojben način iznosi da je tužitelj dao lažni status invalida i da se protiv njega vodi istraga za ratno profiterstvo, što je netočno.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, polazeći od sadržaja spornog članka, a uvažavajući i ostale okolnosti slučaja, da je uz članak objavljena i fotografija tužitelja, naknada glasila u kojem je objavljen članak, te da nije objavljen ispravak, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kao primjerenu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 50.000,00 kn, što prihvaća i ovaj sud.

 

                            Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

O žalbi tužitelja

 

                               Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio uspjeh stranaka u postupku obzirom da je tužitelj uspio djelomično (50%) i sa osnovom tužbenog zahtjeva, jer je odbijen sa zahtjevom za objavu presude radi naknade štete, pa su neosnovani žalbeni navodi da je tužitelj uspio u cijelosti sa osnovom tužbenom zahtjeva.

 

                            Tužitelju je priznat trošak sastava žalbi od 7. siječnja 2016. i 29. travnja 2016., pa su suprotni stanju spisa i neosnovani žalbeni navodi da mu taj trošak nije priznat.

 

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka potvrđena, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

                            Tužitelj i tuženik su odbijeni sa zahtjevima za nadoknadu troška sastava žalbi jer sa njima nisu uspjeli, a tuženik i sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

 

                            U nepobijanom odbijajućem dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 22. listopada 2018.