Broj: Gž-366/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Blanke Pervan, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. M. D., OIB: …, 2. R. D., OIB: … i 3. D. D. svi iz P., i zastupani po punomoćniku J. B., odvjetniku iz O. d. B. i p.j.t.d. u Z., protiv tuženika S. R. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 27. prosinca 2017. poslovni broj P-389/14, u sjednici vijeća održanoj dana 8. studenog 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Djelomično se uvažava i djelomično odbija žalba tužitelja tuženika S. R. te se djelomično ukida, ali bez vraćanja predmeta na ponovno suđenje, presuda Općinskog suda u Zadru od 27. prosinca 2017. poslovni broj P-389/14 u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu za početno razdoblje od 21. do 26. prosinca 2017. tako da one teku od 27. prosinca 2017. pa do isplate, dok se u preostalom dosuđujućem dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda s time da u nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena i da se ujedno odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici pod 1) M. D. na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 21.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 16. listopada 2012. godine pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno 29. Zakona o obveznim odnosima, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice pod 1) za naknadom nematerijalne štete odbija kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici pod 1) M. D. na ime naknade imovinske štete iznos od 880,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno 29. Zakona o obveznim odnosima,

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju pod 2) R. D. na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 74.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 16. listopada 2012. godine pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno 29. Zakona o obveznim odnosima, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja pod 2) za naknadom nematerijalne štete odbija kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju pod 2) R. D. na ime naknade imovinske štete iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno 29. Zakona o obveznim odnosima.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju pod 3) D. D. na ime naknade štete iznos od 6.954,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. godine kao dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno 29. Zakona o obveznim odnosima.

IV. Nalaže se tuženiku tužiteljima pod 1-3) naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 49.500,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan."

Protiv dosuđujućeg dijela gornje presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, uz prijedlog da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači ili ukine.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je djelomično osnovana.             

Sud prvog stupnja svoju odluku detaljno obrazlaže time:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj pravomoćnom presudom istog suda posl. br. K-33/12-5 od 9. listopada 2012. proglašen krivim što je dana 5. listopada 2011. oko 17,00 sati u Z. kanalu na udaljenosti oko 500 metara sjeveroistočno od M. P. upravljao gumenim gliserom sa pogonskim motorom marke Yanmar snage 231,53 KV reg. oznake i broja 2123 ZD vlasništvo OTP Leasinga u kojem se nalazilo devet osoba iz smjera M. P. u pravcu Zadru protivno odredbama čl. 73. Pravilnika o brodicama i jahtama ("Narodne novine" broj 27/05) i čl. 6. st. 1. i 2. toč. 1. a, b i c Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru ("Narodne novine", broj 17/96) iako svjestan da kao osoba koja je upravljala brodicom za prijevoz putnika u području plovidbe III b mora imati najmanje jednu osobu koja upravlja brodom osposobljenu za voditelja brodice kategorije B i jednog člana posade osposobljenog za voditelja brodice kategorije A, kao i da se sa brodom uvijek mora kretati sigurnosnom brzinom kako bi se mogla poduzeti pravilna i djelotvorna radnja za izbjegavanje sudara, da bi se brodom mogao zaustaviti na odgovarajućoj udaljenosti imajući u vidu smanjenu vidljivost, gustoću prometa te manevarske sposobnosti broda, olako držeći da neće ugroziti druge sudionike u prometu na moru, upravljao gumenim gliserom bez prisustva još jednog člana posade osposobljenog za voditelja brodice, pritom vozeći neprilagođenom brzinom bez pravilnog osmatranja morskog horizonta, zbog čega nije pravovremeno uočio oštećene R. i M. D. koji su svojom brodicom na vesla reg. oznake i broja PR 133 došli na navedenu poziciju gdje su obavljali športski ribolov, uslijed čega je, unatoč tome što su mu oštećenici mahali i glasno vikali da promijeni smjer kretanja glisera, prednjom lijevom stranom glisera udario u stražnju desnu stranu krmenog dijela brodice PR 133, zbog čega je došlo do prevrtanja brodice i padanja oštećenika R. i M. D. u more, kojom prigodom su oštećenici zadobili teške tjelesne ozljede i to R. D. u vidu prijeloma rebara prsnog koša, pneumotoraks, a M. D. prijelom ruke, dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanje prometne nesreće, opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 2. i 1. Kaznenog zakona,

- da je tuženik istakao prigovor podijeljene odgovornosti tvrdeći da su tužitelji svojim postupanjem u znatnoj mjeri doprinijeli nastanku štetnog događaja koji prigovor je sud našao paušalnim, neosnovanim i usmjerenim isključivo ka ostvarenju uspjeha u ovom postupku. Naime, tuženik uopće ne obrazlaže svoj prigovor, već ga samo paušalno iznosi bez navođenja na koji način su to tužitelji pridonijeli nastanku nesreće. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka H. M., dipl. ing. od 3. siječnja 2012. sačinjenog za potrebe kaznenog postupka za koji se tuženik suglasio da se koristi u ovom postupku bez isticanja bilo kakvih prigovora na isti proizlazi da je za nesreću isključivo kriv tuženik s obzirom da je ista uzrokovana isključivo njegovim ponašanjem kritične prigode i to nepažnjom, nedovoljnim osmatranjem morske površine i prevelikom brzinom,

- da cijeneći navedeno zajedno sa činjenicom da se za razliku od tuženika tužitelji s brodicom nisu kretali, već su plutali na mjestu, nije jasno na koji način bi isti uopće mogli pridonijeti nastanku ove nesreće, kako tvrdi tuženik (list 73-82 kaznenog spisa). Slijedom navedenog, sud je našao da tuženik nije dokazao da su tužitelji pod 1) i 2) na bilo koji način doprinijeli nastanku predmetne nesreće, dakle, kako je za nastanak nesreće isključivo kriv tuženik, to je isti, sukladno čl. 1045.  Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO), dužan tužiteljima naknaditi svu nastalu štetu. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta),

- da tužitelji traže da im tuženik naknadi štetu radi povrede prava osobnosti s osnove pretrpljenog straha, fizičkih boli, umanjenja životne aktivnosti, trajnih posljedica i naruženja, da je u odnosu na postojanje naprijed navedenih okolnosti provedeno medicinsko vještačenje po vještakinji psihologu A. S., dr. med. i vještaku kirurgu traumatologu doc. dr. sc. R. K., prim. dr. med.,

- da iz nalaza i mišljenja psihologa proizlazi da je tužiteljica pod 1) M. pretrpjela primarni strah jakog intenziteta od nekoliko minuta, te sekundarni strah jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 82 dana i blažeg intenziteta 1 godinu i 9 mjeseci. Da su duševne boli kod iste zbog kronificiranog PTSP poremećaja dovele do privremenog umanjenja životne aktivnosti za 10% u trajanju od dvije godine. Da su pretrpljene duševne boli iste s osnova naruženosti i neugodnosti pretrpljenih tijekom liječenja u blažem stupnju od 5% trajale 8 tjedana, s tim da se kod iste ne zamjećuju trajni psihički poremećaji niti razvoj duševne bolesti nastali kao posljedica proživljene nezgode koje bi mogle utjecati na njezin svakodnevni život, da je tužitelj pod 2) R. D. pretrpio primarni strah jakog intenziteta nekoliko minuta, te sekundarni strah jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 90 dana, blažeg intenziteta 2 godine uz povremene relapse pojačane tjeskobe u ponovnim retraumatizacijama. Da su kod istog duševne boli zbog kronificiranog PTSP poremećaja dovele do trajnog umanjenja životnih aktivnosti za 15%, dok su pretrpljene duševne boli s osnova naruženosti i neugodnosti pretrpljenih tijekom liječenja u srednjem stupnju iznosile 10% u trajanju od 12 dana i da od trajnijih psihičkih poremećaja vezani za proživljenu traumu koje bi zahtijevale psihijatrijsko liječenje i medikamentoznu terapiju evidentira simptomologiju PTSP-a koje psihičke smetnje kod tog tužitelja mogu negativno utjecati na njegov svakodnevni život,

- da na nalaz i mišljenje A. S., dr. med. stranke nisu imale prigovora, a kako se radi o nalazu koji je detaljan, logičan i valjano obrazložen isti je u cijelosti prihvatio,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga traumatologa proizlazi da je tužiteljica pod 1) M. D. trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan zbog prijeloma ručnog zgloba, stavljanja imobilizacije, otoka ruke i privikavanja na prisilan položaj u imobilizaciju, bolove srednjeg intenziteta 7 dana zbog posljedičnog otoka tkiva na mjestu prijeloma i nošenja longete koji su bili povremeni, te bolove slabog intenziteta još 6 tjedana za vrijeme i nakon skidanja imobilizacije kada se otpočelo sa razgibavanjem ručnog zgloba koji su bili povremenog karaktera. Da je istoj bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno u trajanju od 3 tjedna pri higijeni, ishrani, obavljanju kućanskih poslova, toaleti, prijevozu, nošenju tereta i slično. Dakle, da je ukupno bila potrebna tuđa njega i pomoć 44 sata. Da je kod iste nastalo naruženje blagog stupnja u vidu blagog otoka lijevog ručnog zgloba, slabo uočljivog drugim osobama. Uzimajući u obzir duševne boli zbog kronificiranog PTSP poremećaja, duševne boli zbog neugodnosti tijekom liječenja utvrđene po vještaku psihijatru privremeno u trajanju od 2 mjeseca 5% i posljedice zbog prijeloma desne podlaktice, zaključuje da je kod iste došlo do privremenog umanjenja tjelesne aktivnosti u trajanju od dva mjeseca u razdoblju od 5.10.2011. do 5.12.2011. od 12,84%, te daljnje privremeno umanjenje još 22 mjeseca u razdoblju od 6.12.2011. do 5.10.2013. godine 10% dok od 6. listopada 2013. godine nema nikakvih tjelesnih posljedica. (list spisa 76), da je tužitelj pod 2) R. D. trpio bolove jakog intenziteta 15 dana zbog višestrukih prijeloma rebara, lijeve ključne kosti, lijevog lakta, natučenja leđa, drenaže lijeve strane grudnog koša, slobodnog zraka u prsištu, otežanog i bolnog disanja, zatim bolove srednjeg intenziteta 4 tjedna zbog navedenih ozljeda s tim da su prvih tjedan dana bolovi bili cjelodnevni, a potom povremeni tijekom dana ili noći, te bolove slabog intenziteta naredna tri mjeseca koji su se javljali povremeno kod tjelesnog napora, pregibanja, ustajanja, nošenja tereta, naglih pokreta, kašljanja, promjene vremena i slično. Da je istom bila potrebna tuđa njega i pomoć za vrijeme liječenja i kućne njege tri tjedna 3 sata dnevno jer je isti uglavnom bio nepokretan, te zbog prijeloma nije mogao u potpunosti koristiti lijevu ruku, zatim narednih 30 dana 2 sata dnevno zbog istih razloga i to radi pomoći pri higijeni, oblačenju, prehrani, toaleti, odlascima na preglede i slično, te narednih 28 dana 1 sat dnevno kod poslova koji zahtijevaju jaču tjelesnu snagu i napor poput podizanja predmeta, duže vožnje, penjanja niz stube i slično, dakle, ukupno 150 sati. Da je kod istog došlo do naruženja blagog stupnja u vidu dva manja ožiljka na grudnom košu i to na prsištu i na desnoj strani leđa prema križima veličine 2 cm koji su slabo vidljivi drugim osobama jer su uglavnom prekriveni odjećom. Uzimajući u obzir psihičke posljedice koje je vještak psihijatar cijenio sa 15%, zatim posljedice zbog prijeloma lijeve ključne kosti s posljedičnom pseudoartrozom, ozljedu grudnog koša i duševne tegobe zbog neugodnosti tijekom liječenja, zaključuje da je kod istog došlo do smanjenja opće životne aktivnosti privremeno u razdoblju od 3 mjeseca od 27,1% te trajno smanjene opće životne aktivnosti od 22,5% i to od 6. siječnja 2012. godine. Naime da je nakon završetka liječenja utvrđeno da je na lijevoj ključnoj kosti zaostao nesrasli prijelom zbog čega isti ima smetnje pri određenim kretnjama lijeve ruke što bi predstavljalo trajnu posljedicu nezgode (list spisa73),

- da su na nalaz i mišljenje doc. dr. sc. R. K., prim. dr. med. prigovorili tužitelji na način da su istakli da tužitelj pod 2) R. prigovara vještačenju samo u dijelu gdje su ocijenjene trajne posljedice s osnova ozljede serijskog prijeloma rebara obostrano sa prodorom zraka u prsište sa 5% jer isto smatra preniskim za ovako tešku ozljedu, dok tužiteljica pod 1) M. D. prigovara vještačenju samo u dijelu gdje se zaključuje da kod nje nisu zaostale trajne posljedice s osnova prijeloma donjeg dijela laktane kosti jer joj je s te osnove zaostala umanjena pokretljivost podlaktice trajno. Nadalje, tužitelji prigovaraju metodologiji zbrajanja trajnih posljedica ozljeđivanja različitih dijelova tijela i organskih sustava kako je to učinjeno u vještačenju primjenom B. formule. Naime, isti smatraju da su vještaci trebali matematički zbrojiti sve utvrđene trajne posljedice za svaki ozlijeđeni dio tijela i to s obzirom da se radi o različitim dijelovima tijela koji se niti funkcionalno niti morfološki ne preklapaju tako da nema mjesta primjeni nikakvih formula. Također u odnosu na izvršen izračun ističu da je nejasno temeljem čega su vještaci za posljedicu pseudoartroze ključne kosti za koju smatraju da je ostavila 10% trajnih posljedica, u konačnici s te osnove zbrojili tek 3,5% trajnih posljedica, tako da nije jasna metodologija izračuna. Isto tako da je kao vrijednost „v“ koja predstavlja postotak trajnih posljedica, kod posljedice nesraslog prijeloma lijeve ključne kosti pogrešno utvrđena sa 40% umjesto 100%, dok je na primjer u odnosu na trajne posljedice s osnova prijeloma grudnog koša kao vrijednost „v“ uzeto 100%. Dakle, da niti primjenom B. formule nije točno utvrđeno sveukupno smanjenje životne aktivnosti. Osim primjeni B. formule, prigovaraju i primjeni Orijentacijskih medicinskih tablica za procjenu smanjenja životne aktivnosti iz 2013. jer iste nisu općeprihvaćene u praksi, te su pretjerano stroge. Smatraju da bi sud trebao prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete uzeti u obzir smanjenje životnih aktivnosti koje je zaostalo kod tužitelja u odnosu na svaki povrijeđeni dio tijela koji svaki za sebe predstavlja zasebnu cjelinu (nesrasli prijelom lijeve ključne kosti i tegobe sa lijevom rukom, prijelom grudnog koša sa prodorom zraka u prsište i kronificirani PTSP) a koje su vještaci u svom nalazu zasebno utvrdili. Da bi se jedino na takav način dosuđena naknada neimovinske štete mogla smatrati pravičnom, te da bi jedino takva bila u skladu sa čl. 1100. ZOO-a. Na prigovore tužitelja vještak doc. dr. sc. R. K., prim. dr. med. se očitovao pisanim i usmenim putem na način da je istakao: da je ocjena smanjenja tjelesne aktivnosti od 5% kod tužitelja R. D. u skladu sa oporavkom od ozljeda, kliničkim pregledom tužitelja i važećim tablicama. Nadalje pojašnjava i da je pseudoartroza ključne kosti koja je utvrđena kod tužitelja pod 2) od 10% u konačnici iznosi 3,5% jer se radi o drugoj ozljedi koja se u B. formuli oduzima od kompletnog ukočenja i oštećenja ramena te množi s postotkom oštećenja. Naime, da se kod izračuna ukupnog tjelesnog oštećenja u formuli koristi konstanta u postotcima koja je označena "v". Ona znači koliko je tjelesno oštećenje uzrokovano gubitkom određenog dijela tijela ili organa, pa tako ista iznosi 100 kada je gubitak organa ili dijela tijela nenadoknadiv za organizam poput oštećenja mozga, pluća, srca i dr. Postotak koji je manji od 100 odnosi se na gubitak dijela tijela bez kojeg organizam može funkcionirati, odnosno nije od presudne važnosti za životne funkcije i uglavnom se odnosi na oštećenja ekstremiteta. Da je kod izračuna oštećenja tužitelja pod 2) opisao zašto konstanta "v" iznosi 40%, a to je iz razloga jer je 40 % najveće oštećenje za potpuno ukočenje i ispad funkcije lijeve ruke. Konstanta "v" u ovom slučaju ne može biti 100 jer pogođeni organ i dio tijela ne izaziva smrt ili prestanak funkcije organizma kao što je neki drugi vitalni organ. Naime, da je upravo kod treće posljedice kao vrijednost "v" uzeto 100, jer se radi o ozljedi grudnog koša gdje je tužitelj u predmetnom događaju zadobio tešku ozljedu i prijelome rebara s ozljedom plućnog tkiva. Naime, da su pluća organ od vitalne važnosti za funkcioniranje organizma, pa konstanta "v" u ovom slučaju iznosi 100 jer organizam bez pluća ne može živjeti tako da ozljeda plućnog tkiva donosi konstantu u formulu kako je navedeno u vještačenju. Dakle, da u predmetnom slučaju ozljeda ramena tužitelja nije u kategoriji posljedice koja onemogućava kretanje i funkcioniranje organizma jer je on nakon provedenog liječenja pokretan i služi se s ozlijeđenom rukom. Isto tako da kod izračuna oštećenja ruke nije uzeto vrijednost "v" za nedominantnu lijevu ruku od 60% jer nakon provedenog liječenja pacijent ima funkcionalno aktivnu ruku kojom se služi u svakodnevnom životu uz navedeno oštećenje ključne kosti, u odnosu na utvrđenje da kod tužiteljice pod 1) M. D. nisu zaostale trajne posljedice ističe da je do navedenog zaključka došao iz razloga jer je prijelom donjeg dijela lakatne kosti bio minimalan, te je isti uredno zacijelio bez da je ostavio posljedice na kretanje ručnog zgloba, a što je potvrđeno kliničkim pregledom, u odnosu na metodologiju matematičkog zbrajanja trajnih posljedica koju predlažu tužitelji ističe da je odlukom H. d. s. v. iz 2013. godine ta metodologija zamijenjena novim načinom izračuna jer puko zbrajanje iskrivljuje činjenično stanje oštećenika i prikazuje krive podatke. Da su pritom dane nove upute u kojima je jasno predstavljeno kako se vrši konačna ocjena tjelesnog oštećenja i onih organa i dijelova tijela koji se funkcionalno ne preklapaju jer je organizam jedinka, a ne njegovi tjelesni sustavi i organi. U odnosu na prigovor primjene Orijentacijskih medicinskih tablica iz 2013. ističe da je odluku o primjeni istih donijelo D. s. v. medicinske struke 13. srpnja 2013. godine i da su do nove odluke one jedino službeno u primjeni. Da stavove u čiju korist su donesene ove tablice ne može komentirati jer je obvezan slijediti upute D. v.. Napominje da prigovore o novoj metodologiji treba uputiti višim instancama te kada se usvoje nove preporuke da će one za njega kao vještaka biti obvezujuće te da će tada vještačenje raditi po važećim smjernicama. Da do tada proizvoljno i samovoljno tumačenje izvan propisanih normativa nije dozvoljeno. Cijeneći nalaza i mišljenje doc. dr. sc. R. K., prim. dr. med. zajedno sa njegovim pisanim i usmenim obrazloženjem sud je našao da je isti detaljan, logičan i valjano obrazložen. Naime, po mišljenju suda vještak je svojim obrazloženjima u potpunosti otklonio sve nejasnoće i dvojbe vezane uz njegov nalaz. S obzirom na stav tužitelja da bi sud trebao prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete uzeti u obzir smanjenje životnih aktivnosti koje je zaostalo kod tužitelja u odnosu na svaki povrijeđeni dio tijela koji svaki za sebe predstavlja zasebnu cjelinu, ovdje je za istači i da u odnosu na ovo Sud prihvaća mišljenje vještaka doc. dr. sc. R. K., prim. dr. med., odnosno nalazi primjerenom primjenu B. formule. Naime i sud se slaže da puko zbrajanje iskrivljuje činjenično stanje oštećenika jer bi se primjenom te metode lako moglo doći do utvrđenja da jedan čovjek ima npr. zbog zadobivenih ozljeda 300% umanjenu životnu aktivnost što se protivi zdravoj logici s obzirom da umanjenje životne aktivnosti može iznositi samo 100%, a sve preko toga znači da je osoba mrtva. Isto tako osoba može biti samo 100% invalid, a nikako npr. 150%, jer je čovjek jedinka, a cjelina se općeprihvaćeno označava kao 100%,

- da je sud ocijenivši nalaz i mišljenje obaju vještaka napravljenim sukladno pravilima struke, detaljnim i logički obrazloženim, iste prihvatio, te je temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica našao da u ovom konkretnom slučaju težina povrede prava osobnosti tužitelja opravdava dosudu pravične novčane naknade, pa je uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenog 2002. našao da:

a) tužiteljici pod 1) M. D. pripada naknada za pretrpljene jake bolove koji su trajali 1 dan 400,00 kn, uzimajući u obzir nelagodnosti nastale prilikom stavljanja imobilizacije te privikavanja ruke na prisilni položaj u imobilizaciji, za srednje bolove koji su trajali 7 dana 1.100,00 kn, te za slabe bolove koju su trajali 42 dana (6 tjedana) 2.500,00 kn pri tome uzimajući u obzir da su se srednji i slabi bolovi javljali samo povremeno; za duševne boli zbog naruženja 2.000,00 kn, s obzirom da se manifestiraju kao otok zgloba slabo vidljiv drugima; za pretrpljeni strah (primarni nekoliko minuta, sekundarni jaki 3 dana, sekundarni srednji 82 dana i sekundarni blagi 21 mjesec) 10.000,00 kn, s obzirom da je sekundarni blagi strah koji se manifestirao kao zabrinutosti za ishod liječenja radi poremećaja socijalnog funkcioniranja i sve većom potrebom za izolacijom od ljudi za izbjegavanjem svih situacija koje bi je mogle podsjetiti na traumu (list spisa 85) evaluiran kroz privremeno umanjenje živote aktivnosti; te za privremeno smanjene životnih aktivnosti u omjeru od 12,84 % mjesec dana i 10% 22 mjeseca 5.000,00 kn; odnosno sveukupno 21.000,00 kn,

b) tužitelju pod 2) R. D. pripada naknada za pretrpljene jake bolove koji su trajali 15 dana 6.900,00 kn, uzimajući u obzir da se radilo o cjelodnevnim bolovima koji su se javljali pri samom disanju uzrokovanih višestrukim prijelomima uz neugodnosti koje je trpio zbog postavljene drenaže lijeve strane grudnog koša; za srednje bolove koji su trajali 28 dana (4 tjedna) 7.350,00 kn pri tome uzimajući u da su prvih tjedan dana bolovi bili cjelodnevni pa mu za isto pripada pravična naknada od 2.100,00 kn, a da su se ostalih 21 dan javljali povremeno pa mu za to razdoblje pripada pravična naknada od 5.250,00 kn pri tome uzimajući u obzir da je svako pomicanje izazivalo aktiviranje bolova; za slabe bolove koju su trajali 3 mjeseca 5.750,00 kn jer se radilo o povremenim bolovima koji su se javljali kod tjelesnog napora, ustajanja, naglih pokreta, kašljanja, promjene vremena i sl.; za duševne boli zbog naruženja 4.000,00 kn s obzirom da se radi o dva manja ožiljka na prsištu i leđima koja predstavljaju naruženje blagog stupnja koje je uz to slabo vidljivo drugima jer je uglavnom prekriveno odjećom; za pretrpljeni strah (primarni nekoliko minuta, sekundarni jaki 6 dana, sekundarni srednji 90 dana i sekundarni blagi 24 mjeseca) 25.000,00 kn uzimajući u obzir da se isti suočio sa događajem koji je za njega predstavljao izravnu smrtnu opasnost ne samo prilikom same nesreće već i narednih šest dana dok su se borili za njegov život, međutim, isto tako uzeto je u obzir i da je sekundarni blagi strah koji je trajao najduže 2 godine, a koji se manifestirao kao zabrinutosti za ishod liječenja radi poremećaja socijalnog funkcioniranja, izbjegavanjem svih situacija koje bi ga mogle podsjetiti na traumu, pojavom kognitivnih zakazivanja trajnih somatkih smetnji i noćnih mora, evaluiran kroz privremeno umanjenje živote aktivnosti; te za privremeno smanjene životnih aktivnosti u omjeru od 27,1% u trajanju od 3 mjeseca 5.000,00 kn i trajno smanjenje životnih aktivnosti  u omjeru od 21,5 % kn 20.000,00 kn pri tome uzimajući u obzir da je odbio podvrgnuti operaciji kako bi poboljšao funkciju lijeve ruke, kao i činjenicu da je do nesreće došlo kada je isti imao već 65 godina, pa je ostvario uvjete za starosnu mirovinu tako da zbog zaostalih trajnih posljedica isti nije morao još godinama ulagati pojačane napore radi bavljenja svojim zanimanjem (kuhar) već je isti otišao u mirovinu; odnosno sveukupno 74.000,00 kn,

- da su tužitelji uz neimovinsku štetu zatražili i naknadu imovinske štete i to troškova za tuđu njegu i pomoć. Kako je temeljem nalaza vještaka doc. dr. sc. R. K., prim. dr. med. utvrđeno da je tužiteljici pod 1) M. D. tuđa njega i pomoć bila potrebna ukupno 44 h, a tužitelju pod 2) R. D. ukupno 150 h to je tužiteljici pod 1) M. priznata pravična naknada u iznosu od 880,00 kn, tužitelju pod 2) R. od 3.000,00 kn, do kojih je iznosa sud došao na način da je 1 sat tuđe pomoći i njege, primjenom odredbe čl. 223. ZPP vrednovao u iznosu od 20,00 kn, uzimajući pri tome u obzir da je satnica najniže plaćene kategorije NKV radnika prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2015. godini iznosila 3.495,00 kn, odnosno 20,08 kn po satu. Također je tužiteljima sukladno njihovom zahtjevu priznata zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- da je tužitelj pod 3) D. D. zatražio da mu tuženik naknadi materijalnu štetu koja je nastala na brodici kojom su kritične prigode upravljali tužitelji pod 1-2) i izvanbrodskom motoru, da je za istaći da iz podneska tužitelja od 4. travnja 2017. godine proizlazi da bi se radilo o motoru marke Tohatsu 25 KS, međutim, kako isti na tu okolnost osim prijedloga da se saslušaju stranake do zaključenja glavne rasprave nije dostavio nikakav dokaz, to je sud poklonio vjeru podacima koji se nalaze u dokumentaciji koja prileži ovom spisu i kaznenom pribavljenom kaznenom spisu K-33/12 (zapisnik o očevidu i izvješće o kriminalističkom-tehničkoj pretrazi mjesta događaja povodom izazvane prometne nesreće oboje broj 511-18-07-K-932/11 od 6. listopada 2011. godine), s obzirom da se radi o javnim ispravama za koje postoji presumpcija istinitosti podataka koji se u njoj nalaze, pa je odluku o naknadi štete donio za motor marke „Suzuki“. Iz nalaza i mišljenja vještaka M. R., dipl. ing. brodogradnje od 3. kolovoza 2017. godine i njegove dopune 25. listopada 2017. godine proizlazi da visina nastale štete na brodici i opremi brodice iznosi 353 EUR, a šteta na motoru marke Suzuki po današnjim cijenama iznosila 573,00 EUR, odnosno ukupno 926,00 kn. Tužitelj pod 3) je sukladno takvom nalazu i srednjem tečaju HNB-a za valutu EUR (1€ - 7,51 kn) uredio toč. III. tužbeni zahtjeva tako da sada istom potražuje iznos od 6.954,26 kn,

- da je sud nalaz i mišljenje te dopunu nalaza vještaka M. R., dipl. ing. brodogradnje našao detaljnim, logičnim i valjano obrazloženim, a na isti niti stranke nisu imale prigovora, to ga je prihvatio u cijelosti. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 1046. ZOO-a sud je obvezao tuženika da tužitelju pod 3) naknadi materijalnu štetu koju nastala na njegovom brodu i vanbrodskom motoru u pomorskoj nesreći koju je isti skrivio. Također, tužitelju pod 3) je sukladno njegovom zahtjevu priznata zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Prije svega, po ocjeni ovog suda pobijana prvostupanjska presuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje - ZPP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Isto tako, nije počinjena ni povreda iz točke 11. istog članka na koju se sadržajno upire u žalbi jer presuda nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ali je počinjena procesna povreda iz točke 12. na koju tuženik također ukazuje jer je sud dosudio zatezne kamata na imovinsku štetu za početno razdoblje od 21. do 27. prosinca 2017. iako je petitom zatraženo da one teku tek od dana presuđenja, tj. od 27. prosinca 2017. pa je riješeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem čl. 369. st. 5. ZPP-a.

Što se tiče preostalog dijela prvostupanjske presude navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud u cijelosti prihvaća, u smislu čl. 375. st. 5. ZPP-a, s time da žalitelju valja, u bitnom, odgovoriti:

- da neutemeljeno ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije pored činjenice da je osiguratelj C. o. d.d. obavijestio sud da nema sklopljen ugovor o osiguranju predmetne brodice i da neovisno tome oštećena osoba naknadu štete može tražiti ili neposredno od štetnika ili od osiguratelja ili od obojice istovremeno, jer ni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 152/05, 36/09 i 75/09) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja ni u jednoj svojoj odredbi ne anulira opće propise obveznog prava o odgovornosti za štetu i ne isključuje odgovornost samog štetnika za nastalu štetu već samo pruža mogućnost oštećenom na podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju u smislu čl. 12. tog Zakona, pa je zbog prethodno rečenog sud prvog stupnja osnovano odbio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika,

- da je shodno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a sud u parničnom postupku vezan citiranom pravomoćnom kaznenom presudom u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika kao počinitelja djela zbog čega je nebitna vrlo široka žalbena tvrdnja da bi tuženik kao optuženik priznao u dogovoru s državnim odvjetnikom kaznenu odgovornost u zabludi kako bi tužitelji ostvarili naknadu štete od osiguratelja pa na okolnost postojanja krivnje tuženika u ovoj parnici nije bilo potrebno provoditi dokaze,

- da je u odnosu na druge okolnosti koje su utvrđene u kaznenom postupku, a koje ne ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, parnični sud ih je mogao utvrđivati slobodno u skladu s odredbama čl. 7. i. 8. ZPP-a, jer nije vezan za eventualna utvrđenja takvih okolnosti po kaznenom sudu, što se odnosilo na ovlaštenje utvrđivanja pitanja podijeljene odgovornosti za štetu od strane oštećenika, odnosno njegovog doprinosa vlastitoj šteti, koji prigovor iz čl. 1092. ZOO-a je sud prvog stupnja raspravio i odbio te dao valjane razloge što sve skupa prihvaća i ovaj drugostupanjski sud neovisno o tome što se to i ne dovodi u pitanje žalbenim prigovorima jer se radi o primjeni materijalnog prava, na koju sud pazi po službenoj dužnosti, pa je prema tome tuženik neosnovano otklanjao i delomičnu odgovornost za naknadu štete tužiteljima,

- da se neutemeljeno, a većim dijelom i paušalno tvrdi da su dosuđeni iznosi pravične naknade neimovinske štete previsoko dosuđeni paušalno ukazujući na svoje materijalne prilike tuženika, jer je po čl. 1091. ZOO-a sniženje naknade zbog materijalnog stanja štetnika moguća samo kod reparacije imovinske štete koja se pak ničim određenim ne dovodi u pitanje paušalnim žalbenim prigovorima, s time da dosuđena imovinska šteta u ukupnom iznosu od 10.834,26 kn sama po sebi ne ukazuje na potrebu korekcije na niže u odnosu na imovinske prilike tuženika koje uz to nisu ni dokazivane,  

- da je sud prvog stupnja odlučujući o visini pravične novčane naknade, shodno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, raspravljao, utvrđivao i dao iscrpne razloge o svim kriterijima (mjerilima), odnosno kvalifikatornim okolnostima koje utječu na visinu pravične novčane naknade te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim orjentacijskim kriterijima, pa tako i u pogledu naruženosti koja je u blagom stupnju jer su ožiljci slabo vidljivi i u pravilu će biti prikriveni odjećom što ipak ne znači da tužitelji pod 1) i 2) nemaju pravo na pravičnu novčanu naknadu i u takvoj situaciji jer će ožiljci biti vidljivi u drugim situacijama, primjerice tijekom ljeta kad se nosi otvorenija odjeća, na kupalištu ili i u drugo vrijeme pred ukućanima pa tužitelji kao oštećenici i u takvim situacijama osjećaju neugodu, doduše ponekad, ali ipak time trpe duševne boli pa je sud pravilno odmjerio naknadu u iznosu za tužiteljicu od 2.000,00 kn i 2) tužitelja od 4.000,00 kn,

- da se sud prvog stupnja sasvim principijelno držao navedenih kriterija i okolnosti te sudskoj praksi prihvaćenih kriterija te ih valjano vrednovao i kod ocjene kako pretpljenih fizičkih boli imajući u vidu trajanje i intezitet boli i to kod tužiteljice za jake bolove koji su trajali 1 dan 400,00 kn uzimajući u obzir nelagodnosti nastale prilikom stavljanja imobilizacije te privikavanja ruke na prisilni položaj u imobilizaciji, za srednje bolove koji su trajali 7 dana 1.100,00 kn te za slabe bolove koju su trajali 42 dana (6 tjedana) 2.500,00 kn pri tome uzimajući u obzir da su se srednji i slabi bolovi javljali samo povremeno, a tužitelju pod 2) R. D. za pretrpljene jake bolove koji su trajali 15 dana 6.900,00 kn uzimajući u obzir da se radilo o cjelodnevnim bolovima koji su se javljali pri samom disanju uzrokovanih višestrukim prijelomima uz neugodnosti koje je trpio zbog postavljene drenaže lijeve strane grudnog koša; za srednje bolove koji su trajali 28 dana (4 tjedna) 7.350,00 kn pri tome uzimajući u da su prvih tjedan dana bolovi bili cjelodnevni pa mu za isto pripada pravična naknada od 2.100,00 kn, a da su se ostalih 21 dan javljali povremeno pa mu za to razdoblje pripada pravična naknada od 5.250,00 kn pri tome uzimajući u obzir da je svako pomicanje izazivalo aktiviranje bolova; za slabe bolove koju su trajali 3 mjeseca 5.750,00 kn jer se radilo o povremenim bolovima koji su se javljali kod tjelesnog napora, ustajanja, naglih pokreta, kašljanja, promjene vremena i sl.,

- da je isto tako i kod pretrpljenog straha sud vodio računa da je tužiteljica doživjela primarni strah nekoliko minuta, sekundarni jaki 3 dana, sekundarni srednji 82 dana i sekundarni blagi 21 mjesec, da se sekundarni blagi strah manifestirao kao zabrinutosti za ishod liječenja radi poremećaja socijalnog funkcioniranja i sve većom potrebom za izolacijom od ljudi za izbjegavanjem svih situacija koje bi je mogle podsjetiti na traumu, zbog čega i ovaj drugostupanjski sud smatra da tužiteljici s osnove pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 kn, dok je 2) tužitelj doživio primarni strah nekoliko minuta, sekundarni jaki 6 dana, sekundarni srednji 90 dana i sekundarni blagi 24 mjeseca, da se suočio sa događajem koji je za njega predstavljao izravnu smrtnu opasnost (pogibelj) i to ne samo prilikom same nesreće kada je bezuspješno signalizirao tuženiku na predstojeći sudar na moru, već i narednih šest dana dok su se borili za njegov život, da je sekundarni blagi strah koji je trajao duže 2 godine, a koji se manifestirao kao zabrinutosti za ishod liječenja radi poremećaja socijalnog funkcioniranja, izbjegavanjem svih situacija koje bi ga mogle podsjetiti na traumu pa je primjerena dosuđena satisfakcija u iznosu od 25.000,00 kn,

- što se tiče duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti taj oblik štete je u pravilu trajnog karaktera, ali se satisfakcija može dosuditi, kao ovdje, i kad je smanjnje životne aktivnosti privremeno, ali jačeg stupnja i dužeg trajanja, što je sve sud uzeo u obzir kao i manifestirane posljedice u fizičkoj i psihičkoj sferi obaju tužitelja, a za 2) tužitelja i simptomologiju PTSP-a koje psihičke smetnje, odnosno stanja koje će bjelodano negativno utjecati na njegov svakodnevni život, dakle, sud je valorizirao kako stupanj umanjenja tako i dob obaju tužitelja i svakodnevnu aktivnost koja je bila i koja će biti reducirana pa je i po ocjeni ovog suda sasvim primjerena satisfakcija za tužiteljicu za privremeno smanjenje aktivnosti u iznosu od 5.000,00 kn i za 2) tužitelja za privremeno smanjenje aktivnosti 5.000,00 kn i 20.000,00 kn za trajno smanjenje.

Slijedom svega navedenog obrazloženja valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, zajedno s odlukom o trošku koja se ničim određenim ne dovodi u pitanje žalbom, s time da je tuženik u žalbi uspio tek u neznatnom dijelu sporednog potraživanja, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena je u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

    U Zadru, 8. studenog 2018.