Broj: Gž Ovr-369/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T. d.o.o., Z., U. grada V. 269d, OIB: …, zastupano po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku H. S., odvjetniku u Z., D. 53, protiv ovršenika M. S. iz T., I. I., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, poslovni broj Ovr-313/18-2 od 26. lipnja 2018., 10. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja T. d.o.o., ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, poslovni broj Ovr-313/18-2 od 26. lipnja 2018. i odbacuje prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja T. d.o.o.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Odbija se kao neosnovan ovrhovoditeljev prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju dijela pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku kojim je određena ovrha pod poslovnim brojem Ovr-1600/06 od 30.11.2007. godine, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.031,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st.2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN25/05, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 01.12.2007. godine do isplate, te troška ovog ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 25/05, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.“

              Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga, na temelju odredbe iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP i čl. 365. ZPP. Ovrhovoditelj navodi da je, u prijedlogu za određivanje ovrhe, omaškom naveo da se radi o rješenju o ovrsi, već da je riječ o rješenju o priznatim troškovima, te da je sud prvog stupnja, sukladno važećim propisima, trebao donijeti predloženo rješenje o ovrsi budući ovrhovoditelj isti trošak nije u mogućnosti naplatiti izravnom naplatom putem Financijske agencije, sukladno Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u prilog svoj tvrdnji ovrhovoditelj dostavlja primjer sudske prakse. Predlaže ukidanje rješenja suda prvog stupnja ili donošenje predloženog rješenja o ovrsi.

              Žalba nije osnovana.

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu zaprimljen kod toga suda 22. svibnja 2018.

Odredbom članka 22. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ) je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. OZ, ovršna isprava je i ovršna sudska odluka.

Podnesenim prijedlogom za ovrhu, ovrhovoditelj predlaže dozvoliti ovrhu radi naplate troškova ovršnog postupka nastalih u postupku ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-1600/06 od 30. studenog 2007. Iz sadržaja spisa predmeta vidljivo je da je navedeno rješenje, koje je trebalo poslužiti kao ovršna isprava u ovom postupku, doneseno i da je istim ovrhovoditelju odmjeren novčani iznos od 1.031,60 kuna na ime dopunskih troškova ovršnog postupka, radi naplate troška tog ovršnog postupka.

U smislu odredaba članka 14. stavak 6. i 7. OZ, zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka, a o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku, i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

Stoga, ovrhovoditelj naplatu troškova ovršnog postupka nastalih u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-1600/06 može tražiti upravo u tom postupku, kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio.

              Slijedom iznesenog, a kako se nisu ostvarile ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točki 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08.,  57/11., 148/11. i 25/13., u nastavku: ZPP), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi sa odredbom iz čl. 21. st. 1. OZ, kao i obzirom da je odbacivanje prijedloga za ovrhu za ovrhovoditelja procesno povoljnije rješenje od odbijanja tog zahtjeva, to je valjalo na temelju odredbe iz čl. 380. točka 3. ZPP, u vezi sa odredbom iz čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje suda prvog stupnja i odbaciti prijedlog za ovrhu, tj. odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 10. rujna 2018.