Broj: Gž-1047/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Toša Berečić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H. r., j. u. iz Z…, OIB …, zastupana po punomoćnicima iz OD H. i p. iz Z. protiv ovršenika G. P. iz Z.-N. Z…., OIB …, radi: ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-31/2018-2 od 7. veljače 2018., dana 3. listopada 2018.

r i j e š i o   j e

Žalba ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-31/2018-2 od 7. veljače 2018., uvažava se, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje o ovrsi javnog bilježnika J. R. iz Z. br. Ovrv-… od 15. prosinca 2017. i odbačen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja.

Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prva s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje odnosno ukine pobijano rješenje a predmet da vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da ga sud prvog stupnja donosi povodom prigovora ovršenika izjavljenog protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, pozivajući se pri tome na presudu Suda Europske Unije broj C 484/15 i C 551/15.

Naime, presudom Suda EU od 9. ožujka 2017., P. P., (C-551/15), EU:C:2017:193., Sud, u postupku povodom zahtjeva za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) odlučio da članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, treba tumačiti na način da je ovršni postupak koji je pokrenulo društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave protiv fizičke osobe s prebivalištem u drugoj državi članici radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu upravljanje kojim je ta lokalna jedinica povjerila navedenom društvu, a koje nije kaznene naravi nego predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu, obuhvaćen područjem primjene te uredbe, kao i da Uredbu br. 1215/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”, nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu te uredbe.

Međutim, ovoj ovršnoj stvari za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu, odnosno za odlučivanje prvostupanjskog suda povodom prigovora ovršenika, ne primjenjuju se gore spomenute presude niti Uredbe, budući ovršenik ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, a ne u nekoj od država članica Europske Unije.

Osnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 278. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 – dalje: OZ), prema kojoj javni bilježnici odlučuju za o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

Odredbom čl. 279. st. 1. OZ-a, je propisano da je za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave mjesno nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika, a odredbom st. 3. istog članka je propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu ukoliko je podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku.

Dakle, ovrhovoditelj je ovlašten birati javnog bilježnika kojem će podnijeti prijedlog za ovrhu uz ograničenje propisano odredbom čl. 279. st.1. OZ-a, ali izabrani javni bilježnik mora imati sjedište, na području regionalne (područne) samouprave u kojoj ovršenik ima svoje prebivalište ili sjedište ako se radi o pravnoj osobi ovršenika.

S obzirom da iz stanja spisa jasno proizlazi da je prebivalište ovršenika, grad Z. sukladno čl. 4. Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine“ broj 86/06, 125/06, 16/07, 95/08, 46/10, 145/10, 37/13, 44/13, 45/13 i 110/15), u kojem se nalazi i sjedište javnog bilježnika (Z.), kojem je podnesen prijedlog za ovrhu, jasno je da je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak da je rješenje o ovrsi donijelo apsolutno nenadležno tijelo.

Osim navedenog, prvostupanjskom sudu valja ukazati i na to da je odbacivanje ovršnog prijedloga, sukladno odredbi čl. 279. st. 3. OZ-a, moguće samo u stadiju postupka u kojem javni bilježnik još nije odlučio o prijedlogu za ovrhu donošenjem rješenja o ovrsi, odnosno samo onda kada javni bilježnik ocjeni da je prijedlog zbog njegove mjesne nenadležnosti nedopušten pa spis dostavi sudu na odlučivanje u skladu sa odredbom čl. 281. st. 2. OZ-a. Međutim, ukoliko javni bilježnik ocjeni prijedlog za ovrhu dopuštenim i osnovanim pa u skladu sa odredbom čl. 281. st. 1. OZ-a, donese rješenje o ovrsi, protiv kojeg je ovršenik izjavio pravovremen, dopušten i obrazložen prigovor, pa spis dostavi sudu na odlučivanje temeljem odredbe čl. 282. st. 3. OZ-a, tada sud može o izjavljenom prigovoru odlučiti samo na način propisan odredbama čl. 57. i čl. 58. OZ-a.

Stoga, u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će povodom prigovora ovršenika izjavljenog protiv rješenja o ovrsi donijeti novu zakonitu odluku u skladu sa odredbama čl. 57. i čl. 58. OZ-a, kao i odluku o troškovima postupka.

Slijedom naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“  broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11. i 25/13, nastavno: ZPP), uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano rješenje a predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Osijek, 3. listopada 2018.