Broj: Gž-8/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja N. d.o.o. N., sa sjedištem u N., V. trg 4, OIB: …, kojeg zastupa zakonski zastupnik, a njega generalni punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv ovršenika 1. C. M., D. strasse 24, 32689 K., S. N., 2. K. B., B.-K.-str.48, 81735 M., S. N. i 3. A. M., R. strasse 5, 55246 M.-K., S. N., svi zastupani po punomoćniku R. A., odvjetniku u O. društvu A. i partneri iz Z., G. 53, radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Povrv-2701/17-2 od 13. listopada 2017., 13. rujna 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja N. d.o.o. N. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj Povrv-2701/17-2 od 13. listopada 2017.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I.               Stavljaju se izvan snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju se provedene radnje, ukidaju se platni nalozi sadržani u istim rješenjima o ovrsi i odbacuju se ovršni prijedlozi kako slijedi:

- rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P., poslovni broj Ovrv-11846/16 od 23. svibnja 2016. izdano na temelju prijedloga za ovrhu od 25. travnja 2016. protiv ovršenika C. M.,

- rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P., poslovni broj Ovrv-11924/16 od 23. svibnja 2016. izdano na temelju prijedloga za ovrhu od 25. travnja 2016. protiv ovršenika K. B.,

- rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P., poslovni broj Ovrv-11851/16 od 23. svibnja 2016. izdano na temelju prijedloga za ovrhu od 25. travnja 2016. protiv ovršenika A. M..

II.               Nalaže se ovrhovoditelju da 1.-ovršeniku C. M. naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 424,90 kuna, u roku od osam dana.

III.               Nalaže se ovrhovoditelju da 2.-ovršeniku K. B. naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 424,90 kuna, u roku od osam dana.

IV.               Nalaže se ovrhovoditelju da 3.-ovršeniku A. M. naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 424,90 kuna, u roku od osam dana.“

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ovrhovoditelj u suštini navodi da sud prvog stupnja nije imao ovlasti donijeti citirano rješenje  već da je isti trebao postupiti sukladno odredbama iz članka 282. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/14. – u nastavku: OZ) te donijeti odluke sukladno člancima 57. i 58. OZ budući je u konkretnom slučaju već doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa da pobijano rješenje nije zakonito. U prilog svom stajalištu ovrhovoditelj u žalbi navodi primjere iz sudske prakse držeći da se isti imaju primijeniti i u ovoj pravnoj stvari.

              Iz sadržaja žalbe proizlazi da ovrhovoditelj stvarno ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka u smislu čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. - u nastavku: ZPP), u vezi s čl. 279. st. 3. OZ-a, a sve u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ budući nije riječ o pitanju materijalnopravne prirode već pitanje pravilne odnosno pogrešne primjene odredaba ovršnog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba nije osnovana.

              Pobijanom odlukom suda prvog stupnja se nisu ostvarile bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točki 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

              Predmet spora jest pitanje da li je prvostupanjski sud trebao postupiti sukladno odredbi čl. 279. st. 1. i 3. u vezi sa odredbom čl. 38. OZ ili, kako to žalitelj u žalbi navodi, sukladno odredbama iz čl. 282. i čl. 57. i 58. OZ odnosno da li je prvostupanjski sud u toj fazi postupka, kad je već bilo doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika, bio ovlašten donijeti pobijano rješenje i odbaciti ovršni prijedlog ili je trebao postupiti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Dakle, može li pitanje nadležnosti javnog bilježnika biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjski sud osporenim rješenjem rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-11846/16 od 23. svibnja 2016., kao i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-11924/16 od 23. svibnja 2016. i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P., poslovni broj Ovrv-11851/16 od 23. svibnja 2016., stavio izvan snage, u dijelu u kojem je određena ovrha, te odredio da se ukidaju provedene radnje, platni nalog sadržan u opisanim rješenjima o ovrsi i odbacio ovršne prijedloge.

Prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i to da ovršenici 1., 2. i 3. nemaju prebivalište u R. H., kako nedvojbeno proizlazi iz stanja spisa i podataka koji prileže spisu, koja činjenica je u ovom stadiju postupka ključna. Jednako tako sud je pravilno utvrdio da su svi prijedlozi za ovrhu podnesen javnom bilježniku čije se sjedište nalazi u Puli, dakle javnom bilježniku koji nije bio nadležan za postupanje po predmetnom prijedlogu za ovrhu, sukladno opisanoj odredbi iz čl. 38. OZ.

Naime, u konkretnoj pravnoj stvari ne postoji stvarna nadležnost javnog bilježnika za postupanje i donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Dakle, javni bilježnik je bio apsolutno nenadležan za donošenje opisanog rješenja.

Kako dakle ne postoji nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu ovršenika koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, te obzirom da javni bilježnik nije postupio sukladno važećim zakonskim odredbama, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio budući se radi o nedopuštenom prijedlogu za ovrhu. Dakle, ovršni prijedlog, koji je podnesen suprotno odredbama čl. 21. st. 1. i čl. 279. st. 1. i 2. OZ jest svakako nedopušten prijedlog, zbog čega ga sud prvog stupnja pravilno odbacuje i rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha, stavlja izvan snage.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje predmetnog rješenja o ovrsi protiv ovršenika koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj i to iz razloga jer su javni bilježnici apsolutno nenadležni za donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv stranih državljana.

Nadalje, odredbom čl. 16. st. 3. ZPP određeno je da kada sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti će se proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak, koja odredba se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ. Obzirom da je prvostupanjski sud, po službenoj dužnosti, bio dužan paziti na apsolutnu nenadležnost domaćeg suda, to je, pravilnom primjenom citiranih odredbi, bio dužan i paziti na nadležnost javnog bilježnika pa je prvostupanjski sud svakako bio dužan i, obzirom na citiranu zakonsku odredbu, donijeti predmetno rješenje. Dakle, na temelju odredbe čl. 16. st. 3. ZPP, a u slučajevima kada javni bilježnik povrijedi opisane odredbe koje se odnose na pitanje nadležnosti, o čemu je u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno riječ, to je sud, po službenoj dužnosti, dužan ukinuti sve provedene radnje, kako je prvostupanjski sud pravilno odlučio.

Kako ovršenici, prema stanju u spisu, nemaju ni prebivalište ni sjedište na području Republike Hrvatske, tada prema ocjeni ovog žalbenog suda nisu postojale pretpostavke za nadležnost javnog bilježnika, a radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Da je to tako proizlazi i iz pravnog shvaćanja Predsjednika građanskih odjela  Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 29. ožujka 2018., pod poslovnim brojem Su IV-148/2018.

Osim toga, presudom Europskog suda u Luxembourgu od 9. ožujka 2017., donesene povodom zahtjeva za prethodnu odluku, koji zahtjev je uputio Općinski sud u Puli – Pola u predmetu P. d.o.o. protiv S. K. T. poslovni broj Povrv-1620/15 donesena je sljedeća odluka:

1)     da članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) treba tumačiti na način da je ovršni postupak pokrenulo društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu, upravljanje kojim je ta lokalna jedinica povjerila navedenom društvu, a koje nije kaznene naravi nego predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu, obuhvaćen područjem te Uredbe.

2)     Uredbu broj 1215/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom sud u smislu te Uredbe.

To konkretno znači da se Uredba primjenjuje i u ovom postupku jer je ovršni postupak pokrenut nakon njezina stupanja na snagu, a iz čijeg obrazloženja proizlazi da se javni bilježnici ne mogu izjednačiti sa sudom u smislu Uredbe, jer njom nisu obuhvaćeni, tako da javni bilježnici ne mogu donositi rješenja o ovrsi koja bi imala snagu sudskih rješenja, a pri tome ni nadzor suda propisan odredbama OZ ne mijenja značenje tako donesene odluke.

Stoga je zbog apsolutne nenadležnosti, smislu odredbe čl. 16. ZPP u vezi s čl.21. st. 1. OZ te čl. 457. ZPP, prvostupanjski sud pravilno odlučio da u dijelu u kojem je određena ovrha, se ukidaju provedene radnje, da se ukidaju platni nalozi sadržani u opisanim rješenjima o ovrsi i odbacio ovršne prijedloge.

Podredno, valja reći i da je odredbom čl. 38. OZ određeno da je mjesna nadležnost određena tim Zakonom isključiva, odredbom čl. 279. st. 1. OZ određeno je da je za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika.

Odredbom čl. 279. st. 3. OZ određeno je da će sud, ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku, prema odredbi stavka 1. toga članka, prijedlog odbaciti. Ovaj sud drži da će na isti način sud postupiti ako prijedlog iz stavka 1. toga članka bude podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku, slijedom čega nalazi žalbu neosnovanom.

Obzirom da su istovjetni prigovor (isključive mjesne nadležnosti) ovršenici isticali i u prigovorima protiv rješenja o ovrsi, valjalo je staviti izvan snage rješenje o ovrsi doneseno po mjesno nenadležnom javnom bilježniku i odbaciti prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja upućenog mjesno nenadležnom javnom bilježniku.

Slijedom navedenog, pitanje nadležnosti, nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku, može biti predmet sudskog preispitivanja pa stoga sud prvog stupnja u konkretnoj pravnoj stvari nije povrijedio odredbe ovršnog postupka obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, kako je naprijed opisano.

Tužitelj je svoje pravo mogao ostvarivati sukladno odredbi čl. 446. st. 3. ZPP, u postupku izdavanja platnog naloga, budući se pravni interes presumira obzirom da je tuženik osoba koja ima domicil u inozemstvu (takav stav zauzeo je i Županijski sud u Puli – Pola poslovni broj GŽ-1348/16-3 od 16. siječnja 2017.)

Dakle, iz izloženog proizlazi da žalba nije osnovana, pri čemu ovaj žalbeni sud napominje da se nije upuštao u ispitivanje pretpostavke osnovanosti podnesenog prigovora na rješenje o ovrsi jer je cijeniti da rješenje o ovrsi nije dopušteno odnosno da javni bilježnik nema ovlaštenje donijeti rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave u situaciji kada ovršenik nema ni prebivalište ni boravište na području Republike Hrvatske.

Slijedom iznesenog, to je valjalo na temelju čl. 380. točke 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

Zadar, 13. rujna 2018.