Broj: Gž-918/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja: 1) T. P. iz Z., B … OIB: … i 2) D. Š. iz V., H…, OIB: … zastupani po D. M., odvjetniku iz Z., T…, protiv tuženika: 1) S. D. d.d. S. .., H. …, OIB: … zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i P. … d.o.o. iz Z., R. … 22 i 2) S. p. d.o.o. S …, Z…, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. & R. iz S., H …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-363/16 od 4. lipnja 2018., dana 29. studeni 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-363/16 od 4. lipnja 2018.i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja T. P. i D. Š. koji glasi:

 

"I. Prvotuženik S. D. d.d. H … 4, OIB: … dužan je prvotužitelju P. T. iz Z. B. M. …, OIB: … isplatiti iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Prvotuženik S. D. d.d. H … 4, OIB: … dužan je drugotužitelju Š. D. iz V., H …, OIB:… isplatiti iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Drugotuženik S. p. d.o.o. S. .. , Z …, OIB: … dužan je prvotužitelju P. T. iz Z. B. M. … , OIB: … isplatiti iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Drugotuženik S.p. … d.o.o. S. …, Z …, OIB: … dužan je drugotužitelju Š. D. iz V., H. …, OIB: … isplatiti iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

V. Prvotuženik S. D. d.d. dužan je u prvom slijedećem broju S. D. i prvi slijedeći dan na svom internetskom portalu http://www.s.d.hr. u rubrici /s.k./ o svom trošku objaviti bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je osuđen na naknadu štete.

 

VI. Drugotuženik S. p. d.o.o. dužan je prvi slijedeći dan na svom internetskom portalu http://d.p.hr, u rubrici /s./k.s., o svom trošku objaviti bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je osuđen na naknadu štete."

 

2. Dužni su tužitelji T. P. i D. Š. naknaditi tuženiku pod 1) S. D. d.d. S… parnični trošak od 10.562,00 kune, a tuženiku pod 2) S. p. d.o.o. parnični trošak u visini od 7.500,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

 

"I. Prvotuženik S. D. d.d. H … 4, OIB: 35075764438 dužan je prvotužitelju P. T. iz Z. B. M. 155, OIB: 17374959679 isplatiti iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Prvotuženik S. D. d.d. H … 4, OIB: 35075764438 dužan je drugotužitelju Š. D. iz V., H. …, OIB: … isplatiti iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Drugotuženik S. p. d.o.o. S. …., Z. …, OIB: …, dužan je prvotužitelju P. T. iz Z. B. M. … OIB: … isplatiti iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Drugotuženik S. p. d.o.o. S. …, Z. …, OIB: …. dužan je drugotužitelju Š. D. iz V., H. …, OIB: … isplatiti iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

V. Prvotuženik S. D. d.d. dužan je u prvom slijedećem broju S. D. prvi slijedeći dan na svom internetskom portalu http://www.s.d.hr., u rubrici s.k. o svom trošku objaviti bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je osuđen na naknadu štete.

 

VI. Drugotuženik S. pol d.o.o. dužan je prvi slijedeći dan na svom internetskom portalu http://d.p.hr. u rubrici s.k., o svom trošku objaviti bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je osuđen na naknadu štete.

 

VII. Dužni su tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 12.618,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

Protiv citirane presude žalbe su izjavili tuženici pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te su predložili da se žalba uvaži i preinakom pobijane presude odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalbe uvaže, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističu da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP), jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Tvrde da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da su tužitelji u ovom postupku dokazali povredu prava osobnosti, ovo iz razloga jer je istina da su tužitelji u svojim iskazima naveli da ih je objavljivanje spornih članaka pogodilo, ali ne do te mjere da bi zbog toga potražili stručnu pomoć. Smatraju da pravična novčana naknada ne pripada isključivo oštećenicima koji se s takvom povredom ne mogu izboriti bez stručne pomoći, ali smatraju da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir da način i intenzitet duševnih bolova u trajanju o kojima su tužitelji iskazivali ne opravdava dosudu pravične novčane naknade, zbog čega saslušanje svjedoka nije bilo potrebno. Sve i da je tužiteljima nastala povreda prava osobnosti, što nije, odgovornost za štetu pretpostavlja postojanje uzročno-posljedične veze između štete i štetne radnje, a iz pobijane presude ne slijede konkretni razlozi zbog kojih sud prvog stupnja smatra da su tužitelji dokazali uzročno-posljedičnu vezu. Zakon o medijima ("Narodne novine", broj 99/04, 84/11 i 81/13- dalje ZM) u čl. 21. st. 4. toč. 6. propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizišla iz vrijednosti sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. U konkretnom slučaju, ispunjena su sva tri uvjeta i ostaje nejasno zbog čega je sud prvog stupnja zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva usmjerio na utvrđivanje točnosti ili netočnosti informacija koje su objavljivane u spornom članku kada je to ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM, a tuženik pod 1) se pozvao na ovaj iz toč. 3. koji se odnosi na vrijednosni sud. U konkretnom slučaju, novinar F. V. ogledao je košarkašku utakmicu i kao stručnjak dao svoj komentar o onome što je vidio, kao i drugi novinar, a što slijedi iz njihovih iskaza, u pogledu bitnih činjenica su izveli iste vrijednosne sudove, zbog čega se postavlja pitanje na koji način je novinar trebao provjeravati točnost vlastitog mišljenja, jer da se obratio drugoj strani i zatražio njezino mišljenje, onda to više ne bi bilo njegovo mišljenje. Sud prvog stupnja je propustio utvrditi da su tužitelji sami pridonijeli tome da se njihov zahtjev za ispriku ne objavi, jer ga nisu podnijeli u skladu s odredbama ZV, a nakon što ih je tuženik u dobroj vjeri na to upozorio, na isto su se oglušili i onemogućili da taj tuženik objavi njihov zahtjev. Također smatra da se u medijskim sporovima primjenjuju odredbe ZM, koje ne poznaju reparaciju u vidu objavljivanja presude. U žalbi tuženik pod 2) je naveo da mu zahtjev za objavu ispravka informacije nije dostavljen, a čl. 40. st. 1. ZM je propisano da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojoj su bila povrijeđena njegova prava i interesi, dok je st. 3. istog članka propisano da se zahtjev podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi. Stoga nije jasno kako je sud prvog stupnja u svojoj odluci naveo da je dovoljno što su tužitelji poslali tuženiku pod 2) zahtjev za ispravak informacije, jer zahtjev taj tuženik nikad nije dobio, budući je dostava trebala biti izvršena sukladno čl. 23. st. 2. Zakona o poštanskim uslugama, te odredbi čl. 141. st. 3. ZPP. U postupku je utvrđeno da je zahtjev  za ispravak dostavljen društvu S.g. TPN d.o.o. u stečaju, da pismeno nikada nije predano glavnom uredniku tuženika pod 2), a tuženik pod 2) i S.g. TPN su dvije različite pravne osobe. Također prigovaraju odluci o troškovima postupka.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalbe su osnovane.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženici ukazuju u žalbama, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Iz spisa predmeta slijedi da je:

 

- sporno je li zahtjev za ispravak informacije upućen tuženiku pod 1) bio u skladu s odredbama Zakona o medijima, je li zahtjev za ispravak informacije uopće uručen tuženiku pod 2), je li objavom tužiteljima pričinjena šteta u vidu narušavanja njihove časti, ugleda i dostojanstva ili se radilo o vrijednosnim sudovima novinara koji predstavljaju razlog za oslobađanje od eventualne odgovornosti te je li tužbeni zahtjev kojim se, pored nematerijalne štete u novčanom iznosu, potražuje reparacija objavom presude, u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o medijima;

 

-glede prigovora tuženika pod 1) koji se tiču eventualnog nepostojanja procesne pretpostavke za podnošenje tužbe upućivanjem na pravnu manjkavost, sud prvog stupnja je imao u vidu odredbu iz  čl. 40. st. 1. ZM  kojom je propisano da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi, dok je odredbom st. 3. toga članka propisano da se zahtjev podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi;

 

-iz priloženog preslika zahtjeva za ispravak informacije i ispriku „Zagreb, 27. svibanj 2016.g.“ proizlazi kako je adresiran: „Nakladnik S. D. d.d., H …, S. Glavnom uredniku Gosp. I. B.“ u kojemu se opširno navode napisi koji za podnositelje predstavljaju škodljivu informaciju kojom je nanesena nematerijalna šteta, a iz priloženih potvrda proizlazi da su pošiljke upućene preporučeno 27. svibnja 2016.g. preko pošte 10111 Z. … pod brojem preporuke R RC 06818149 5 i pod brojem preporuke RRC 068181500 što bi, kako naslovom, tako i sadržajem predstavljalo zahtjev za ispravak u smislu navedenog propisa, jer to što je uz zahtjev za objavu ispravka navedeno kako se očekuje i isprika ne upućuje na protivno;

 

-iz zahtjeva za ispravak informacije i ispriku „Zagreb, 27. svibanj 2016.g.“ koji je adresiran “Nakladnik S. P. d.o.o., Z … S. …, Glavni urednik gosp. M. P." u kojemu se opširno navodi napis koji za podnositelje predstavlja škodljivu informaciju, pa je glede oblika i sadržaja vidljivo da se radilo o zahtjevu za ispravak sukladno čl. 40. ZM-a;

 

-iz priložene potvrde proizlazi da je pošiljka upućena preporučeno 27.svibnja 2016.g. preko pošte 10111 Z. … pod br. preporuke R  RC 06818148  7 na adresu: S. P. d.o.o. Z. … S. …, a prema priloženoj povratnici uručena je 03. lipnja 2016.g., uz otisnut štambilj primatelja: S. G. T. d.o.o. u stečaju, S., Z …, OIB: …  te nečitljiv potpis;

 

-iz priloženog izvatka iz sudskog registra te uvidom u isti utvrđeno je da je tuženik pod 2. S. p. d.o.o., upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu pod MBS …. OIB … sa sjedištem u S. … na adresi: Z. F. …, a kao član uprave ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno od 20. listopada 2014.g. upisan je direktor B. D.,  dok su kao osnivači  upisani  B. D. i M. P.;

 

-u sudskom registru istog suda pod MBS…, OIB: … upisan je S. G. T. d.o.o. u stečaju,  sa sjedištem u S., Z.F., nad kojim je pod br. 5. St-138/2014 dana 7. listopada 2014. godine, otvoren stečajni postupak, a stečajnim upraviteljem, uslijed opoziva dotadašnjeg, imenovana je  N. M. od 15. rujna 2016.g., a kao osnivači upisani su K.- I. d.d., I. I. d.d. i D. d.d.;

 

-usporedbom navedenih podataka nedvojbeno je zaključivati da su  tuženik pod 2) S. p. d.o.o. i  S. G. T. d.o.o. u stečaju različite pravne osobe;

 

- budući da u ZM-u nema odredaba o dostavi pismena odnosno o načinu na koji se glavnom uredniku i nakladniku dostavlja zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije iz čl. 40. st. 1. ZM niti taj zakon posebno upućuje na odgovarajuću primjenu kojega procesnog propisa, a obveza oštećenika da (pod prijetnjom gubitka prava na tužbu) zatraži od nakladnika objavu ispravka odnosno isprike predstavlja izraz općeg načela odštetnog prava da oštećenik, sukladno principu zabrane zloupotrebe prava mora poduzeti sa svoje strane što je u njegovoj mogućnosti da se smanji šteta odnosno ublaže posljedice štetne radnje.

 

Stoga, polazeći od utvrđenja da je zahtjev za ispravak informacije upućen tuženiku pod 2) (za kojeg nije sporno da je nakladnik), da je navedena preporučena pošiljka sadržavala pravilno označenog tuženika pod 2) u smislu naziva pravne osobe i adrese sjedišta, to po nalaženju suda nema razloga da se tužiteljima koji su poduzeli sve što je bilo u njihovoj mogućnosti da se smanji šteta  odnosno ublaže posljedice štetne radnje (u vidu prethodnog traženja od nakladnika da objavi ispravak odašiljanjem preporučene pošiljke koja je bila pravilno naslovljena i adresirana) stavljaju posebne zakonske zapreke i otežani uvjeti za ostvarivanje njihovih prava za naknadu štete time što je treća osoba (dostavljač) pogrešno ovu pošiljku uručio trećoj osobi.

 

Dakle, tužitelji upućuju na sadržaj informacija na portalu S. D. od 27. travnja 2016. i 29. travnja 2016., te isti tekst u tiskanom izdanju tuženika pod 1) od 28. travnja 2016. koji se u bitnome izlaže: “Međutim gotovo jednake zasluge za ovakav konačan rasplet idu i na račun nakaradnog dijeljenja pravde u većem dijelu susreta (ne odnosi na gospodina V.) pred očima predsjednika HKS-a i G. I. Š. i hrvatskog izvornika A. P. M. oca, ………, „ ....“Svega se moglo vidjeti u režiji ljudi u sivom-....“ .....“ Kada bismo isticali b. o. tu sigurno spadaju nedosuđivanja prekršaja kod povlačenja za ruku D. koji je niže potpisani s dioptrijom minus 2 i minusu 2 i pol vidio s drugog kraja terena ili serija prekršaja u napadu dosuđenoj S. u trećoj četvrtini......“  ....“ Kulminacija lakrdije dogodila se u 26-oj minuti kada je dosuđena tehnička greška Š., druga gostima na susretu ....Barem se za pljesak ne može dobiti tehnička...“.......naslov „Velika farsa u V.G.“ ....“.......Ali još je veća tragedija bilo dijeljenje pravde u G. za cijelu hrvatsku košarku. Na čelu s njenim prvim ljudima pred čijim očima se ta lakrdija odvijala......“....."ali i igrača kojem za B. za G. F. baš pred očima suca nije dosuđena osobna pogreška .....“.......“ za razliku od Splitovih J. M. i H. Š. kojima su za prigovore odmah dijeljene tehničke ....“ pa za njim i upozorenje suca kako će za to dobiti tehničku. No aplauz nije stao, a plješćemo i mi jer spomenuti isječci su bili tek dio velike farse u V. G. ......Dvojac T. P. i D. Š. je odlukama izravno utjecao na konačan rasplet (treći sudac je bio T. V.). Bez obzira na preokret u završnici za koji igračima G, … kapa dolje taj susret bi u iole normalnim okolnostima odavano ranije bio riješen u korist doduše neuvjerljivog Splita. Da se umjesto suđenja pravda nije dijelila.... Sudac T. P. je u završnici je svojim odlukama i presudio pitanje pobjednika.... Inače P. je vezan pupčanom vrpcom upravo uz V.G. gdje radi i gdje mu živi otac tvrdili su iz J. i tražili da se izbriše iz liste sudaca A1 lige.....samo 45 gledatelja na startu susreta u dvorani u G. je pravi pokazatelj gdje nam je košarka, a viđena farsa zašto je to tako.“, zatim u tiskanom izdanju S. D. od 28. travnja 2016.g. u članku s naslovom  "Sudačka lakrdija pred očima čelnika HKS-a" s objavljenom fotografijom koja između ostalog prikazuje i tužitelja pod 1. T. P., sa istovjetnim tekstom onome sa portala ranije citiranim u dijelu koji se odnosi na inkriminacije, čemu je dodati i ono objavljeno na D.p. dana 28. travnja 2016.g. (čiji je nakladnik drugotuženik) u dijelovima kako slijedi: "Vrhunac licemjerstva suca P. dogodio se u trenutku…"…"Međutim glavni akteri dvoboja bili su – suci. Sudačka trojka V., P. i Š. odradila je jučerašnji dvoboj ispod najniže granice dobrog ukusa. Ponajprije se to odnosi na dvojac P.Š. njihova arbitraža je bila nakaradna, a odluke koje su donosili izravno su utjecale na konačan rezultat"… "On je G. itekako pomogao u nekoliko ključnih dvoboja u ovom prvenstvu, čak kad im i nije arbitrirao".

 

Po nalaženju prvostupanjskog suda ne radi se viđenju utakmice po novinarima tuženika koji predstavlja vrijednosni sud autora bez namjere da se prikaže tužitelje nepoštenim i korumpiranim, već naprotiv, u konkretnom slučaju objavljene informacije sadrže očevidne uvrede za tužitelje prema čijem sadržaju se izražava sumnja koja kod prosječnog čitatelja može dovesti do zaključivanja da su povjereni posao obavili neprofesionalno i kao nepošteni suci koji se ne pridržavaju pravila te svojim odlukama nanose štetu jednom klubu, odnosno neregularno pomažu drugom klubu, pa čak ih se kroz tako opisano ponašanje povezuje sa uzrocima teškog stanja u sportu i neposjećivanja košarkaških utakmica.

 

Stoga je sud mišljenja da su iznijete informacije podobne da povrijede ugled, čast i dostojanstvo tužitelja u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05,41/08, ZOO) i predstavljaju povredu prava osobnosti budući su objavom navedenih informacija tuženici u javnosti stvorili dojam o tužiteljima kao osobama koje u svojoj profesionalnoj karijeri ne samo nestručno, već i nepošteno sude, koji svojim neprofesionalnim odlukama štete jednom klubu, odnosno neregularno pomažu drugom, zanemarujući postulat da su poštenje i objektivnost osnovne vrednote sudačkog poziva, a tuženici nisu  dokazali da su autori imali osnovani razlog povjerovati da su posredno pribavljene informacije točne (vezano za KK J.), niti su vršili provjeru točnosti kontaktiranjem tužitelja, provjerom zapisnika, eventualnih službenih prigovora, pa suprotno tuženikovim navodima ne postoje razlozi za ekskulpaciju iz čl. 21. st. 4. ZM-a, pa je doveden u pitanje profesionalni i moralni integritet tužitelja što je kod njih izazvalo duševne boli zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva.

 

Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede časti i ugleda koji trpe zbog objave spornog teksta, te slijedećim informacijama tuženika: "Međutim, gotovo je da zasluge za ovakav konačni rasplet idu i na račun nakaradnog dijeljenja pravde u većem dijelu susreta; svega se moglo vidjeti u režiji ljudi u sivom. Kada bi smo isticali "b. o.“, tu sigurno spadaju nedosuđivanje prekršaja kod povlačenja za ruku D.; kulminacija lakrdije dogodila se u 26. –toj minuti kada je dosuđena tehnička greška Š., druga gostima na susretu; žuti u zadnjih 95 sekundi ispustili 7 koševa prednosti; S.: "Već treći put gubimo dobivenu utakmicu", velika farsa u V. G. i dr.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvog stupnja je imao u vidu čl. 21. st. 2. i 6. ZM iz kojeg slijedi da objektivnu odgovornost objavljene informacije da povrijedi privatnost, dostojanstvo, čast i ugled, treba dokazati tužitelj, kao i ostale pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu čl. 21. st. 3. ZM (štetnu radnju, štetu i uzročnu vezu), a obveza nakladnika, odnosno tuženika, u smislu čl. 21. st. 4. ZM je da dokaže da nije ispunjena neka od pretpostavki iz čl. 21. st. 4. ZM, a to je da nakladnika oslobađaju odgovornosti.

 

Naime, nije sporno da svatko ima pravo na javno izraženu i priopćenu kritičku polemičku misao, a sloboda tiska je zajamčena ustavnim zakonom. Međutim, zakonom je propisana i odgovornost ako bi se ova sloboda zloupotrijebila sukladno čl. 21. ZN prema kojoj nakladnik odgovara ako informacijom objavljenoj u javnom glasilu prouzroči drugome štetu. 

 

Utvrđujući sporne činjenice objektivno podobne za povredu nečije časti ugleda i dostojanstva, sud prvog stupnja prihvaća iskaze tužitelja kao životno uvjerljive, te nalazi utvrđenim da su netočne sporne informacije povrijedile čast, ugled i dostojanstvo tužitelja. Naime, imajući u vidu kontrole suđenja, sud prvog stupnja zaključuje da u kontroli nisu uočene ni evidentirane greške ili ponašanje sudaca, ovdje tužitelja, kakva su iznesena u spornim tekstovima, već je rad sudaca ocijenjen korektnim, a uočene pogreške kao prosječne. Što se tiče stava tuženika pod 1), u svezi kontrole suđenja koja se svodi na to da kolega kontrolira kolegu, pa bi ista eventualno mogla biti upitna, ističe da prihvaćanje takvog stava bez konkretnog dokaza o subjektivnosti kontrolora čini sam postupak nepotrebno promašenim, a u konkretnom slučaju tuženik pod 1) nije dokazao da je bilo pisanih prigovora, od strane novinara nije tražen zapisnik kontrole, a izjava igrača S. nakon utakmice ne može se prihvatiti kao osnovana, a u odnosu na utakmicu sa KK "J." iz iskaza svjedoka slijedi da se radi o posrednim saznanjima. Naime, sud prvog stupnja, imajući u vidu sadržaj iz spornih tekstova, zaključuje da se ne radi o viđenju utakmice po novinarima u odnosu na tuženika koji predstavljaju vrijednosti suda autora bez namjere da se prikaže tužitelje nepoštenim i korumpiranim, već naprotiv, u konkretnom slučaju objavljene informacije sadrže očevidne uvrede prema čijem sadržaju se izražava sumnja koja kod prosječnog čitatelja može dovesti do zaključenja da su posao obavili neprofesionalno i kao nepošteni suci koji se ne pridržavaju pravila, te svojim odlukama nanose štetu jednom krugu odnosno neregularno pomažu drugom krugu, pa čak se i kroz tako opisano ponašanje obvezuje sa uzrocima teškog stanja u sportu i neposjećivanja košarkaških utakmica. Kada se ima u vidu da je kod sudačkog poziva poštenje i objektivnost njegova temeljna vrijednost, onda sporne informacije predstavljaju težak napad na osobni i profesionalni integritet tužitelja kao obiteljskih ljudi, sportskih radnika, očito ozbiljnih poslovnih ljudi, a u kakvoj situaciji novinar je svoje viđenje bio dužan dobronamjerno prilagoditi situaciji na terenu, a ne iznijeti vlastiti prikaz događaja koji nema uporišta u zapisniku o kontroli suđenja.

 

U ovoj pravnoj stvari sporno je da li tužiteljima zbog objave spornog teksta pripada pravo na naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti u smislu ZOO i to čl. 19. prema kojem svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom (st. 1.). Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.; čl. 1046. prema kojem je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta); čl. 1100. st. 1. iz kojeg slijedi da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete a i kad nje nema, dok je st. 2. propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Zakon o medijima u čl. 21. st. 1. propisuje da nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan mu je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećavanja (materijalna šteta), te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta) – st. 2. Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno (st. 3.). Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovog članka dokazuje tuženik (st. 6.). Prema čl. 22. st. 1. ZM slijedi da se nematerijalna šteta u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, dok je stavkom 2. propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.  

 

Dakle, odredbom čl. 21. ZM propisane su opće pretpostavke za odgovornost nakladnika za štetu (u situaciji nepostojanja bilo koje nakladnik ne može odgovarati); štetna radnja (objavljivanje informacija); objektivna protupravnost štetne radnje (podobnost informacije da povrijedi dostojanstvo, ugled, čast, privatnost ili neko drugo zaštićeno pravo osobe); šteta (povreda privatnosti, dostojanstva, ugleda, časti ili nekog drugog zaštićenog prava osobe te psihičke ili fizičke boli ili pak strah pretrpljen zbog takve povrede), uzročna veza između štete i štetne radnje.

 

Međutim, svaka povreda časti i ugleda ne mora kod oštećene osobe izazvati takve posljedice koje bi opravdale dosuđivanje pravične novčane naknade za ovakvu neimovinsku štetu jer se naknada štete za povredu prava osobnosti samo iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod oštećenika opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, a sve cijeneći i da ovakva naknada štete nije naknada u punom smislu te riječi, već samo predstavlja mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice. U konkretnom slučaju i pored utvrđene štetne radnje jer je tuženik objavio informacije koje sagledane u kontekstu cijelog konkretnog slučaja u sebi sadrže objektivnu protupravnost odnosno podobnost informacije da povrijedi dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, ipak ne ispunjavaju zakonske uvjete iz čl. 21. st. 1. u svezi čl. 22. st. 1. ZM u svezi čl. 1046. ZOO. Tužitelji naime nisu konkretizirali u čemu bi se sastojali pretrpljeni duševni bolovi, njihov intenzitet i trajanje, već iznose da su zbog teksta bili izloženi u svakodnevnim situacijama na javnim mjestima prepoznavanju i upitnim pogledima, kao i komentarima, te nisu dokazali da bi se navedeno (objavljene informacije) trebalo sagledati izvan okvira njihove redovite nadležnosti, posebno izražene senzibilnosti ljudi kada je u pitanju sport i sportska događanja, pa stoga nisu dokazali da bi pretrpjeli duševne boli takvog intenziteta i trajanja koji bi opravdavali dosuđivanje neimovinske štete, bez obzira što je objava takvog teksta kod tužitelja izazvala određenu nelagodu, ali ista nema značaj i intenzitet pretrpljenih boli koji bi opravdavali prihvaćanje tužbenog zahtjeva u visini od 20.000,00 kuna svakom.      

 

Da bi se ostvarile pretpostavke za nastanak štete, potrebno je utvrditi da li je sporna informacija objektivno podobna nanijeti štetu, a potom je li ista subjektivno podobna naštetiti konkretnoj osobi. Iz iskaza svjedoka F. V. i T. Š. slijedi kako godina prate košarku, da je na konkretnoj utakmici suđenje bilo loše, zbog čega je i napisao da je "nakaradno dijeljenje pravde u većem dijelu susreta", da je u članku spomenuo i neke posebne sporne situacije koje je nazvao "b.o.", da je u 26.-toj minuti, kada je dosuđena greška Š., također igraču Splita, na koju je protestirao sa klupe, čemu treba pridružiti i situaciju koja je tome prethodila, a to je da je igrač G. također protestirao ali nije dobio nikakvu opomenu. Što se tiče članka koji je objavljen na portalu S. D. naslovljenom kao F. b., ili kao "velika farsa u V.G.", u njemu je spomenuo tvrdnje KK J. iz Šibenika koje su iznijete na njihovoj konferenciji za tisak nakon jedne utakmice u veljači iste godine kada su se posebno oglušili na suđenje pa tako na suđenje T. P. i tražili njegovo isključenje iz te udruge (V.), dok iz iskaza Š. također slijedi da od kada prati košarkaške utakmice, a to je dugi niz godina, da ne pamti tako loše suđenje, da je konkretno iznio situacije za koje je smatra da su u konačnici dovele do toga da može iznijeti zaključak o vrlo lošem suđenju i upotrijebiti riječi koje je naveo u tekstu, pa tako da je sudačka trojka odradila dvoboj ispod najniže granice dobrog ukusa, da je arbitraža P. Š. bila nakaradna i da su oduke koje su donosile izravno utjecale na konačni rezultat. To se odnosi na nepostojeći prekršaj igrača N., te da je M. P. igrač G., sin tadašnjeg izbornika A. P., koji je bio na tribinama za vrijeme utakmice, mogao raditi svašta, a bez da ga se korigira od strane sudaca. Po njegovom mišljenju bolji na utakmici je bio KK S. i da su sudačke odluke utjecale na tijek i rezultat utakmice. Prema tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelji nisu dokazali da u konkretnom slučaju postoji uzročno-posljedična veza između navodne štetne radnje i štete, odnosno da su upravo objavljeni članci relevantni uzrok štete, pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima na ime naknade štete priznao iznos od 20.000,00 kuna.

 

Tužitelji saslušani u svojstvu stranke su naveli da su trpjeli duševne boli jer su se morali opravdavati prijateljima, da je bilo zlonamjernih komentara, da su neki gledali podozrivo, da je telefon stalno zvonio, jer su se ljudi raspitivali o suđenju, dok tužitelj pod 2) ističe da je također imao brojne pozive, a posebno da mu je teško jer radi kao edukator za mlade buduće suce, i da je takvo stanje kod tužitelja trajalo oko dva tjedna.

 

Dakle, radi se o situaciji kada su autori dali svoje viđenje događanja na terenu, jer su športski novinari i dugo vremena prate šport, da su postupali u dobroj vjeri, te da je objavljivanje tih informacija bilo u javnom interesu i nije bilo nikakve potrebe, kako pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, da je novinar svoje viđenje bio dužan prilagoditi situaciji na terenu, jer je upravo zadaća tiskovina da svoje navode ne prilagođavaju, nego iznose činjenice onakve kakve jesu.

 

Budući je odbijen tužbeni zahtjev  tužitelja, ovaj sud nije posebno ocijenjivao prigovor uredne dostave prijedloga za ispravak.

 

Stoga je žalbe tuženika valjalo uvažiti i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I., II. III., IV. V. i VI. izreke i odbiti tužbeni zahtjev  tužitelja.

 

Budući je preinačena prvostupanjska presuda, o troškovima postupka je valjalo odlučiti sukladno čl. 166. st. 2. ZPP te tužiteljima koji su zastupani po punomoćnicima iz reda odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) priznati trošak i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/2 Tarife), za ročišta održana 16. svibnja 2017., 12. rujna 2017., 14. studenog 2017., 24. siječnja 2018. i 25. travnja 2018. po 100 bodova (Tbr. 9/2 Tarife) uvećano za PDV od 25 % ili ukupno 7.500,00 kuna, dok je tuženiku pod 1) valjalo priznati daljnji trošak sastava žalbe uvećano za PDV od 25 % , te trošak pristojbe na žalbu od 1.500,00 kuna, ili ukupno od 10.562,00 kune.

 

U Zadru 29. studeni 2018.