Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-766/2017 Županijski sud u Rijeci
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-766/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, po sucu Vesni Rist, u ovršnom postupku ovrhovoditelja D. R. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. N., odvjetniku iz O., protiv ovršenika C. A. I. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po O. d. M.-L.-B.-T. iz Z., rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-3101/2016 od 13. svibnja 2016., dana 23. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba ovršenika te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-3101/2016 od 13. svibnja 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha oduzimanjem od ovršenika vozila Citroen C3 (Pluriel modela SX 1,6 i 16 V Sensodrive, metalizirane boje gris aluminium, s paketom tehno, audio sustavom RDS + 6 zvučnika, paketom automatske klime, s naplatcima od lagane legure, radnog volumena 1587 ccm, snagom motora 80 kW, s tri vrata i garancijom od dvije godine) te predajom navedenog vozila u posjed i vlasništvo ovrhovoditelju (točka I izreke), a radi naplate troškova ovrhe određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika (točka II izreke). Istim rješenjem o ovrsi određena je ovrha u slučaju ako navedeno vozilo ne bude pronađeno kod ovršenika na način da se odredi prisilna naplata protuvrijednosti vozila od 130.625,00 kn uz zateznu kamatu, time da je navedena ovrha određena na novčanim sredstvima ovršenika (točka III, IV, V i VI izreke).

 

              Ovršenik je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja zbog bitnih povreda postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se prvostupanjsko rješenje o ovrsi ukine ili preinači odbijanjem prijedloga za ovrhu.

 

              Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih razloga i predložio da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana.

 

              Žalba ovršenika je osnovana.

 

              Prvostupanjski je sud primjenom čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13 i 93/14; OZ) odredio ovrhu na temelju presude Općinskog suda u Županji posl.br. P-185/12 od 19. rujna 2012. na način da je sudskom ovršitelju naložio da od ovršenika oduzme vozilo Citroen C3 (Pluriel, model SX 1,6 i 16 V Sensodrive, metalizirane boje gris aluminium, s paketom tehno, audio sustavom RDS + 6 zvučnika, paketom automatske klime, s naplatcima od lagane legure, radnog volumena 1587 ccm, snage motora 80 kW, s tri vrata, u ispravnom stanju i s garancijom od dvije godine) te da navedeno vozilo preda u posjed i vlasništvo ovrhovoditelju, a u odnosu na troškove ovrhe određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika (točka I i II izreke rješenja). Istim rješenjem o ovrsi određena je ovrha i radi prisilne naplate 130.625,00 kn uz zateznu kamatu ako se navedeno vozilo ne pronađe kod ovršenika (točka III – VI izreke).

 

              Ovršenik je u žalbi naveo da ovršnu ispravu u predmetnom ovršnom postupku predstavlja presuda Općinskog suda u Županji posl.br. P-185/12 od 19. rujna 2012., ali samo u dijelu kojim je naložena predaja u posjed i vlasništvo vozila Citroen C3 (određenih karakteristika), jer je citiranom presudom obveza ovršenika određena kao facultas alternativa, međutim, koji dio presude ne predstavlja ovršnu ispravu u dijelu koji se odnosi na isplatu 130.625,00 kn uz zateznu kamatu zbog čega da citirana presuda u navedenom dijelu nije niti mogla steći svojstvo ovršnosti, posljedično čemu da iz iste proizlazi postojanje samo jedne činidbe i to one koja se odnosi na predaju vozila. Opisane žalbene razloge ovršenik je temeljio na čl. 38., čl. 39. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; ZOO/05), čl. 327. ZPP te čl. 29., čl. 35. st. 1. i čl. 50. st. 1. t. 1., 2. i 7. OZ-a. Osim toga ovršenik je u žalbi istaknuo i bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP navodeći da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o ovrsi na opisani način prekoračio mogući i dopušteni zahtjev ovrhovoditelja iz citirane presude Općinskog suda u Županji posl.br. P-185/12 od 19. rujna 2012.

 

              Iz presude Općinskog suda u Županji posl.br. P-185/12 od 19. rujna 2012. proizlazi da je istom prihvaćen tužbeni zahtjev ovrhovoditelja (kao tužitelja) kojim je ovrhovoditelj tražio predaju u vlasništvo i posjed novog vozila Citroen C3 (točno određenih karakteristika) time da se dužnik može osloboditi ove obveze isplatom novčane protuvrijednosti vozila od 130.625,00 kn uz zateznu kamatu. Sadržaj izreke citirane presude potvrđuje da je o zahtjevu ovrhovoditelja (tužitelja) odlučeno u okviru pravnog instituta fakultativne obveze (facultas alternativa) u odnosu na koju je postupak ovrhe određen odredbom čl. 35. OZ-a i to kao alternativno ovlaštenje ovršenika.

 

              Opisana činjenična i pravna situacija vezana za tražbinu ovrhovoditelja iz citirane presude Općinskog suda u Županji posl.br. P-185/12 od 19. rujna 2012. te pravni institut koji se odnosi na fakultativne obveze, kao i sadržaj prijedloga za ovrhu, onemogućavali su da prvostupanjski sud odlučujući o prijedlogu za ovrhu primijeni čl. 41. st. 4. OZ-a, odnosno da o prijedlogu za ovrhu odluči donošenjem rješenja o ovrsi bez obrazloženja. Odredbom čl. 41. st. 4. OZ-a propisano je da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i da se može izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu. Citiranu zakonsku odredbu može se primijeniti u slučaju kada to omogućava činjenična i pravna situacija, odnosno činjenični navodi prijedloga za ovrhu i ovršna isprava na kojoj se temelji prijedlog za ovrhu. Međutim, kao što je već prethodno obrazloženo, u predmetnom ovršnom postupku sadržaj prijedloga za ovrhu i citirana presuda i prethodno citirane zakonske odredbe nisu omogućavale da prvostupanjski sud o prijedlogu za ovrhu odluči primjenom čl. 41. st. 4. OZ-a, već je o prijedlogu za ovrhu trebao odlučiti primjenom čl. 129. st. 1. vezano za čl. 345. st. 1. ZPP-a.

 

              Prvostupanjski će sud u ponovnom postupku odlučiti o osnovanosti prijedloga za ovrhu pri čemu će prosuđivati sadržaj prijedloga za ovrhu i predloženi način ovrhe, sadržaj citirane presude Općinskog suda u Županji posl.br. P-185/12 od 19. rujna 2012., posebne karakteristike pravnog instituta koji se odnosi na fakultativne obveze, kao i da li je citirana presuda ovršna isprava podobna za ovrhu u cjelokupnom sadržaju kako je to zahtijevao ovrhovoditelj podnesenim prijedlogom za ovrhu.

 

              Slijedom obrazloženog prihvaćena je žalba ovršenika te je ukinuto prvostupanjsko rješenje o ovrsi i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, sve ovo uz primjenu prethodno citiranih zakonskih odredbi te odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a.

 

              Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 23. veljače 2018.

Copyright © Ante Borić