Broj: Kž 312/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice V. C. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.– dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama optuženice V. C. i optuženika M. C., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 13. veljače 2018. broj Kv I-44/2018. (K-8/2014-1411), u sjednici održanoj 11. rujna 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe optuženice V. C. i optuženika M. C. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 13. veljače 2018. broj Kv I-44/2018 (K-8/2014-1411), na temelju članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljeno je trajanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom određene rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Kio-60/11. od 16. svibnja 2011. kojom je naloženo voditelju knjige dionica trgovačkog društva H. – H. d.d. i S. d.d. Z., ..., da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja dionica uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica i u S. d.d. Z. te zabrane korištenja i raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, i to:

 

- 302 dionice izdavatelja H. – H. d.d. vrste i oznake ... nominalne vrijednosti 100,00 HRK, vlasništvo optuženika M. C., OIB ..., koje se vode u S. d.d. Z. pod brojem računa ..., a koja privremena mjera može trajati dok za to postoji potreba za osiguranjem, ali najdulje 60 dana od dana obavijesti o tome da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna

 

- 302 dionice izdavatelja H. – H. d.d. vrste i oznake ... nominalne vrijednosti 100,00 HRK, vlasništvo optuženice V. C., OIB ..., koje se vode u S. d.d. Z. pod brojem računa ..., a koja privremena mjera može trajati dok za to postoji potreba za osiguranjem, ali najdulje 60 dana od dana obavijesti o tome da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

 

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela optuženica V. C. po branitelju G. M., odvjetniku u R. zbog, kako to proizlazi iz njezina obrazloženja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom zabranom otuđenja i opterećenja dionica uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica i u S. d.d. Z. te zabrane korištenja i raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ova je optuženica podnijela žalbu i po branitelju D. V., odvjetniku u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona i „ostalih razloga navedenih u čl. 467. ZKP“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine.

 

Žalbu je podnio i optuženik M. C. po branitelju M. Č., odvjetniku u P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u njegovu korist, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje nadležnom sudu.

 

Spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08.

 

Žalbe optuženice V. C. i optuženika M. C. nisu osnovane.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženica V. C. navodi da u pobijanom rješenju nisu dani razlozi o razmjeru između protupravne imovinske koristi i predmeta čije se raspolaganje ograničava u svrhu osiguranja oduzimanja imovinske koristi, zbog čega je nejasno kako je prvostupanjski sud ocijenio razmjer između blokiranih dionica i visine protupravne imovinske koristi. Žaliteljica ističe da je pravo vlasništva, kao Ustavom zajamčeno pravo, moguće ograničiti samo iznimno i restriktivno, a odluke kojima se ono ograničava moraju biti valjano obrazložene.

 

Prije svega treba reći da, kako to ističe i žaliteljica, pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., i 5/14. – dalje: Ustav) nije apsolutno te se iznimno može ograničiti kada je to nužno radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske te ostalih vrijednosti navedenih u članku 50. stavku 2. Ustava. Nema dvojbe da se protiv osoba koje se terete za počinjenje teških kaznenih djela kojima su ostvarili velike iznose protupravne imovinske koristi mogu odrediti privremene mjere radi osiguranja odluke o eventualnom oduzimanju imovinske koristi, i to kako u tijeku kaznenog postupka, tako i prije njegovog započinjanja. Budući da se potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom predmetu optuženici V. C. stavlja na teret počinjenje kaznenih djela kojima je pribavljen izuzetno visok iznos imovinske koristi, prvostupanjski sud joj je opravdano produljio privremenu mjeru kako bi se tako visok iznos protupravne imovinske koristi nakon dovršetka kaznenog postupka eventualno mogao naplatiti te je pri tome iznio dostatne, iako šture, razloge u pogledu odlučnih činjenica, a s obzirom na broj i nominalnu vrijednost dionica koje su predmet privremene mjere osiguranja, ne postoji nerazmjer u odnosu na visinu protupravne imovinske koristi.

 

S obzirom na sve prethodno izneseno, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna postupovna povreda na koju ukazuje ova optuženica.

 

Optuženica V. C. i optuženik M. C. u svojim žalbama tvrde da je prvostupanjski sud bio dužan obrazložiti zbog čega smatra da postoji opasnost da će otuđiti ili opteretiti dionice, a kako u pobijanom rješenju nisu izneseni valjani razlozi o odlučnim činjenicama, dok su oni koji su izneseni nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Međutim, ni tim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Naime, prvostupanjski sud je i u tom dijelu dao dostatne razloge koji nisu proturječni, a kamoli ne znatno. No, neovisno o tome, treba navesti da se, sukladno odredbi članka 557.b stavka 1. ZKP/08., u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Dakle, postojanje te opasnosti je, prema citiranoj odredbi ZKP/08., neoboriva zakonska presumpcija, zbog čega je predlagatelj osiguranja ni ne mora dokazivati, dok protivnik osiguranja ne može osporavati njeno postojanje.

 

Sadržajno očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik M. C. u svojoj žalbi ističe i da je izreka pobijanog rješenja nejasna, nerazumljiva i kontradiktorna samoj sebi, da u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da uopće nisu navedeni razlozi zbog kojih bi se baš prema njemu trebala primijeniti, tj. produljiti privremena mjera te da je obrazloženje proturječno samom sebi i izreci „presude“.

 

Osim što su paušalni i neargumentirani, istaknuti žalbeni navodi su i neosnovani budući da je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva, a obrazloženje istoga sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ni međusobno niti su u proturječju s izrekom.

 

Optuženica V. C., također, tvrdi da je prvostupanjski sud, pozvavši se u pobijanom rješenju na odredbu članka 77. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točke 5. ZKP/08. jer u ovoj kaznenopravnoj stvari još traje faza rasprave, tako da još nije donesena odluka „kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja“.

 

Točno je, naime, da se navedena zakonska odredba odnosi na oduzimanje protupravne imovinske koristi u meritornoj odluci o krivnji optuženika. Međutim, prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku na toj zakonskoj odredbi, nego na odredbi članka 557.e stavka 3. ZKP/08., kako to jasno proizlazi iz izreke i iz obrazloženja pobijanog rješenja, tako da citiranje odredbe članka 77. KZ/11. u obrazloženju pobijanog rješenja ne predstavlja povredu kaznenog zakona na koju upire ova žaliteljica.

 

Promašeno je i pozivanje optuženice V. C. te optuženika M. C. na odredbu članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ) prema kojoj se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, jer su privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi pobijanim rješenjem produljene na temelju odredaba ZKP/08., dok bi primjena OZ dolazila u obzir samo u slučaju kad to pitanje ne bi bilo regulirano odredbama ZKP/08., a što u ovom predmetu nije slučaj.

 

Isto vrijedi i u odnosu na žalbene tvrdnje oboje optuženika da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 351. stavka 2. OZ-a i prije sjednice vijeća na kojoj je doneseno pobijano rješenje pozvati državnog odvjetnika da se očituje o produljenju privremene mjere i da detaljno obrazloži zašto smatra da postoji vjerojatnost da će optuženici raspolagati dionicama na način da ih otuđe ili opterete.

 

Naime, odredbom članka 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 70/17., - dalje: ZPVZPOIK), propisano je da će se postupci započeti prije stupanja na snagu toga zakona (kao u konkretnom slučaju) dovršiti po odredbama zakona kojim se uređuje kazneni postupak, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17.) brisan je članak 271. ZKP/08. kojim je bilo propisano da se privremena mjera može odrediti na prijedlog državnog odvjetnika prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak. S obzirom da je materija privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od 27. srpnja 2017., kada je stupila na snagu citirana novela ZKP/08., regulirana odredbama ZKP/08., u tom dijelu nema mjesta primjeni odredbe članka 344. stavka 1. i članka 351. stavka 2. OZ, odnosno supsidijarnoj primjeni OZ, koja je u odnosu na postupak za oduzimanje imovinske koristi ili oduzimanje predmeta, inače predviđena odredbom članka 563. stavka 1. ZKP/08. Slijedom toga, predlagatelj osiguranja nije trebao učiniti vjerojatnim opasnost da će bez te privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, kao što to tvrde žalitelji, jer se ta opasnost pretpostavlja, sukladno odredbi članka 557.b stavka 1. ZKP/08.

 

Optuženica V. C. nije u pravu ni kada ističe da je privremenu mjeru trebalo ukinuti zbog proteka roka od dvije godine propisanog odredbom članka 557.e stavka 2. ZKP/08., a imajući u vidu da je ista određena 2011., dok je optužnica potvrđena u ožujku 2015.

 

Točno je da odredba članka 557.e stavka 2. ZKP/08. propisuje da privremena mjera može trajati najdulje dvije godine do, između ostaloga, potvrđivanja optužnice, međutim, taj zakon nije bio u primjeni u vrijeme potvrđivanja optužnice (2015. godine), niti se po tom zakonu retroaktivno može ocjenjivati je li trebalo ukinuti privremene mjere, koje su određene rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola od 16. svibnja 2011. broj Kio-60/11. i to na temelju odredbi Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10. – dalje: ZPOIK), koji je tada bio na snazi.

 

Pri tome valja napomenuti da je prema teleološkom tumačenju odredbe članka 15. stavka 1. ZPOIK rok od dvije godine promatran u smislu ograničenja trajanja ovih privremenih mjera trenutkom započinjanja kaznenog postupka. U vrijeme donošenja rješenja kojim su određene privremene mjere trenutak započinjanja kaznenog postupka bio je određen odredbom članka 164. stavka 1. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. – dalje: ZKP/97.) i to je bio trenutak donošenja rješenja o provođenju istrage. U konkretnom slučaju rješenja o provođenju istrage donesena su 12. i 14. travnja 2011. (listovi 2211-2219 te 2260-2273 spisa predmeta), dok je rješenje kojim su određene privremene mjere doneseno 16. svibnja 2011., dakle nakon što je kazneni postupak započeo. Kako je kazneni postupak, prema tada važećim propisima, u konkretnom slučaju započeo i prije nego što su privremene mjere određene, nije bilo uvjeta za njihovim ukidanjem iz tog osnova, neovisno o tome što je optužnica potvrđena 2015. godine.

 

Pri tome treba reći da nakon što je privremena mjera  određena, kao što je u konkretnom slučaju, sud po službenoj dužnosti bez prijedloga ovlaštenog tužitelja svaka tri mjeseca ispituje postoje li zakonski uvjeti za njezinu daljnju primjenu te je rješenjem produljuje ili ukida (članak 557.e stavak 3. ZKP/08.).

 

Optuženica V. C. u svojoj žalbi nadalje ističe da je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu broj P-1461/2015. od 11. siječnja 2017. donesenom u predmetu koji se vodio između tužitelja K. U. d.o.o. i tuženika V. i M. C. utvrđeno da nije dokazano da je V. C. svjesno i namjerno nanijela štetu tom trgovačkom društvu uvećanjem cijena nekretnina projektnih društava u odnosu na nabavnu, što dovodi u pitanje relevantnost osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, a samim time i ostvarila protupravnu korist.

 

Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje ni ovim žalbenim navodima. Naime, osnovana sumnja da su počinjena kaznena djela kojima je ostvarena imovinska korist radi osiguranja čijeg eventualnog oduzimanja je privremena mjera i primijenjena, kao jedan od uvjeta za primjenu privremene mjere, proizlazi iz potvrđene optužnice kojom se optuženica V. C. tereti za počinjenje kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. KZ/97., dok je odluka trgovačkog suda, koja je k tome nepravomoćna, irelevantna, kako za pitanje krivnje, tako i za procjenu osnovanosti sumnje da je počinjeno kazneno djelo, kao jednog od uvjeta za primjenu privremenih mjera u kaznenom postupku.

 

Ne mogu se prihvatiti ni žalbene tvrdnje optuženika M. C. kojima nastoji osporiti osnovanost odluke o produljenju privremene mjere time što u ovom postupku još nije donesena pravomoćna odluka o krivnji.

 

Naime, postojanjem potvrđene optužnice kojom se tom optuženiku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. KZ/97. ispunjen je jedan od uvjeta za daljnju primjenu privremene mjere u ovom kaznenom postupku, a to je postojanje osnovane sumnje da su počinjena kaznena djela kojima je ostvarena imovinska korist radi osiguranja čijeg eventualnog oduzimanja je privremena mjera i primijenjena. Ta mjera je, kako to proizlazi već iz njezinog naziva, privremenog karaktera, a njezina je svrha otklanjanje nemogućnosti kasnije naplate odluke o oduzimanju imovinske koristi te se njome ni na koji način ne prejudicira meritorna odluka o krivnji optuženika.

 

Optuženik M. C. nadalje ističe da je u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno da je u podignutoj optužnici stavljen prijedlog da se od optuženice V. C. i od optuženika M. M. C. oduzme znatan novčani iznos, no da nigdje takav prijedlog nije stavljen i u odnosu na njega, zbog čega smatra upitnim određivanje i produljenje privremene mjere u odnosu na njega.

 

Takav žalbeni prigovor nije utemeljen.

 

Naime, okolnost što u optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola od 11. ožujka 2014. broj K-DO-66/10. u odnosu na optuženika M. C. nije stavljen prijedlog za oduzimanje imovinske koristi sama po sebi nije od utjecaja na zakonitost odluke o primjeni privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi. To stoga što je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u odnosu na optuženika M. C. sadržana u činjeničnom opisu optužnice, čime su ostvarene zakonske pretpostavke za oduzimanje imovinske koristi i bez prijedloga ovlaštenog tužitelja, sukladno odredbi članka 557. stavka 2. ZKP/08.

 

Budući da žalbe optuženice V. C. i optuženika M. C. nisu osnovane te da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud nije našao da bi u pobijanom rješenju bila počinjena ni neka od povreda na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., žalbe ovih optuženika trebalo je odbiti kao neosnovane i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. rujna 2018.