Broj: Gž-1198/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja A. T. iz R., M., M. 48-3-52, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G., F. i partneri u Z., protiv tuženika: 1. Z. S. iz P., OIB: … i 2. M. S. iz P., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. P. i N. P. u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 7. lipnja 2018. poslovni broj P-1315/17, dana 13. studenog 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja A. T. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola od 7. lipnja 2018. poslovni broj P-1315/17, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odlučeno je: "Postupak u ovoj pravnoj stvari prekida se do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovoga suda, Stalne službe u P. posl. br. R1-626/2017, ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka okončanje toga postupka."

Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba uvaži, a napadnuto rješenje ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time da je prijedlog tuženice M. S. za prekidom postupka osnovan jer da je uvidom u predmet Stalne službe u P. posl. br. R1-626/17 utvrđeno da je G. T. kao predlagateljica protiv tužitelja kao protustranke podnijela prijedlog radi priznanja strane sudske odluke rješenja Perovskijskog rajonskog suda grada M. od 3. lipnja 2016. posl.br. 2-100/2016 koje je postalo pravomoćno 5. srpnja 2016. iz koje odluke slijedi da je G. T. po osnovi bračne stečevine priznato pravo na ½ dijela u pravu potraživanja prema kupoprodajnom ugovoru stambene kuće sa dvorištem površine 359 m² na adresi P., Ulica P., zgrada 31 koji je sklopljen 11. srpnja 2006. i da je doneseno 11. svibnja 2018. rješenje kojim je priznata citirana strana sudska odluka koje za sada nije postalo pravomoćno, nadalje, uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. srpnja 2006. koji je sklopljen između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca radi kupoprodaje k.č.br. 4981/17 k.o. P., utvrđeno je da su između ostaloga prava koja za kupca iz tog ugovora proizlaze pravo na uknjižbu prava vlasništva po konačnoj isplati kupoprodajne cijene uz potvrdu, s obzirom na navedeno i na rješenje suda u M. o tome da prava iz ugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 2006. predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i G. T. u ½ dijela time nedvojbeno G. T. pripada pravo na suposjed predmetne nekretnine i pravo na uknjižbu prava suvlasništva stoga je pravomoćno okončanje postupka pod brojem R1-626/17 od prethodnog je značaja za donošenje odluke o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva u ovoj parnici, jer ukoliko rješenje o priznanju strane sudske odluke postane pravomoćno to će osnov tužbenog zahtjeva biti neosnovan, jer G. T. na temelju spomenute strane sudske odluke, pripada pravo na suposjed predmetne nekretnine pa i pravo stanovanja kao i pravo na uknjižbu prava suvlasništva.

Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje nije opterećeno niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8, 9., 13. i 14. u svezi čl.381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje - ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Isto tako, nisu počinjene ni povrede na koje se upire u žalbi iz točke 11. istog članka, jer odluka ima osnova u dokaznoj građi, a ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 213. st. 1. ZPP-a kojom potonjom je propisano da će sud odrediti prekid postupka i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a).

Naime, prema činjeničnoj osnovi tužbe, koja veže sud, tužitelj traži od tuženika naknadu imovinske štete zbog povrede ugovorne obveze jer da su nakon 11. srpnja 2006. kada su s tužiteljem sklopili ugovor o prodaji predmetne nekretnine nakon toga i s G. T. sklopili 18. prosinca 2014. ugovor o pravu stanovanja (habitatio) iako kao prodavatelji jamče da je nekretnina slobodna u pravnom prometu, ali su je ipak opteretili služnošću stanovanja i time prouzročili štetu tužitelju u iznosu od 100.000,00 EUR.

Tužitelj kao kupac može svoja prava po osnovi pravnih nedostataka ostvarivati prema prodavatelju pod uvjetima iz čl. 430. i dalje Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) pa i pravo na naknadu štete u smislu čl. 432. st. 3. u svezi čl. 342. do 349. ZOO-a (predmet spora nije sniženje cijene).

U konkretnom slučaju radi se o djelomičnoj evikciji jer bi nekretnina naknadno bila opterećena osobnom služnošću prava stanovanja, no prema čl. 432. st. 4. ZOO-a kupac nema pravo na naknadu štete ako je u času sklapanja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta ili da njegovo pravo bude umanjeno ili ograničeno, zbog čega je pravomoćno okončanje delibacionog postupka bjelodano prethodno pitanje iz čl. 12. ZPP-a od kojeg ovisi primjena te materijalnopravne odredbe jer bi to ukazivalo na okolnost da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužitelja i rečene G. T..

Slijedom navedenog obrazloženja valjalo je temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenje. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

U Zadru, 13. studenog 2018.