Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-164/2016 Županijski sud u Velikoj Gorici
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-164/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ankici Jakovina, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. M. iz S. S., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv ovršenika V. Lj. iz J., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-7253/2015-3 od 3. prosinca 2015., 7. rujna 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovršenika V. Lj. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-7253/2015-3 od 3. prosinca 2015.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda određena je ovrha radi predaje pokretnine na temelju ovršne isprave – Ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu pokretnina HR/0113065 od 23. srpnja 2003., potvrđenog po javnom bilježniku Z. Č. iz Z. pod brojem OV-571/2003, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka, zapljenom ovršenikovih pokretnina, njihovom procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, njihovom prodajom, te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik ne navodeći zakonom propisane žalbene razloge. Predlaže pobijano rješenje preinačiti uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 23.094,01 kn.

 

U odgovoru na žalbu, ovrhovoditelj ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda ovršenika. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 15.437,50 kn.

 

Žalba nije osnovana.

 

U postupku prvostupanjskog suda nisu počinjene povrede odredaba Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ, a i materijalno pravo je pravilno  primijenjeno.

 

Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da su H.-L. K. d. za f. d.o.o. Z. kao zajmodavac i „J. t.“ turizam, prijevoz, trgovina, vl. V. Lj. kao zajmoprimac zaključili Ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu pokretnina HR/0113065 od 23. srpnja 2003., potvrđen po javnom bilježniku Z. Č. iz Z. pod brojem OV-571/2003 (dalje u tekstu: Ugovor) kojime je ispunjenje tražbine zajmodavca osigurano prijenosom prava vlasništva radi osiguranja u njegovu korist na motornom vozilu Neoplan City Liner N116/3HL, broj šasije …, godina proizvodnje 1998.

 

Prema odredbi čl. 274. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 57/96, 29/99 i 42/00 – dalje: OZ/96), a koja odredba se ima primijeniti prilikom ocjene sadržaja predmetnog Ugovora s obzirom na datum zaključenja istog, jedna ili obje stranke mogu tražiti od suda da odredi ročište i da na tom ročištu u zapisnik unese njihov sporazum o tome da se radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prenese na predlagatelja osiguranja vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja ili da se u tu svrhu na predlagatelja osiguranja prenese koje pravo protivnika osiguranja. Prema odredbi st. 7. toga članka, u navedeni zapisnik može se unijeti i izjava protivnika osiguranja da je suglasan da predlagatelj osiguranja može neposredno na temelju toga zapisnika protiv njega zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje nekretnine, odnosno pokretnina u posjed nakon dospijeća osigurane tražbine. Zapisnik koji sadrži takvu izjavu je ovršna isprava.

 

Navedene odredbe se na temelju čl. 279. st. 1. i 2. OZ/96 na odgovarajući način primjenjuju i na javnobilježničko osiguranje tražbine prijenosom vlasništva na stvari, a javnobilježnički akt ili solemnizirana privatna isprava odgovarajućeg sadržaja zamjenjuje sporazum iz čl. 274. st. 1. toga Zakona.

 

Imajući u vidu navedene odredbe, Ugovor predstavlja valjanu ovršnu ispravu za predaju ovrhovoditelju u posjed pokretnine koja je predmet toga Ugovora.

 

Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da ovrhovoditelj od njega potražuje točno određeni novčani iznos, dok u petitu prijedloga za ovrhu zahtjeva određivanje ovrhe oduzimanjem i predajom vozila radi namirenja nenovčane tražbine iz čega zaključuje da je petit prijedloga za ovrhu kontradiktoran sam sa sobom i sa ovršnom ispravom.

 

Naime, iz odredaba Ugovora proizlazi da se ovršenik kao zajmoprimac suglasio da zajmodavac solemnizacijom Ugovora postaje vlasnikom pokretnine koja je predmet ovršnog postupka, a radi osiguranja novčane tražbine zajmodavca (čl. IV. st. 5. Ugovora). Nadalje, iz čl. IV. st. 8. Ugovora proizlazi da je ovršenik kao zajmoprimac suglasan da zajmodavac može nakon dospijeća osigurane tražbine, neposredno provesti prisilnu ovrhu radi predaje predmetne pokretnine u posjed ovrhovoditelju kao zajmodavcu. Stoga, kako je ispunjenje određene novčane tražbine osigurano prijenosom prava vlasništva na nekretnini, pravilno i u skladu s odredbama Ugovora ovrhovoditelj, na kojega je tražbina iz Ugovora prenesena u smislu odredbe čl. 32. st. 1. OZ, predlaže ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine predajom pokretnine, a na temelju valjane ovršne isprave iz koje proizlazi takvo njegovo ovlaštenje.

 

Pri tome ovršeniku valja ukazati da je suprotno njegovim žalbenim navodima, ovršna isprava uz prijedlog za ovrhu podnesena u ovjerovljenom prijepisu, a u smislu odredbe čl. 36. st. 1. OZ.

 

Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, ovršenik ističe da je vlasnik obrta čija je primarna djelatnost prijevoz putnika koji obavlja upravo vozilom koje je predmet ovrhe te stoga zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pokretnini koja je u smislu odredbe čl. 135. OZ izuzeta od ovrhe. Međutim, navode o tome da upravo predmetnim vozilom obavlja svoju djelatnost ovršenik ničime ne dokazuje. Osim toga, valja napomenuti da se u konkretnom slučaju ne radi o pokretnini koja bi u smislu spomenute odredbe OZ bila izuzeta od ovrhe, jer vozilo za obavljanje svoje prijevozničke djelatnosti ovršenik može osigurati i na drugi način.

 

              Kako u žalbi ovršenik ne ističe niti jedan žalbeni navod koji bi bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je temeljem čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda.

 

U  Velikoj Gorici 7. rujna 2018.

Copyright © Ante Borić