Broj: Gž-1859/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u izvanparničnom predmetu predlagateljice I.G., OIB:... iz S.P. S., zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S. B.i protustranke Zavoda, OIB: ..., iz S. B., radi ukidanja klauzule ovršnosti rješavajući žalbu protustranke podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj R1-114/2016 od 14.ožujka 2017.godine, dana 26.lipnja 2018.godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj R1-114/2016 od 14.ožujka 2017.godine u točkama I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se ukida potvrda – klauzula ovršnosti koju je dana 2.lipnja 2016.godine iskazao javni bilježnik R. M., iz S. B., dana 28.lipnja 2016.godine na ugovor o stipendiranju doktorskog studija broj 01-623/01-2011. koji je sklopljen i solemiziran 24.svibnja 2011.godine, između stranaka pod poslovnim brojem OV-6037/11 kod javnog bilježnika R. M. iz S. B.

              Točkom II. izreke citiranog rješenja naloženo je protustranci da predlagateljici naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.812,50 kuna u roku od 15 dana.

Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi protustranka zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353 stavak 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev predlagateljice za ukidanje klauzule ovršnosti.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Iz sadržaja prijedloga za ukidanje klauzule ovršnosti predlagateljice proizlazi da traži ukidanje klauzule ovršnosti na ugovoru o stipendiranju doktorskog  studija koji je solemiziran kod javnog bilježnika R.M., pod poslovnim brojem OV-6037/11, a koja klauzula je izdata od navedenog javnog bilježnika dana 28.lipnja 2016.godine, gdje je konstatirano da je javnobilježnički akt ovršan 2.lipnja 2016.godine, jer da je klauzula ovršnosti nezakonita budući da su prilikom izdavanja potvrde ovršnosti povrijeđene odredbe članka 3., 43., 45., 48., 54,.59, i 70 Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93, 29/94, 16/17, 75/09, i 120/16 dalje ZJB pa da su stoga ispunjene pretpostavke iz članka 28,.29,. i 36,. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 OZ-e) da se ukine ta potvrda.

              Obrazlaže predlagateljica da u navedenom javnobilježničkom aktu nije naveden iznos , dospijeće, rok i uvjeti tražbine protustranke te učinci na stranke u slučaju raskida ugovora i da je stoga potvrda ovršnosti nezakonita.

              Sud prvog stupa uvidom u ugovor o stipendiranju doktorskog studija od 24.svibnja 2011.godine utvrđuje da je na isti stavljena potvrda ovršnosti 2.lipnja 2016, godine, da je potvrdu stavio javni bilježnik R. M. iz S. B., da je u članku 8. ugovoreno da su se stranke sporazumjele da će predlagateljica vratiti protustranci kunsku protuvrijednost cjelokupnog iznosa školarine i drugih troškova koje je je imala protustranka, sa zakonskom zateznom kamatom ukoliko dođe do raskida ugovora iz razloga navedenih u članku 7, ukoliko predlagateljica ne stekne akademsko zvanje doktora znanosti u roku propisanom Pravilnikom o poslijediplomskim doktorskim studijima od dana upisa studija.

              Nadalje da je u članku 7. Ugovora ugovoreno da su se stranke sporazumjele da se ugovor smatra raskinutim ako student bez opravdanog razloga prestane pohađati program doktorskog studija , te ukoliko vlastitom voljom prekine studije ili otkaže ugovor o radu sa zavodom, a da je u članku 11. Ugovora ugovoreno da su stranke sporazumne da javni bilježnik po izboru protustranke odredi ukupnu visinu tražbine kao  i vrijeme dospijeća tražbine te da izda klauzulu ovršnosti.

              Sud prvog stupnja utvrđuje da protustranka  nije dokazala da je javnom bilježniku pružila dokaze da su nastupili uvjeti iz članka 7.  zaključenog Ugovora za raskid ugovora te da je iz dokaza dostavljenih u spisu ne proizlazi da je predlagateljica bez opravdanog razloga prestala pohađati program doktorskog studija , da je vlastitom voljom prekinula studij i da je predlagateljici otkazan ugovor o radu sa protustrankom jer da iz dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno a to je da je predlagateljica i dalje djelatnik protustranke i da nije prestala pohađati program doktorskog studija.

              Stoga je zaključak suda prvog stupnja da protustranka neosnovano smatra da je raskinula ugovor s predlagateljicom izjavom o raskidu ugovora i pozivom na povrat uloženih sredstava u iznosu od 34.459,20 kuna  jer da nije dokazano da je ispunjen niti jedan uvjet iz članka 7. Ugovora te da te činjenice protustranka nije dokazala pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku.

              Utvrđeno je nadalje da javni bilježnik prilikom stavljanja potvrde o ovršnosti s danom 2.lipnja 2016.godine, nije odredio ukupnu visinu tražbine i vrijeme dospijeća, da iznos tražbine kao niti vrijeme dospijeća, nije naveden ni u ugovoru, a da je člankom 11. ugovora određeno da će javni bilježnik po izboru zavoda odrediti visinu tražbine i vrijeme dospijeća tražbine.

              Nastavno sud prvog stupnja navodi sadržaj odredbe članka 3. ZJB-a u kojoj je propisano da je javnobilježnički akt ovršna isprava predviđena tim zakonom, da je prema članku 54. ZJB javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu određena obaveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obaveze neposredno provesti ovrha.

              Prema članku 54. stavak 4. ZJB-a ako obaveza ovisi o uvjetu ili roku koji nije određen kalendarski, za ovršnost javnobilježničkog akta, ako se stranke u tom javnobilježničkom aktu nisu drugačije dogovorile, a potrebno je da se javnom ispravom ili ispravom na kojoj je ovjeren potpis vjerovnika, odnosno, ako to nije moguće, pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku utvrdi da je nastupio uvjet ili da je protekao rok .

              Isti učinak prema članku 54. stavak 6. ZJB-a kao isprava iz stavka 1. tog članka ima i privatna isprava koju  javni bilježnik solemnizirao. Ako privatna isprava ne sadrži izjavu obveznika iz stavka 1 tog članka ili je nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika,u nastavku teksta ispod privatne isprave, ispod koje će obveznik staviti svoj potpis , a prije solemizacije, može unijeti i javni bilježnik. Javnobilježnički akt pri čijem se sastavljanju nisu poštivani zahtjevi iz odredbe članka 59. do 69 ZJB-a nema snagu javne isprave kako je propisano u članku 70. ZJB-a.

              Slijedom navedenog zaključak je suda prvog stupnja da u ugovoru od 24.svibnja 2011.godine nije bila unesena visina tražbine, niti vrijeme dospijeća, niti je javni bilježnik prema odredbama ZJB-a. sastavio akt sa iznosom tražbine i vremenom dospijeća tražbine , koji akt se smatra sastavnim dijelom ugovora, pa da je stoga potvrda ovršnosti izdata nezakonito jer je izdana suprotno članku 59 ZJB-a ( radi se o potvrdi solemiziranih privatnih isprava koje imaju snagu javnobilježničkog akta) .

              Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja temeljem odredbe članka 36 OZ-a., prihvaća zahtjev predlagateljice, za ukidanje potvrde ovršnosti dok odluku o troškovima izvanparničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1 ZPP-a. koji se supsidijarno   primjenjuje u ovom postupku, navodeći da ukupni troškovi iznose 1.812,50 kuna i da se troškovi sastoje od troškova pristojbi, te na troškove zastupanja punomoćnika predlagateljice koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova  za rad odvjetnika.

              Protustranka u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba u parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, jer da je u obrazloženju rješenja postoje proturiječnosti između onoga što se u obrazloženja rješenja navodi o sadržaju  isprava i sadržaja samih isprava.

              Navodi da je na temelju ugovora o stipendiranju od 24.svibnja 2011.godine, predlagateljica bila u obvezi završiti studij u roku od pet godina od dana solemnizacije  ugovora kod javnog bilježnika, sukladno članku 2. tog ugovora, da je ugovor solemniziran 24.svibnja 2011.godine, te da je predlagateljica bila u obvezi završiti studij do 24.svibnja 2016.godine što nije učinila, pa da je stoga i pozvana na povrat uloženih sredstava dopisom od1.lipnja 2016.godine.

              Navodi protustranka da je u članku 11. ugovora o stipendiranju doktorskog studija određeno da će javni bilježnik po izboru zavoda odrediti ukupnu visinu tražbine kao i vrijeme dospijeća te na osnovu toga izdati klauzulu ovršnosti te da je protustranka u zahtjevu za izdavanju klauzule ovršnosti koji je upućen javnom bilježniku točno specificirala visinu tražbine te da je na osnovu toga izdata klauzula ovršnosti, da je javni bilježnik imao na uvidu dopis protustranke o roku završetka poslijediplomskog studija na koji se poziva predlagateljica ali da javni bilježnik smatrao da je mjerodavan rok koji su stranke ugovorile ,te da je izdao klauzulu ovršnosti.

              Protustranka nadalje navodi da je rok iz članka 2. određen sukladno odredbama Izvedbenog plana iz studijskog programa poslijediplomskog znastvenog studija Sveučilišta J. J. S. u O., fakulteta u O. u odredbi 3. 14,. kao i prema odredbama članka 18.  stavka 2. Pravilnika o poslijediplomskim studijama na Sveučilištu J. J. S. u O..

              Protustranka nadalje u žalbi navodi da iz zapisnika glavne rasprave od 16.studenog 2015. održane kod suda prvog stupnja u predmetu Pr-207/16 kada je predlagateljica saslušana u svojstvu svjedoka proizlazi da je prilikom sklapanja ugovora ugovoren rok od pet godina te da ju je protustranka obavijestila da je raskinula ugovor o stipendiranju. Stoga smatra da je sud prvog stupnja propustio protumačiti ugovornu odredbu kojom je ugovoren rok za završetak studija te da je jasno mogao utvrditi pravu volju ugovorenih stranaka prilikom sklapanja ugovora te odredbe ugovora tumačiti sukladno načelima obaveznog prava, da je između stranaka mjerodavan rok koje su stranke ugovorile, a koji je u skladu sa propisima fakulteta, te da je u konkretnom slučaju rok bitan sastojak za sastavljanje ugovora i da ugovor nakon isteka roka ne proizvodi pravne učinke.

              Opisani žalbeni navodi protustranke nisu osnovani jer je sud prvog stupnja temeljem pravilno utvrđenih činjenica pravilno primjenio materijalno pravo u okviru odredbe članka 3,. 54,. stavak 1, 4,. i 6., člana 59. i 70 ZJB-a u vezi članka 29. stavka 1. i 2. OZ-a i članka 36. stavak 6. OZ-a,. kada je ukinuo klauzulu ovršnosti na navedenom ugovoru o stipendiranju, pravilno utvrđujući da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za  izdavanje potvrde o ovršnosti jer da u ovršnoj ispravi niti potvrdi ovršnosti nije naveden iznos i vrijeme ispunjenja obaveze, kao niti rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, da obveza predlagateljice iz navedenog ugovora prema članku 8. ovisi o uvjetu koji nije određen kalendarski, pa je bilo potrebno da protustranka javnom ispravom ili ispravom na kojoj je ovjeren potpis protustranke ili pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku utvrdi da je nastupio uvjet kako je to propisano člankom 54. stavak 4 ZJB-a.

Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da se predlagateljica prema članku 8. navedenog ugovora obvezala vratiti protustranci kunsku protuvrijednost cijelokupnog uplaćenog iznosa školarine i drugih troškova koje je protustranka imala prema srednjem tečaju za eure sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana uplate protustranke na račun fakulteta u O. pa sve do konačne isplate i to prema srednjem tečaju HNB-a za navedenu valutu na dan vraćanja ukoliko dođe do raskida tog ugovora sukladno članku 7. ugovora, i to iz razloga ako predlagateljica bez opravdanog razloga prestane obavljati program doktorskog studija, ukoliko vlastitom voljom prekine studij ili otkaže ugovor o radu sa zavodom, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno, te ako predlagateljica ne stekne akademsko zvanje doktora znanosti u roku propisanom Pravilnikom o poslijediplomskim doktorskim studijima od dana upisa studija.

              Stoga sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je uvjet za ispunjenje obveze vraćanja navedenih sredstva od strane predlagateljice taj da ako ne stekne akademsko zvanje doktora znanosti  u roku propisanom Pravilnikom o poslijediplomskim doktorskim studijima od dana upisa studija, pa je stoga kako to sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je protustranka trebala javnom ispravom ili ispravom na kojoj je ovjeren potpis protustranke, a ako to nije moguće  pravomoćnom presudom utvrditi da je nastupio uvjet ili da je protekao rok u kojem je predlagateljica dužna isplatiti troškove školarina i drugih troškova protustranci.

              Točni su navodi protustranke da je u članku 2. propisano da je predlagateljica dužna postići stupanj zvanja doktora znanosti u roku od pet godina, a koji rok se računa od dana solemnizacije kod javnog bilježnika, da je ugovor solemniziran 24.svibnja 2011.godine te je rok protekao 24.svibnja 2016.godine, da u članku 2. ugovora nije propisano da će se ugovor raskinuti ukoliko u roku od pet godina predlagateljica ne postigne stupanj zvanja doktora znanosti, već je naprotiv u članku 8. ugovora kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, ugovoreno da će se raskinuti ugovor ukoliko predlagateljica ne stekne akademsko zvanje doktora znanosti u roku propisanom u Pravilniku o poslijediplomatskom doktorskom studiju od dana upisa studija, te da stoga proizlazi da rok niti uvjet iz ovršne isprave nije određen kalendarski.

              Sud prvog stupnja je također pravilno utvrdio da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta i vrijeme ispunjenja obveze te da u navedenom ugovoru koji predstavlja javnobilježnički akt prema članku 29 stavku 1,. i 2,. OZ-a, nema iznosa i vremena ispunjenja obveze, a niti roka za dobrovoljno ispunjenje obveze, niti je javni bilježnik odredio u potvrdi ovršnosti ukupnu visinu tražbine, vrijeme dospijeća kako je to ugovoreno člankom 11 ugovora, jer su se stranke sporazumjele da javni bilježnik po izboru zavoda odredi ukupnu visinu tražbine i vrijeme dospijeća tražbine, te izda klauzulu ovršnosti.

              Stoga sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 36. stavak 3. OZ-a, da se potvrda ovršnosti za koju nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukine. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi protustranke da je sud prvog stupnja počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka  iz članka 354. stavak 2 točka 11 ZPP-a, jer sud prvog stupnja navodi relevantne razloge u prilog osnovanosti prijedloga predlagateljice za ukidanje potvrde klauzule ovršnosti, te u obrazloženju rješenja ne postoje proturječnosti između onog što sud prvog stupnja navodi o sadržaju isprava i sadržaja isprava koje se nalaze u spisu.

              Ispitujući po službenog dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365 stav 2 ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

              Protustranka u žalbe ne navode razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima izvan parničnog postupka, te je sud prvog stupnja pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je predlagateljici dosudio troškove koji su bili nužni radi odlučivanja o zahtjevu predlagateljice.

              Slijedom obrazloženog žalbu protustranke kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja u  pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke  potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u  izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci, 26. lipnja 2018. godine.