Broj: Gž Ovr-1400/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu Luki Grgatu, u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditelja S. V. iz O., OIB: …, te 2. ovrhovoditelja S. P. iz O., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici D. Š., I. K. i I. M., odvjetnici u Z.o.u. D. Š., I. K. i I. M. S. u O., protiv 1. ovršenika B. V. iz O., OIB: …, 2. ovršenika mlt. J. V. iz O., OIB: …, 3. ovršenika mlt. J. V. iz O., OIB: …, koje zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u O., radi ovrhe, odlučujući o žalbi 1., 2. i 3. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2869/2017 od 26. rujna 2017., dana 13. rujna 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba 1., 2. i 3. ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2869/2017 od 26. rujna 2017. u dijelu kojim je određena predložena ovrha sudskom prodajom nekretnine u suvlasništvu stranaka.

 

II. Djelomično se uvažava žalba 1., 2. i 3. ovršenika te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2869/2017 od 26. rujna 2017. ukida u dijelu kojim je ovrhovoditeljima odmjeren trošak postupka u iznosu od 1.962,50 kuna i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1-197/2016 od 23. siječnja 2017., određena je ovrha sudskom prodajom nekretnine u suvlasništvu stranaka, i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem stranaka sukladno veličini njihovih suvlasničkih udjela iz iznosa dobivenog prodajom. Ujedno je ovrhovoditeljima odmjeren trošak postupka u iznosu od 1.962,50 kuna.

 

Protiv navedenog rješenja o ovrsi pravovremeno se žale 1., 2. i 3. ovršenik ne navodeći pritom određeno koji od zakonom propisanih razloga za žalbu protiv rješenja o ovrsi iz odredbe članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), niti koji od onih propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a. Ovršenici predlažu da sud prihvati njihovu žalbu i dio predmetne nekretnine koji je u suvlasništvu ovršenika izuzme od prodaje.

 

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji su u cijelosti osporili osnovanost iste.

 

Žalba 1., 2. i 3. ovršenika je djelomično osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena predložena ovrha sukladno odredbi člankom 50. stavkom 5. OZ-a, te sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu postupovnih odredaba na koju pazi po službenoj dužnosti, niti ostvarenje kojeg žalbenog razloga iz člankom 50. stavkom 1. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odredio predloženu ovrhu sudskom prodajom nekretnine u suvlasništvu stranaka, na temelju i sukladno ovršnoj ispravi - pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1-197/2016 od 23. siječnja 2017. Naime, navedenim rješenjem je određeno da se razvrgava suvlasnička zajednica predmetne nekretnine stranaka, na kojoj su stranke suvlasnici, i to 1. i 2. ovrhovoditelj svaki u 3/9 dijela, a 1., 2. i 3. ovršenik svaki u 1/9 dijela, sudskom prodajom iste s tim da će se dobiveni iznos podijeliti suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

 

Pobijano rješenje o ovrsi po svom sadržaju udovoljava općim uvjetima iz odredbe članka 41. OZ-a te posebnim iz odredbe članka 273. u vezi s člankom 80. OZ-a.

 

Ovršenici u žalbi u bitnom iznose kako je sukladno odredbi članka 80.b OZ-a sud dužan prijedlog za ovrhu odbiti kada glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, pa kako su ovrhovoditelji u prijedlogu za ovrhu naznačili kao vrijednost predmeta spora iznos od 11.000,00 kuna, to ovršenici smatraju da je takav prijedlog sud bio dužan odbiti.

 

Međutim, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda odredba članka 80.b OZ-a isključivo se odnosi na postupke ovrhe na nekretnini ovršenika radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja, s obzirom da je u navedenoj odredbi jasno navedeno da će sud odbiti odnosno da može odbiti samo "prijedlog za ovrhu na nekretnini" podnesen radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine.

 

S obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku ovrhe na nekretnini u vlasništvu ovršenika radi prisilnog namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, nego o postupku ovrhe radi diobe prodajom nekretnine koja je u suvlasništvu ovrhovoditelja i ovršenika, koji postupak se provodi na temelju ovršne isprave i koji je reguliran odredbama članka 271. do 275. OZ-a, to u ovom postupku nema mjesta primjeni odredbe članka 80.b OZ-a.

 

Pritom je za istaknuti kako je ovršnom ispravom već pravomoćno odlučeno da će se razvrgnuće suvlasničke zajednice ovrhovoditelja i ovršenika na predmetnoj nekretnini provesti sudskom prodajom odnosno civilnom diobom iste, pa niti žalbeni navodi ovršenika kojima osporavaju takav način diobe nisu odlučni jer se tiču postupka u kojem je donesena navedena ovršna isprava i stoga nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost potvrđenog dijela pobijanog rješenja o ovrsi.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Nadalje, za istaknuti je kako je sud prvog stupnja postupio u skladu s odredbom članka 41. stavka 4. OZ-a kada predmetno rješenje o ovrsi nije obrazložio, međutim, navedena okolnost, onemogućava ovaj sud da za sada ispita pravilnost i zakonitost rješenja u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. istog Zakona.

 

Naime, postupak radi diobe stvari specifična je vrsta ovršnog postupka u kojem je kod odlučivanja o troškovima postupka odlučan sadržaj odredbe članka 275. OZ-a.

 

Odredbom članka 275. stavka 1. OZ-a propisano je da troškove provedbe ovrhe diobom stvari snose svi sudionici razmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari, a stavkom 2. da je stranka koja je prouzročila posebne troškove dužna ih naknaditi onim strankama koje su ih imale.

 

Dakle, riječ je o posebnoj odredbi Ovršnog zakona koja propisuje snošenje troškova provedbe ovrhe diobom stvari odnosno civilnog razvrgnuća kao jednog od načina sudskog razvrgnuća. Pravilnim tumačenjem odredbe članka 275. stavka 1. OZ-a ovaj sud zaključuje da se normirani troškovi odnose na troškove u vezi samog postupka provedbe ovrhe diobom stvari (primjerice: trošak provedenog vještačenja, procjene, izlaska suda radi procjene i sl.), ali ne i na troškove zastupanja stranaka po punomoćnicima-odvjetnicima o kojima je odlučeno u pobijanom rješenju.

 

Navedenim se ne ograničava pravo stranke da za zastupanje u postupku diobe stvari angažira kvalificiranog punomoćnika (odvjetnika), ali se u takvoj situaciji ne bi radilo o troškovima provedbe ovrhe, već o troškovima koji bi se mogli prosuđivati po odredbi članka 275. stavka 2. OZ-a.

 

Zbog izostanka obrazloženja za sada nije moguće ispitati razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kod donošenja odluke o troškovima postupka. Posljedično, nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a prihvaćena je žalba 1., 2. i 3. ovršenika te je pobijano rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ukinuto i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o troškovima, i to kako onima zatraženim u prvostupanjskom dijelu, tako i onima zatraženim u žalbenom dijelu postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja. Prije svega, sud će ocijeniti svrsishodnost donošenja posebnog rješenja o troškovima u ovoj fazi postupka, imajući u vidu da su i ovršenici angažirali punomoćnika (odvjetnika) te da i na njihovoj strani mogu nastati određeni troškovi zastupanja.

 

Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 13. rujna 2018.