Broj: Gž Ovr-950/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. P. iz V.OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. Š.odvjetniku iz V., protiv ovršenika Z. Z E.-C.Z. P. d. o. o. u likvidaciji iz V., OIB: ..., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja ovrhom na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja koja je izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 27 Ovr-874/14-16 od 07. svibnja 2018. godine, dana 12. listopada 2018. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I              Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 27 Ovr-874/14-16 od 07. svibnja 2018. godine, te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

II              O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka po žalbi odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

            

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I izreke) prekinut je postupak u ovoj ovršnoj stvari.

 

              U točki II izreke određeno je da će se postupak nastaviti kada se pravomoćno okonča parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Varaždinu broj P-396/12, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.

 

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, u nastavku teksta: OZ).

 

              U žalbi u bitnome navodi da OZ ne poznaje institut prekida ovrhe zbog rješavanja prethodnog pravnog pitanja, a da se u slučaju da zaista postoji prethodno pravno pitanje koje je potrebno riješiti, o tome donosi odluka u okviru ovršnog postupka, ukoliko su za to ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 60. stavak 2. OZ-a, dok je u protivnom sud dužan uputiti treću osobu na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (članak 60. stavak 1. OZ-a), pa smatra da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka.

 

              Nadalje ističe kako treća osoba nema upisanu zabilježbu spora na predmetnoj nekretnini pod poslovnim brojem Z-979/14, jer da je ta zabilježba izbrisana, a da je u ovom predmetu jedino relevantno to da je u zemljišnim knjigama zabilježena predmetna ovrha, te da navodno vlasništvo na predmetnoj nekretnini od strane treće osobe ne sprječava druge osobe da na tom predmetu provedu ovrhu, ako si treća osoba to pravo nije upisala u zemljišne knjige.

 

              Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak, pri čemu potražuje naknadu troškova postupka po žalbi.

 

              Treća osoba u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane, te prilaže isprave na koje se poziva u tom podnesku.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J.V.S. iz V. poslovni broj Ovrv-363/14 od 14. veljače 2014. godine određena ovrha na nekretnini označenoj kao etaža II-direktor 15,00 m², tajnica 16,35 m², radni kabinet 20,30 m², radni kabinet 16,35 m², hodnik 10,50 m², sanitarije 1,00 m² i sanitarije 0,90 m², ukupno 121,43 m², koja se nalazi na kat. čest. br. 1463/1, u naravi dvije kuće na sa 859,00 m² i dvorište sa 649,00 m², ukupno 1.508,00 m², upisano u zk. ul. br. 12888, podul. br. 2, k. o. V. (u osnivanju), radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, a da je ta odluka postala pravomoćna dana 11. ožujka 2014. godine, te je dostavljena na provedbu tom sudu dana 31. ožujka 2014. godine.

 

              Nadalje utvrđuje da je zaključkom tog suda poslovni broj Ovr-874/14-4 od 06. srpnja 2015. godine ovršenik obaviješten o započinjanju provedbe ovrhe na njegovoj nekretnini temeljem gornjeg rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te o mogućnosti podnošenja pritužbe, a da je navedena odluka dostavljena nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu suda radi upisa zabilježbe ovrhe.

 

              Prvostupanjski sud utvrđuje da je dana 04. prosinca 2015. godine RH podnijela prigovor treće osobe, upućujući na presudu Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-396/2012 od 07. veljače 2014. godine, te predlažući da se proglasi nedopuštenom ovrha na suvlasničkom dijelu od 82327/100000 predmetne nekretnine, a da se ovrhovoditelj usprotivio tom prigovoru.

 

              U vezi toga utvrđuje da je presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-396/2012 od 07. veljače 2014. godine utvrđeno da je treća osoba suvlasnik u 82327/100000 dijela predmetne nekretnine, te je naloženo ovdje ovršeniku kao tuženiku da izda trećoj osobi valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos suvlasničkog dijela predmetne nekretnine sa istoga na treću osobu, pri čemu utvrđuje da se radi o deklaratornoj presudi, jer da je iz njezinog obrazloženja vidljivo da je Republika Hrvatska suvlasništvo predmetne nekretnine stekla ex lege temeljem odredbe članka 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom (“Narodne novine” br. 94/13, 18/16, 89/17), odnosno u trenutku kada su se ispunile zakonom propisane pretpostavke, a ne u trenutku pravomoćnosti predmetne presude, s time da utvrđuje da je protiv potonje presude izjavljena žalba o kojoj nije odlučeno.

 

              Nadalje utvrđuje da je u zemljišnoj knjizi pod poslovnim brojem Z-979/14 upisana po prijedlogu treće osobe zabilježba navedenog postupka na gornjoj nekretnini koji se vodi kod Trgovačkog suda u Varaždinu, dok je zabilježba predmetne ovrhe upisana s danom 14. veljače 2014. godine pod poslovnim brojem Z-3583/15, odnosno Z-677/14, kada je upisana zabilježba pokretanja ovršnog postupka u predmetu poslovni broj Ovrv-363/14.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da bi se u slučaju pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-396/2012 od 07. veljače 2014. godine istaknuti prigovor treće osobe ukazao opravdanim, a predmetna ovrha nedopuštenom na suvlasničkom dijelu od 82327/100000 predmetne nekretnine, jer da je RH bila ex lege suvlasnikom u navedenom dijelu predmetne nekretnine već u trenutku pokretanja ovog ovršnog postupka, pa utvrđuje da se odluka o prigovoru treće osobe, koja ovisi o rješavanju prethodnog pitanja (utvrđenja suvlasničkog dijela RH na predmetnoj nekretnini kao prava koje sprječava ovrhu), može donijeti tek nakon što spomenuta presuda Trgovačkog suda u Varaždinu postane pravomoćna.

 

              Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 12. stavak 1. i 2., 213. stavak 1. i 215. stavak 3. ZPP-a, kao i na odredbe članaka 21. stavak 1., 59. stavak 1. i 60. stavak 1. OZ-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

 

              Međutim, osnovano ovrhovoditelj navodi kako nije bilo mjesta donošenju opisane odluke, i to iz slijedećih razloga.

 

              Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tijekom predmetnog ovršnog postupka RH kao treća osoba podnijela prigovor u kojem u skladu s odredbom članka 59. stavak 1. OZ-a tvrdi da joj na predmetnoj nekretnini pripada stvarno pravo koje kao takvo sprječava predmetnu ovrhu, pri čemu se poziva na parnični postupak kojeg je kao tužiteljica pokrenula protiv ovdje ovršenika kao tuženika u predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-396/2012, te slijedom toga predlaže da se ovrha na opisanoj nekretnini proglasi nedopuštenom.

 

              U vezi toga valja navesti da je postupanje suda u povodu prigovora treće osobe (u konkretnom slučaju RH) regulirano odredbama članaka 59-61. OZ-a, pri čemu je odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a propisano da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, ako OZ-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

              Odredbom članka 60. stavak 1. OZ-a propisano je da će sud ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, rješenjem uputiti podnositelja prigovora da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

 

              Budući da se u konkretnom slučaju ovrhovoditelj prema pravilnom utvrđenju suda usprotivio navedenom prigovoru RH kao treće osobe, to s obzirom na kogentnu odredbu članka 60. stavak 1. OZ-a nije bilo mjesta odgovarajućoj primjeni odredaba ZPP-a o prekidu predmetnog ovršnog postupka radi rješavanja prethodnog pitanja suvlasništva podnositelja prigovora na predmetnoj nekretnini, na čemu treća osoba temelji svoj prigovor, već je podnositelja prigovora koji u vrijeme donošenja pobijanog rješenja nije priložio u spis pravomoćnu presudu, javnu ili javno ovjerovljenu privatnu ispravu kojom bi dokazao opravdanost svoga prigovora, niti su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnjevama, trebalo posebnim rješenjem uputiti na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena.

 

              Stoga je pobijana odluka utemeljena na pogrešnoj primjeni odredaba članaka 12. stavak 1. i 2., 213. stavak 1. i 215. stavak 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, jer s obzirom na navedeno nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu naznačenih odredaba ZPP-a.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe ovrhovoditelja i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, odlučiti kao u točki I izreke rješenja.

 

              U skladu s odredbom članka 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, donesena je odluka opisana u točki II izreke rješenja.

 

U Rijeci, 12. listopada 2018. godine.