Broj: Gž-552/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.m. d.o.o. C., OIB: ..... C.kojeg zastupa punomoćnik S. L. P. V., odvjetnik iz P., protiv ovršenika J. P., I.kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. F.i B.L. iz C., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj 62 Povrv-671/2017 od 11. rujna 2017., dana 23. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj 62 Povrv-671/2017 od 11. rujna 2017.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz P. poslovni broj Ovrv-1935/16 od 24. studenog 2016. te je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbačen.

              Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - dalje: OZ) predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak uz naknadu troška žalbe.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.              

              Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je prijedlog za ovrhu od 11. studenog 2016. prihvaćen citiranim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika te da je protiv istog rješenja ovršenik podnio prigovor slijedom čega je spis dostavljen sudu prvog stupnja sukladno odredbi članka 287. stavak 2. u vezi članka 282. stavak 3. OZ-a.

              Utvrdivši da ovršenik ima prebivalište u I., a cijeneći sadržaj odredbi članka 279. stavak 1. i 3. OZ-a, sud prvog stupnja zauzima stajalište da javni bilježnik nije bio nadležan donijeti citirano rješenje o ovrsi protiv ovršenika slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja. Pritom sud prvog stupnja cijeni tumačenje Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: uredba), iskazano u presudi Suda Europske unije u predmetu C-551/15 od 9. ožujka 2017., kao i sadržaj rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-419/16-4 od 15. ožujka 2017.

U žalbi ovrhovoditelj ističe da nakon podnesenog prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, sud nema ovlasti ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu, već da je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 282. stavak 3. OZ-a trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a. Zatim ističe da nadležnost javnih bilježnika nije utemeljena na Uredbi (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: uredba), već na nacionalnim propisima, zbog čega da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da javni bilježnici ne bi bili ovlašteni donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na ovršenike koji imaju prebivalište izvan RH. Ovrhovoditelj navodi i da je odredbom članka 279. OZ-a uređena samo mjesna nadležnost za osobe koje imaju prebivalište ili sjedište na području Republike Hrvatske, a da u odnosu na osobe koje nemaju prebivalište ili sjedište na području RH, postoji pravna praznina koju da treba popuniti tumačenjem zakonskih odredbi i to prvenstveno odredbi Ovršnog zakona, pri čemu ukazuje na odredbu članka 39. stavak 6. OZ-a, kao i supsidijarnom primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku o mjesnoj nadležnosti suda na čijem je području obveza nastala.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a uz primjenu odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a.

Nisu osnovani istaknuti žalbeni razlozi ovrhovoditelja jer su javni bilježnici apsolutno nenadležni za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske.

Mjesna nadležnost javnog bilježnika za određivanje ovrhe propisana je odredbom članka 279. OZ-a na način da je mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika (stavak 1.), dok je odredbom članka 279. stavak 3. OZ-a propisano da će sud prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbaciti ako je podnesen nenadležnom javnom bilježniku (stavak 3.). Citiranom zakonskom odredbom, koja predstavlja kogentnu pravnu normu, propisana je isključiva mjesna nadležnost javnih bilježnika pa javni bilježnik nije nadležan za odlučivanje ako ovršenik nema prebivalište na području Republike Hrvatske. Budući da je u konkretnom slučaju prebivalište ovršenika izvan Republike Hrvatske, proizlazi da je javni bilježnik citirano rješenje o ovrsi donio protivno navedenoj zakonskoj odredbi pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 279. stavak 3. OZ-a pobijanim rješenjem citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika ukinuo i prijedlog za ovrhu odbacio. U odnosu na daljnje žalbene navode ovrhovoditelja ističe se da je postupanje javnog bilježnika podložno sudskoj kontroli i u fazi postupka kada je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, predmet dostavljen sudu na daljnje postupanje pa su neosnovani navodi ovrhovoditelja da sud prvog stupnja nije bio ovlašten odlučiti na navedeni način u situaciji kada je javni bilježnik već donio rješenje o ovrsi, odnosno da je u takvom slučaju sud prvog stupnja isključivo trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a. 

Nadležnost javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj za postupanje u konkretnom predmetu nije moguće utvrditi na temelju citirane uredbe imajući u vidu njezino tumačenje, prema kojem se u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici ne mogu izjednačiti sa sudom u smislu iste uredbe jer njome nisu obuhvaćeni (presuda Suda Europske unije u predmetu C-551/15 od 9. ožujka 2017.), a što, protivno žalbenim navodima ovrhovoditelja, upravo potvrđuje pravilnost zaključka suda prvog stupnja da javni bilježnici ne mogu donositi rješenja o ovrsi koja bi imala snagu sudskih rješenja protiv osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske.   

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a.

U Rijeci 23. listopada 2018.