Broj: Gž Zk-661/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Zoranu Kežiću, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice upisa S. G. S. OIB: … iz O., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. Ć. i G. Ć. iz V., protiv protustranke V. S. OIB: …, i L. M. S. OIB:…, obje iz N., radi uknjižbe, odlučujući o žalbi predlagateljice upisa izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Z-7418/2017 od 24. travnja 2017., dana 24. listopada 2018., 

r i j e š i o   j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice upisa S. G. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Z-7418/2017 od 24. travnja 2017.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da u predmetu toga suda Z-11453/2017 izvrši brisanje zabilježbe izjavljene žalbe u zk. ul. 482 k.o. T. P..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, temeljem članka 123. a stavak 5. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje ZZK) odbijen je prigovor predlagateljice i potvrđeno rješenje zk. referenta toga suda broj Z-15882/2016 od 28. studenog 2016. (točka I. izreke) kojim je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva i brisanje prava osobne služnosti na nekretnini upisanoj u zk. ul. 482 k.o. T. P. koja se sastoji od kčbr. 959, u naravi dvije gospodarske zgrade, vrt, voćnjak, dvorište i stambena zgrada … , površine 1010 m2, određena zabilježba toga rješenja pod brojem Z-7418/2017 od 24. travnja 2017.(točka II. izreke) i naložena provedba rješenja u zk. odjelu prvostupanjskog suda (točka III. izreke).

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila predlagateljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), koji se primjenjuje u smislu članka 91. stavak 1. ZZK-a i predlaže da se pobijano rješenje preinači i dopusti upis zatraženog prava, podredno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U žalbi se ističe ( točka 23.žalbe) da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti su nejasni,ali žaliteljica ne navodi u čemu se sastoji nastala bitna povreda postupka. Nadalje u žalbi ističe da nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da zabilježba Ugovara o doživotnom uzdržavanju nema značaj prvenstvenog reda, kako to smatra predlagateljica upisa, već samo značaj javne obavijesti o postojanju tog ugovora, a što prema žaliteljici nije logično. Nadalje da se pobijanim rješenjem u bitnom pravi razlika između Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, za koje ugovore predlagateljica smatra da su identični u pravima i obvezama ugovornih strana (točka 29.), zbog čega žaliteljica smatra da je sud prvog stupnja nakon podnošenja prijedloga trebao donijeti rješenje o upisu, a ne ga odbiti, zbog čega predlaže kao u prijedlogu žalbe.

Žalba nije osnovana.

Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. 482 k.o. T. P. koja se sastoji od kčbr. 959, površine 1010 m2, odbijen je nakon što je utvrđeno da je primatelj uzdržavanja J. S., po zaključenju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa predlagateljicom u ovom postupku dana 21. ožujka 2014.,koji je zabilježen u zemljišnim knjigama pod brojem Z-2339/14, nekretninu koja je predmet ugovora i ovoga prijedloga,kasnije otuđio Ugovorom o darovanju od 22. rujna 2014.V. S., što je u zk. knjigama prvostupanjskog suda provedeno pod brojem Z-7209/14 i na kojoj je nekretnini V. S. ugovorom od 14. lipnja 2016. osnovala pravo služnosti uporabe i stanovanja za korist L. M. S.,a što je u zk. prvostupanjskog suda provedeno pod brojem Z-14814/2016.

Kako u trenutku zaprimanja prijedloga predlagateljice upisa, J. S. više nije bio vlasnik nekretnine na kojoj je zabilježen ugovor o doživotnom uzdržavanju, to je sud prvog stupnja pozivajući se na odredbu članka 40. ZZK-a koja propisuje da su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojeg se upis zahtjeva ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena ( knjižni prednik), a niti u konkretnom slučaju postoje iznimke propisane člankom 41. ZZK-a, te kako se u konkretnom slučaju ne radi o zabilježbi prvenstvenog reda Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21.ožujka 2014. (članak 72.-77. ZZK-a) to je odbijen njezin prigovor protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za upis prava vlasništva.

Pri tome se sud prvog stupanja pravilno poziva na odredbe članka 579. stavak 1. i članka 581. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 dalje: ZOO) koji propisuju obveze ugovornih stranka iz ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno da je davatelj uzdržavanja ovlašten zatražiti zabilježbu tog ugovora u zemljišnu knjigu, koja zabilježba ima značaj javne obavijesti o postojanju toga ugovora, ali ne i značaj prvenstvenog reda u smislu da je nakon smrti primatelja uzdržavanja uknjiženo pravo vlasništva dopušteno s danom kada je ugovor zabilježen u zemljišnoj knjizi, sve iz razloga, jer je stjecanje stvari i prava u odnosu na taj ugovor prema odredbama ZOO-a odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja. Inače J. S. umro je ….

Suprotno žalbi predlagateljice upisa, zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu, niti predstavlja osnovan razlog da zemljišnoknjižni sud odbije zemljišnoknjižnu provedbu ugovora kojom je primatelj uzdržavanja i nakon zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju raspolagao knjižnim pravom, kako je taj sud uostalom i postupio u predmetima pod brojem Z-7209/14 i Z-14814/2016. Dakle, zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne sprječava primatelja uzdržavanja da kao vlasnik otuđi trećoj osobi nekretnine koje su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju,budući ih davatelju uzdržavanja nije ni predao.

Ovo iz razloga, suprotno žalbenim navodima, što je središnja razlika između ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju u obvezi primatelja uzdržavanja. Naime, dok ugovorom o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja izjavljuje da davatelju daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju primatelj se obvezuje davatelju uzdržavanja za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Dakle, osnovna razlika nije u predmetu obveze primatelja nego u vremenu prijenosa ugovorene imovine davatelju uzdržavanja, jer je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju eo ipso smrću primatelja, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju za života, dakle prije smrti.

Stoga je u pravu sud prvog stupnja da zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju ima značaj zabilježbe osobnih odnosa iz članka 71. ZZK-a, a ne zabilježbu prvenstvenog reda prema odredbama članka 72.- 77. ZZK-a.

Kako žalbeni navodi predlagateljice nisu osporili pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja,te kako je sud prvog stupnja odbijajući prigovor predlagateljice pravilno primijenio materijalno pravo kada je isti prigovor odbio, pri čemu nisu počinjene bitne povrede odredaba zemljišnoknjižnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. i članka 381. ZPP-a sve primjenom članka 91. stavak 1. ZZK-a, valjalo je temeljem članka 128. stavak 3. ZZK-a odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, te naložiti brisanje zabilježbe izjavljene žalbe protiv rješenja kojim je odbijen prigovor predlagateljice za uknjižbom prava vlasništva.

U Splitu 24. listopada 2018.