Broj: Gž-1558/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. h. d.o.o. Z., OIB: …, P. Č., Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o. iz Z., protiv ovršenice B. M. iz Z.-N. Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici iz Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 14 Povrv-1207/2017-2 od 1. prosinca 2017., 15. listopada 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 14 Povrv-1207/2017-2 od 1. prosinca 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              O troškovima žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu i ukinuto je rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-15129/2017. od 22. svibnja 2017.

                                         

              Protiv citiranog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na nastavak postupka, podredno da se rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavi izvan snage i postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Traži trošak sastava žalbe.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje iz razloga jer je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donio javni bilježnik, a prema presudi Suda Europske unije broj C-484/15 i C-551/15 javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, ne mogu se smatrati sudom u smislu Uredbe o Europskom nalogu za izvršenje, a ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, i iz razloga neurednosti prijedloga za ovrhu, jer ne sadrži sve da bi se po njemu moglo postupati, odnosno potpis odvjetnika M. H. nije u izvorniku već u faksimilu, što utječe na dopustivost i urednost prijedloga za ovrhu.

 

              Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je ovrhovoditelj protiv ovršenice podnio prijedlog za ovrhu temeljem izvatka iz poslovnih knjiga i to javnom bilježniku čije je sjedište u Z., gdje je i prebivalište ovršenice.

 

              Odredbom članka 278. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 93/14, 73/17 – dalje: OZ) je propisano da javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama tog Zakona, a člankom 279. stavkom 1. OZ-a da je za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika.

 

              Ovrhovoditelj je, sukladno navedenim zakonskim odredbama, podnio prijedlog za ovrhu koji se temelji na vjerodostojnoj ispravi – izvatku iz poslovnih knjiga, javnom bilježniku čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ovršenika, pa nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja iz razloga jer je rješenje o ovrsi donijelo apsolutno nenadležno tijelo, kako se osnovano ukazuje žalbom.

 

              Pozivanje prvostupanjskog suda na presudu Suda Europske unije ovoj pravnoj stvari nije od značaja obzirom da je u odnosu na primjenu Uredbe broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. sud pravde Europske unije je odlučio:

 

              1) Članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da je ovršni postupak koji je pokrenulo društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave protiv fizičke osobe s prebivalištem u drugoj državi članici, radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu, upravljanje kojim je ta lokalna jedinica povjerila navedenom društvu, a koje nije kaznene naravi nego predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu, obuhvaćen područjem primjene te Uredbe.

 

              2) Uredbu broj 1215/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju "vjerodostojne isprave", nisu obuhvaćeni pojmom "sud" u smislu te Uredbe.

 

              Iz navedene Odluke proizlazi da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Uredbe 1215/12, no da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom sud, ali samo u slučaju kada je ovršni postupak pokrenut protiv fizičke osobe s prebivalištem u drugoj državni članice, što ovdje nije slučaj, obzirom da ovršenica prebiva u Republici Hrvatskoj.

 

              Također pogrešan je pravni stav prvostupanjskog suda da je prijedlog za ovrhu neuredan jer nije potpisan vlastoručno već je na istom faksimil odvjetnika.

 

              Odredbom članka 106. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) kao i odredbom članka 12. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11), propisano je da podnesak mora biti potpisan, međutim niti u jednoj od tih odredaba nije navedeno da potpis mora biti vlastoručan, odnosno da se podnesak ne može potpisati faksimilom, pa se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je prijedlog za ovrhu neuredan jer potpis odvjetnika nije u izvorniku. I vjerodostojna isprava potpisana je faksimilom ovlaštene osobe sukladno članku 10. stavak 1. Zakona o elektroničkoj ispravi ("Narodne novine" broj 150/08), pa ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije trebao dostaviti dokaz o vlasništvu nekretnine ili dokaz da je ovršenik korisnik usluge ovrhovoditelja, sve sukladno članku 39. stavak 2. OZ-a, a u kojoj odredbi je propisano što sve mora sadržavati prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

 

              Zbog navedenog, žalba je prihvaćena i prvostupanjsko rješenje ukinuto, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              U nastavku postupka prvostupanjski sud sukladno članku 58. OZ-a odlučiti o prigovoru ovršenika.

                           

              Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

U Rijeci 15. listopada 2018.