Broj: Gž Ovr-182/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja E.&S. d.d., R., , OIB:…, zastupana po punomoćniku T. Ć., Odvjetniku iz Z., , OIB:…, protiv ovršenika R. Č.. vl. Obrta za trgovinu i ugostiteljstvo N., , Š., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. C. G. i I. C., Š., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-1029/17 od 13. rujna 2017., dana 26. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-1029/17 od 13. rujna 2017. te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha na pravu građenja ovršenika i to na nekretnini k.č.br. 905/2 k.o. Š., upisanoj u zemljišne knjige prvostupanjskog suda  u zk.ul. 8127 k.o. Š., a koje je pravo građenja upisano u zk.ul 8128 k.o. Š., u naravi poslovna zgrada 317 m2, sagrađena na pravu građenja na kat.čest. br 905/2, upisano u zk.ul. 8127 k.o. Š., temeljem ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine (hipoteke) na nekretnini od 3. prosinca 2012. čijim sastavnim dijelom se smatra Ugovor o dugoročnom kreditu, broj: 2402006-1031262160/51016015-51078390668 od 2. listopada 2012., a koji je solemniziran kod javnog bilježnika L. M. iz Š., pod poslovnim brojem OV-8462/12, ovršan 21. lipnja 2017. (dalje: Sporazum), radi naplate novčane tražbine u iznosu od 34.746, 80 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom kamatom od 06. lipnja 2012. do isplate, kao i radi naplate troška ovršnog postupka, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom. Nadalje, ovrhovoditelju je određen trošak u iznosu od 9.143,00 kn.

 

Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio žalbu ne navodeći određeno žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. točka 1., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13. i 93/14., 55/16. i 73/17. - u daljnjem tekstu: OZ) predlažući da sud ukine pobijano rješenje.

 

Žalba ovršenika je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je radi naplate novčanog potraživanja prema ovršeniku, odredio ovrhu na pravu građenja ovršenika, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

 

Obzirom da je 282. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine",broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje ZV) propisano kako je pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom, to se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe desete glave OZ-a koje reguliraju ovrhu na nekretnini.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu povodom žalbe ovršenika, te sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se za sada ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

U konkretnom slučaju, ovršni prijedlog podnesen je 13. rujna 2017. to je iz odredbe članka 47. prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/17) razvidno da se u konkretnom slučaju citirane izmjene i dopune primjenjuju.

 

Odredbom članka 80.b. stavka 2. OZ-a propisano je kako sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn, ukoliko ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

 

U odredbi članka 80.b. stavka 3. OZ-a, propisano je kako će sud, pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2., uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

 

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu;

 

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri;

 

- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji;

 

- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga;

 

- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

 

Shodno naprijed citiranim odredbama, prvostupanjski je sud prilikom razmatranja osnovanosti prijedloga za ovrhu bio dužan cijeniti navedene okolnosti, a što je isti propustio učiniti.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi kako ovršenik ne navodi da bi vrijednost tražbine koja se namiruje bila nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine prava građenja (nekretnine) na kojem se predlaže provesti ovrhu, no iz stanja spisa nije razvidno je li ovrhovoditelj pokušao svoju tražbinu namiriti na drugom predmetu ili sredstvu ovrhe, odnosno isti nije učinio vjerojatnom okolnost da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna te da nema drugih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili pretežnom dijelu namiri.

 

Nadalje, sam ovršenik ističe kako predmet ovršnog postupka predstavlja objekt u kojem ovršenik obavlja registriranu djelatnost temeljem koje ostvaruje prihod za zadovoljenje osnovih životnih potreba, no isti ne navodi da mu citirana nekretnina služi za stanovanje, pa u ovoj fazi postupka navedena okolnost nije dvojbena, no prvostupanjski sud nije preispitao ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga.

 

Okolnost je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine, nije potrebno preispitivati, obzirom da iz stanja spisa (listovi 21-23, povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige) proizlazi kako je ovršenik stekao predmetno pravo građenja opterećeno založnim pravom u korist ovrhovoditelja, a na temelju Sporazuma koji u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu. Stoga je u smislu odredbe članka 297. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) jasno kako založno pravo ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika, ovdje ovrhovoditelja) da dospjelu tražbinu, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin je svagdašnji vlasnik (založni dužnik-ovdje ovršenik) dužan to trpjeti.

 

U daljnjem tijeku postupka, prvostupanjski će sud ispitati postojanje navedenih okolnosti iz odredbe članka 80. b. stavka 3. OZ-a, kako bi utvrdio bi li prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovrhovoditelja i ovršenika, te shodno tome odlučiti o osnovanosti prijedloga ovrhovoditeljice.

 

Nadalje, treba naglasiti, kako je odredbom članka 288. stavka 1. ZV-a propisano da se pravo građenja osniva dvostrukim upisom toga prava u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao tereta na zemljištu koje opterećuje te njegovim upisom kao posebnoga zemljišnoknjižnoga tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku.

 

Stoga se ovrha na pravu građenja određuje u zemljišnoknjižnom ulošku u kojem je upisano pravo građenja uz naznaku nekretnine koju pravo građenja opterećuje.

 

Slijedom navedenog, valjalo je, žalbu ovršenika uvažiti i prvostupanjsko rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a i riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 26. srpnja 2018.