Broj: Gž Ovr-744/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom postupku predlagatelja osiguranja R. A. d.d., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. M. & L. odvjetnicima iz Z., protiv protivnika osiguranja V. S. iz S., OIB …, radi prisilnog zasnivanja založnog prava, rješavajući žalbu protivnika osiguranja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj 21 Ovr-94/2017-2 od 13. lipnja 2017., dana 11. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj 21 Ovr-94/2017-2 od 13. lipnja 2017.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja i to k.č. br. 1485/5 upisanoj u z.k. ul. 2235 k.o. N. S. te k.č. br. 1484/6 upisanoj u z.k. ul. broj 2236 k.o. N. S., na kojima je protivnik osiguranja upisan kao suvlasnik u 1/2 dijela, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 104.042,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom te troškova postupka u iznosu od 3.185,00 kn.

Protiv rješenja je žalbu podnio protivnik osiguranja pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji propis se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 – dalje: OZ).

U žalbi je naveo da je predlagatelj osiguranja radi naplate iste novčane tražbine već podnio prijedlog za izvansudsku ovrhu Financijskoj agenciji (dalje: FINA) te zavodu. Naglašava da su u iznosu tražbine predlagatelja osiguranja obuhvaćene i nezakonite kamate koje su već proglašene ništetnima presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da ta presuda ima snagu zakona pa da je i banka dužna izvršiti obračun i vratiti iznos preplaćene kamate i na taj način umanjiti iznos svoje tražbine. Navodi da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje te da nije uvažena njegova suglasnost kojom je izričito pristao na zapljenu plaće ili bilo kojeg drugog stalnog novčanog primanja. Smatra da je banka dužna objasniti mehanizme promjenjive kamatne stope jer da jedna ugovorna strana ne može pojedine odredbe ugovora mijenjati samovoljno. Tvrdi da je ukupna obveza banke neodrediva i neodređena, da banka nije pojasnila moguće rizike što da je protivno načelu savjesnosti i poštenja od samog trenutka davanja kredita pa da je i pobijano rješenje nezakonito.

Predlaže rješenje ukinuti („poništiti“).

Žalba nije osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno su primijenjene odredbe čl. 296. i 297. OZ-a kada je određeno osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu protivnika osiguranja.

Naime, prema odredbi čl. 296. OZ-a na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja. Prema odredbi čl. 297. OZ-a na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo se zasniva uknjižbom.

Predlagatelj osiguranja je uz prijedlog priložio suglasnost protivnika osiguranja kojom je on pristao da se radi naplate novčane tražbine predlagatelja osiguranja na temelju ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka 27. listopada 2010. zaplijeni njegova plaća ili bilo koje drugo stalno novčano primanje osim u dijelu u kojem je primanje izuzeto od ovrhe te da se zaplijenjeni iznosi izravno uplaćuju predlagatelju osiguranja. Potpis protivnika osiguranja na ovoj ispravi je potvrdio javni bilježnik I. M. iz S. pod brojem OV-8070/10 od 27. listopada 2010. S obzirom na datum izdavanja suglasnosti, glede valjanosti te isprave primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme ovjere te izjave, sukladno odredbi čl. 202. st. 7. OZ-a, a to je Ovršni zakon iz 1996. sa zadnjim izmjenama iz 2008. („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ/96). Prema odredbi čl. 178. OZ/96 dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (st. 1.). Isprava iz stavka 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe (st. 5.).

Kako je, dakle, osiguranje zatraženo na temelju isprave koja po zakonu ima svojstvo ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina, u nazočnom slučaju su bile ispunjene pretpostavke iz čl. 296. OZ-a za prihvaćanje prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

Na žalbene navode protivnika osiguranja valja odgovoriti da tvrdnje o ništetnosti kamate koja je ugovorena između stranaka te s tim u svezi odlukama sudova koje su o tome donesene, nije ni od kakvog utjecaja na ishod ovog postupka u kojemu se ispituju isključivo pretpostavke propisane odredbom čl. 296. OZ-a, budući da ovo nije postupak naplate već postupak osiguranja tražbine. Protivnik osiguranja je ovlašten, ukoliko smatra da za to ima osnove, zatražiti odgovarajuću zaštitu u nekom drugom postupku.

Zbog izloženog je valjalo žalbu protivnika osiguranja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci 11. rujna 2011.