Broj: Gž R-1101/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Verice Franić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Vidović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. L., dipl. iur. sindikata, protiv tuženika H.P.-H. p. d.d. Z.,  OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 5 Pr-1125/15-36 od 30. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana pa se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 5 Pr-1125/15-36 od 30. listopada 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 5. ožujka 2015. kao i na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 2. travnja 2015. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava te da radni odnos tužitelja nije prestao, tako i da se obveže tuženika da tužitelja vrati na posao na radno mjesto operatera u poštanskom prometu ili na druge odgovarajuće poslove prema njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i važećoj sistematizaciji,te na isplatu iznosa od 21.492,16 kuna bruto na ime naknade plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća određenog mjesečnog iznosa, kao i da se obveže tuženika da naknadi tužitelju troškove postupka sa zateznim kamatama.

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere, radi osiguranja tražbine i to vraćanje na rad (poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi radnom iskustvu sukladno sistematizaciji) u slučaju neispunjenja obveze novčanu kaznu od 20.000,00 kuna, kao i obvezivanje na plaćanje naknade za vrijeme trajanja radnog spora u mjesečnim iznosima plaće od 5.824,08 kuna bruto.

 

Protiv navedene presude i rješenja žalio se je tužitelj, pobijajući iste u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), predlažući ukidanje, podredno preinačenje istih.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, kao i u okviru žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju upire žalitelj. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

 

Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze (konkretno iskaz tužitelja i svjedoka) drugačije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čini tužitelj u žalbi.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu od 5. ožujka 2015., i tuženikove odluke povodom tužiteljeva zahtjev za zaštitu prava, kao i isplatu naknade plaće te vraćanje na posao.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika osnovom ugovora o radu sklopljenog 30. rujna 2013., na neodređeno vrijeme, za poslove radnog mjesta operatera u poštanskom prometu,

 

- da je Odlukom tuženika (donesenom u pisanom obliku s obrazloženjem utvrđenih povreda radnih obveza) od 5. ožujka 2015. izvanredno otkazan ugovora o radu tužitelju od 30. rujna 2013., zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

 

- da se tako u obrazloženju te odluke navodi kako je dana 20. veljače 2015.voditelj područja utvrdio kako je tužitelj izmijenio nalog pošiljke iz statusa plaća primatelj u status plaća pošiljatelj, te daljnjom kontrolom su uočene još tri takve nepravilnosti, pri čemu je tuženik oštećen za ukupan iznos od 299,60 kuna. Također da je nalog mijenjao pod šifrom kolegice koja tada nije radila u njegovoj smjeni radnice V. H., što je protivno aktima tuženika,

 

- da je tužitelj dana 20.ožujka 2015. podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa protiv navedene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te je tuženik dana 2. travnja 2015. donio odluku kojom je isti odbijen, pa je u zakonom propisanom roku tužitelj zatražio sudsku zaštitu predmetnom tužbom, sve u rokovima propisanim odredbom članka 133. stavka 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, dalje ZR-a),

 

- da je tuženik namjeravanu odluku dostavio radničkom vijeću, sukladno odredbi članka 150. ZR-a,

 

- da je prije izvanrednog otkazivanja tuženik omogućio tužitelju da iznese svoju obranu (članak 119. stavak 2. ZR-a),

 

- da je tužitelj počinio osobito teške povrede radnih obveza koje mu se predmetnom Odlukom o izvanrednom otkazu od 5. ožujka 2015. stavljaju na teret, odnosno da je neispunjavanjem, nesavjesnim, nepravodobnim, i nemarnim obavljanjem poslova utjecao na redovito odvijanje poštanskog prometa, što je dovelo i do smanjenja ugleda Društva, te time povrijedio prava korisnika poštanskih usluga,

 

- da je u iznesenim okolnostima opravdano tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, (jer ne može od njega očekivati da će svoje preuzete obveze obavljati u skladu sa zakonskim propisima i aktima poslodavca) te nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć,

 

- da opisano postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu njegove radne obveze zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Slijedom navedenog, sud prvog stupnja, je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje svoj osnov ima u sadržaju provedenih dokaza, pravilno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 116. stavka 1. i 2. ZR-a, kao i odredbu članka 124. stavka 1. te odredbu članka 95. stavka 3. istog Zakona kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kod pravilnog zaključka, da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje predmetne odluke o otkazu, za koji zaključak je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud naveo jasne određene i iscrpne razloge koje tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, pa ih stoga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja kojima se zapravo ponavljaju tvrdnje iznijete tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno, da tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju jer da on nije počinio namjerno propuste u radu, kazati je kako je iste tvrdnje sud prvog stupnja u provedenom postupku valjano raspravio i ocijenio neosnovanim pa suprotna izlaganja u žalbi ne dovde u pitanje zakonitost prvostupanjske presude.

 

Naime, odredbom članka 116. ZR-a propisano, da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć i to u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, uz pravilnu primjenu odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a, tužitelj je svojim nesavjesnim, nepravilnim i nemarnim obavljanjem poslova svog radnog mjesta utjecao na odvijanje poštanskog prometa, što je od utjecaja za proces rada kod tuženika kao i na tuženikovo povjerenje u tužitelja kao radnika.

 

U navedenim okolnostima, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da je otkaz dopušten pa je pravilno odbijen i zahtjev tužitelja usmjeren na vraćanje na posao ( članak 124. stavak 1. ZR-a), kao i zahtjev za isplatu s naslova naknade plaće u iznosu od 21.492,16 kuna odredbe (članak 95. stavak 3. ZR-a).

 

Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja odbio i prijedlog za donošenje privremene mjere, ispravno cijeneći da ne postoje pretpostavke za donošenje iste shodno odredbi članka 124. stavak 2. ZR-a, u svezi s člankom 346. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14).

 

U izloženom, obzirom da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska odluka pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a i odredbu članka 380. točke 2. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 14. lipnja 2018.