Broj: Gž-1090/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja C. osiguranje d.d., Z., V. J. 33, F. Z., O. kneza B. 20, OIB: …, zastupanog po predsjedniku Uprave, a ovaj po punomoćnici K. V., univ. spec. iur. kod tužitelja, protiv tuženika E. o. d.d., Z., U. grada V. 282, P. Z., OIB: …, koga zastupa predsjednik Uprave, a ovoga punomoćnici-odvjetnici u O. društvu G. & P., Z., P. Z., O. kneza B. 5, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1879/15 od 19. listopada 2017., 31. listopada 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              1. Odbija se djelomično žalba tuženika E. osiguranje d.d., Z., i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1879/15 od 19. listopada 2017. u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku E. osiguranje d.d., P. Z., isplatiti tužitelju C. o. d.d., Z., F. Z., na ime regresnog duga iznos od 9.227,95 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje te od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

              2. Odbija se djelomično žalba tužitelja C. o. d.d., Z., i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati preko iznosa od 10.471,20 kn do iznosa od 19.474,61 kn, tj. iznos od 9.003,41 kn na ime glavnice sa zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2003. do isplate, u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 10.471,20 kn tekuće od 10. siječnja 2003. do 1. rujna 2005. te u dijelu kojim traži iznos od 270,92 kn na ime zateznih kamata obračunatih na dio podmirene glavnice duga i u toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak od 1.295,85 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

              3. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 9.227,95 kn tekuću od 10. siječnja 2003. do 1. rujna 2005. i u toč. II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.594,50 kuna na ime zateznih kamata obračunatih na dio podmirene glavnice duga (21.694,27 kuna), tako da se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.

              4. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime regresnog duga iznos od 10.471,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2005. do isplate i u toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak preko iznosa od 1.295,85 kn do iznosa od 2.178,23 kn, tj. za iznos od 882,38 kn, tako da se sudi:

              a) Nalaže se tuženiku E. o. d.d., P. Z., isplatiti tužitelju C. osiguranje d.d., Z., F. Z., na ime regresnog duga iznos od 10.471,20 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje te od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

              b) Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi parnični trošak preko iznosa od 1.295,85 kn do iznosa od 2.178,23 kn, tj. za iznos od 882,38 kn.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I.               Nalaže se tuženiku E. o. d.d., P. Z., isplatiti tužitelju C. o. d.d., Z., F. Z., na ime regresnog duga iznos od 9.227,95 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, te od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

              II.               Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.594,50 kuna na ime zateznih kamata obračunatih na dio podmirene glavnice duga (21.694,27 kuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

III.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom zatraženom iznosu od 19.474,61 kuna na ime glavnice sa zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2003. do isplate, te u dijelu kojim potražuje iznos od 270,92 kuna na ime zateznih kamata obračunatih na dio podmirene glavnice duga.

              IV.              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.178,23 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana."

              Protiv citirane presude u toč. III. i IV. izreke, žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da presuda u pobijanom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Također, smatra da je u odnosu na pitanje naknadne štete glede smanjenja životne aktivnosti te parničnog troška pogrešno primijenjena odredba čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, budući da postoji znatna razlika u udjelima jer osiguranik tužitelja nije kriv za prometnu nezgodu, ovdje se radi o regresnoj parnici po solidarnoj obvezi a sud mora točno utvrditi odgovornost svakog solidarnog dužnika. Tužitelj ima pravo regresno potraživati od tuženika cijeli isplaćeni iznos glavnice, kamate na glavnicu, parnični trošak i kamatu na taj trošak. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

              Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

              Protiv iste presude u toč. I. i II., te toč. III. izreke u dijelu u kojemu je preko dosuđenih 2.178,23 kn odbijen zahtjev za naknadu troška, žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga. Tvrdi da je sporan način obračuna glavnice i kamate, odnosno redoslijed prilikom namirenja te pravo tužitelja na kamatu u toč. II. izreke presude. Ukupno potraživanje koje bi tužitelj trebao platiti oštećeniku na temelju postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu iznosilo bi 35.451,81 kn, od kojeg iznosa su odbijeni nesporno plaćeni iznosi od strane tuženika i sud utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju iznos od 9.227,95 kn s kamatom od 10. siječnja 2003. do isplate. Osim toga, tužitelju je dosuđen i iznos od 8.594,50 kn koji predstavlja zatezne kamate na iznos od 21.694,27 kn od 10. siječnja 2003. do 1. rujna 2005., koji obračun je suprotan odredbama Zakona o obveznim odnosima o redoslijedu namirenja te zabrani obračuna kamate na kamate. Uračunavanje se obavlja onim redom kojeg odredi dužnik, pa je tuženik provedenim plaćanjima plaćao i kamatu i glavnicu koristeći se svojim pravom da odredi redoslijed uračunavanja i plaćanja. Sud smatra da se iznos od 21.694,27 kn odnosi isključivo na glavnicu duga, čime je tuženik doveden u situaciju da dva puta plaća kamatu, odnosno da plaća kamatu na kamatu. Tužitelj nije predložio financijsko vještačenje kako bi se utvrdio tuženikov dug, a sud nema dovoljno stručnog znanja da bi sam utvrdio preostalu razliku niti opravdanost tražbine kamate izražene u apsolutnom iznosu. Tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine te je sud trebao tužbeni zahtjev odbiti. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

              Žalbe su djelomično osnovane.

              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

Stoga žalbe stranaka iz tog žalbenog razloga nisu osnovane.

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 28.702,56 kn sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2003. do isplate te iznos od 8.865,42 kn na ime zateznih kamata na dio glavnice podmirene od strane tuženika, koje iznose je isplatio oštećeniku D. B. na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-4195/96 od 18. rujna 2002.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je u predmetu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-7378/04 (ranije Pn-4195/96) 18. rujna 2002. donesena presuda kojom je naloženo tuženicima (strankama ovoga postupka) da solidarno plate tužitelju D. B. iznos od 36.680,00 kn sa zateznom kamatom od 18. rujna 2002. do isplate na ime štete nastale u prometnoj nezgodi 29. ožujka 1996. u M. D., koju je skrivio osiguranik tuženika I. B., kao i da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 16.301,31 kn dok je D. B. naloženo da  tuženiku C. o. d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.310,43 kn,

- da je Županijski sud u Zagrebu 26. listopada 2004. donio presudu i rješenje broj Gžn-2021/03 kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja D. B. prihvaćen u iznosu od 19.400,00 kn te je ukinuo istu presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja u iznosu od 17.000,00 kn u odnosu na tuženika E. o. d.d., kao i u odluci o parničnom trošku te u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je Općinski sud u Zagrebu rješenjem broj Pn-4195/96 od 30. rujna 2005. utvrdio da je tužitelj D. B. povukao tužbu, koje rješenje je postalo pravomoćno 12. studenoga 2005.,

- da je tužitelj u svojstvu solidarnog dužnika 9. siječnja 2003. isplatio oštećeniku D. B. iznos od 54.926,42 kn na ime naknade štete koju je skrivio osiguranik tuženika (36.400,00 kn na ime odštete, 1.536,85 kn na ime kamate na odštetu, 16.301,31 kn na ime parničnog troška i 688,26 kn na ime kamate na parnični trošak),

- da je tuženik na temelju kompenzacije platio tužitelju iznos od 4.529,59 kn 30. svibnja 2003. te iznos od 21.694,27 kn 1. rujna 2005.,

- da je na temelju provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno da je kod oštećenika D. B. došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 8 % koje se očituju u umanjenoj pokretljivosti vratne kralježnice u lakom stupnju i razvoju degenerativno deformirajućih promjena na njoj radi čega će imati poteškoća kod upravljanja automobilom prilikom uključivanja na cestu, prestrojavanja i praćenja prometa sa strana te svih poslova koji zahtijevaju rotaciju vrata i njegovo sagibanje na stranu, naročito kod stražnjeg sagibanja vrata, slijedom čega sud zaključuje da oštećeniku na ime pravične novčane naknade s osnove pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti pripada iznos od 8.000,00 kn,

- da je tuženicima iz predmeta broj Pn-4195/96 (strankama iz ovog spora) naloženo tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.301,31 kn, koji se među strankama dijeli na jednake dijelove, što znači da D. B. pripada iznos od 8.150,65 kn koji treba umanjiti za 1.310,43 kn koliko je D. B. obvezan nadoknaditi tužitelju iz ovog spora, tako da je tužitelj osnovano isplatio D. B. iznos od 6.840,22 kn na ime parničnog troška, dakle neosnovano je isplatio daljnji iznos od 9.461,09 kn,

prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj opravdano isplatio oštećeniku iznos od 35.451,81 kn koji se odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 27.400,00 kn (19.400,00 kn + 8.000,00 kn), zateznu kamatu na taj iznos od 18. rujna 2002. (kada je donesena prvostupanjska presuda) do 9. siječnja 2003. (kada je tužitelj platio naknadu štete oštećeniku) u iznosu od 1.211,59 kn i iznos od 6.840,22 kn na ime parničnog troška, tuženik je 30. svibnja 2003. kompenzacijom platio tužitelju iznos od 4.529,59 kn i uplatom izvršenom 1. rujna 2005. podmirio je dio duga u iznosu od 21.694,27 kn pa je ostala nepodmirena glavnica u iznosu od 9.227,95 kn na koju teče zatezna kamata od 10. siječnja 2003. do isplate. Pored toga, tužitelj osnovano potražuje od tuženika zatezne kamate na iznos od 21.694,27 kn od 10. siječnja 2003. do 1. rujna 2005. kad je tuženik isplatio taj iznos, a u iznosu od 8.594,50 kn, slijedom čega je odlučio kao u toč. I. do III. izreke.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada pravo regresa od tuženika, kao osiguratelja štetnika, iznosa od 35.451,81 kn, koji se sastoji od isplaćene naknade štete oštećeniku D. B. u iznosu od 27.400,00 kn, zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od 18. rujna 2002. do 9. siječnja 2003. od 1.211,59 kn te iznosa od 6.840,22 kn kao opravdanog parničnog troška kojeg je bilo potrebno platiti oštećeniku na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-4195/96 od 18. rujna 2002.

Tuženik je 30. svibnja 2003. kompenzacijom platio iznos od 4.529,59 kn, kada njegov regresni dug prema tužitelju iznosi 30.922,22 kn. Prvostupanjski sud od tog iznosa odbija iznos od 21.694,27 kn koji je tuženik platio 1. rujna 2005. te zaključuje da glavnica tuženikovog duga iznosi 9.227,95 kn kao i da tužitelju na tu glavnicu pripada zatezna kamata od 10. siječnja 2003. do isplate.

              Dakle, osim glavnice, tužitelju je dosuđen i iznos zateznih kamata na iznos od 21.694,27 kn od 10. siječnja 2003. do 1. rujna 2005. i to u iznosu od 8.594,50 kn.

              Osnovano tuženik prigovara da je obračun procesne kamate (kamate na kamatu) zabranjen kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.), dakle da je zabranjeno obračunavanje procesne kamate čak i kad je ista utvrđena u apsolutnom iznosu dok ne bude podmiren glavni dug.

Međutim, tužitelju pripada zatezna kamata na iznos od 30.922,22 kn, koliko iznosi dug tuženika na dan kompenzacije 30. svibnja 2003., od toga dana do 1. rujna 2005., koja prema (jednostavnom) izračunu zateznih kamata na portalu IUS-INFO iznosi 10.471,20 kn, tako da regresni dug tuženika na dan 1. rujna 2005. iznosi 41.393,42 kn.

Kad se od tog iznosa odbije iznos kojeg je tuženik toga dana platio od 21.694,27 kn, ostaje da regresni dug tuženika iznosi 19.699,15 kn, na koji tužitelju pripada zatezna kamata od slijedećeg dana, od 2. rujna 2005. do isplate.

              Što se tiče prigovora tuženika da se uračunavanje obavlja onim redom kojega odredi dužnik pa da je provedenim plaćanjima (kompenzacijom i plaćanjem iznosa od 21.694,27 kn) plaćao i kamatu i glavnicu koristeći se svojim pravom određivanja redoslijeda uračunavanja i plaćanja, prema odredbama čl. 312. ZOO dužnik određuje red uračunavanja kada postoji više istodobnih obveza, a u konkretnom slučaju radi se o jednoj obvezi koja u sebi uključuje glavnicu te kamate i troškove, pa se uračunavanje vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica (čl. 313. ZOO).

              S obzirom da je tužitelj postavio zahtjev na isplatu iznosa regresnog duga od 28.702,56 kn sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2003. do isplate i zahtjev za isplatu  iznosa od 8.865,42 kn na ime zateznih kamata na dio podmirenog duga, to se iznos od 19.699,15 kn, koliko iznosi regresni dug tuženika na dan 1. rujna 2005., sa zateznom kamatom od 2. rujna 2005. do isplate, nalazi unutar tužbenog zahtjeva.

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 2. ZPP odlučiti kao u toč. 1., 2., 3. i 4.a) izreke ove presude.

              S obzirom da je presuda djelomično preinačena, valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

              Vrijednost predmeta spora je 37.567,98 kn, tužitelju je dosuđen iznos od 19.699,15 kn, dakle isti je uspio u sporu u omjeru od 52,4 %, a uspjeh tuženika je u omjeru od 47,6 %.

              Ukupni trošak tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe presude 890,00 kn, sudske pristojbe žalbe 1.780,00 kn i troška sudskog dostavljača od 157,20 kn, ukupno 2.827,20 kn, razmjerni dio toga troška je 1.481,45 kn (52,4 % od 2.827,20 kn), čemu se pribraja trošak vještačenja u iznosu od 3.375,00 kn koji je bio potreban za vođenje parnice i dosuđuje se neovisno o uspjehu u sporu, tako da ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 4.856,45 kn.

              S druge strane, tuženiku je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) trebalo priznati 84 boda sa sastava odgovora na tužbu, po 25 bodova za sastav podnesaka od 18. kolovoza 2005., 13. veljače 2008., 24. listopada 2011. i 27. svibnja 2015., 50 bodova za ročište 9. prosinca 2011. i po 100 bodova za sastav podneska od 29. srpnja 2013. i ročišta 16. ožujka, 3. listopada i 10. studenoga 2011., 14. travnja 2014., 29. listopada 2015., 12. listopada 2016. i 7. rujna 2017., ukupno 1034 boda koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za PDV od 25 % daju ukupni trošak tuženika od 12.925,00 kn.

              Prijebojem razmjernih troškova tužitelja od 4.856,45 kn s takvim troškovima tuženika od 6.152,30 kn (47,6 % 12.925,00 kn), ostaje da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak od 1.295,85 kn.

              Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u toč. 2. i 4.b) izreke.

 

U Zadru 31. listopada 2018.