Broj: Gž Ovr-455/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja U. d.d., Č., OIB …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z. K. S. i N. Ž., odvjetnici u Č., protiv ovršenice S. N., vl. U. o. C.b. B.-C., iz S., OIB …, zastupane po  punomoćnici iz OD K., H. i V. j.t.d., odvjetnici u V.,  radi namirenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-722/18 od 29. kolovoza 2018., dana 24. listopada 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba ovrhovoditelja U. d.d., preinačuje rješenje Općinskog suda u Č. poslovni broj Ovr-722/18 od 29. kolovoza 2018. i odbija kao neosnovan prijedlog ovršenice S. N. za odgodom davanja naloga Financijske agencije bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika S. N., vl. U. O. C.-b B.-C. u iznosu od ukupno 50.000,00 kuna (pedesettisućakuna) sa zateznim kamatama i to temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog kod Financijske agencije dana 26. srpnja 2018. temeljem ovršne isprave – Bjanko zadužnice (broj OV-94/13 od 04.01.2013.god. ovjerene kod Javnog bilježnika J. C. iz Č.) i to do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"I. Nalaže se Financijskoj agenciji, da odgodi davanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika S. N., vl. U. o C.-b B.-C., iz S., OIB …,  u iznosu od ukupno 50.000,00 kuna (pedesettisućakuna) sa zateznim kamatama i to temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog kod Financijske agencije dana 26. srpnja 2018. godine temeljem ovršne isprave – Bjanko zadužnice (broj OV-94/13 od 04.01.2013.god. ovjerene kod javnog bilježnika C. J. iz Č., i to do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnesenog ovome sudu dana 16. kolovoza 2018.god."

                           

              Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i odbije ovršenicu s prijedlogom i obveže je naknaditi trošak ovrhovoditelju, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je sudu dostavio ugovor o zakupu iz kojeg je vidljivo da se zakupnik V. N. obvezao, osim depozita u visini tri mjesečne bruto zakupnine, uručiti instrument osiguranja do iznosa od 50.000,00 kn, valjano potpisan i ovjeren te je u tu svrhu i predao upravo spornu bianco zadužnicu ovršenice S. N. zakupodavcu, koju je ovrhovoditelj prihvatio kao sredstvo osiguranja. Nije točno da zakupnik V. N., osim zakupnine za prosinca 2017. te siječanj i veljaču 2018., po prestanku ugovora o zakupu nije imao drugih dugovanja prema ovrhovoditelju. Ovrhovoditelj je naplatio svoja nesporna potraživanja na način da je zatražio izravnu naplatu po računima ovršenice S. N., temeljem bianco zadužnice koju je ona izdala ovrhovoditelju, a radi naplate njegovih potraživanja prema V. N.. U tu svrhu ovrhovoditelj je uz podnesak priložio presliku dopisa upućenog V. N., kao vlasniku obrta za ugostiteljstvo sa specifikacijom svojih potraživanja prema njemu, a temeljem ugovora o zakupu, u ukupnom iznosu od 128.794,10 kn, što znači da bi isti bio dužan ovrhovoditelju još iznos od 12.894,10 kn (kada se odbije iznos pokriven depozitom od 45.000,00 kn te naplaćeni iznos bianco zadužnicom u visini od 50.000,00 kn). Suprotno zaključku suda ovrhovoditelj smatra da provedbom ovrhe ovršenica ne bi pretrpjela teško nadoknadivu štetu te da nisu ispunjeni svi uvjeti za odgodu ovrhe pa makar i na ograničeno vremensko trajanje. Popisuje trošak sastava žalbe.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

             

              Žalba je osnovana.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ), na koju u žalbi sadržajno ukazuje ovrhovoditelj, budući da pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se isto može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona, a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

Pobijanim rješenjem naloženo je Financijskoj agenciji (dalje: FINA) da odgodi davanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenice u iznosu od 50.0000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog kod FINA dana 26. srpnja 2018. temeljem ovršen isprave – bianco zadužnice i to do pravomoćnosti okončanja postupka po prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, temeljem čl. 65. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ, smatrajući da su za to ispunjeni zakonski uvjeti.

 

Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. istoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

 

Prema st. 2. čl. 210. OZ na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53.).

 

Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je kumulativno ispunjen i jedan od uvjeta iz toč. 1. do 10. navedenog stavka.

 

Iz spisa predmeta proizlazi kako je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega je ispunjen uvjet iz toč. 5. st. 1. čl. 65. OZ.

              U prilog tvrdnji da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu, ovršenica ističe da je tražbina prema V. N. s osnova dospjelih neplaćenih zakupnina prestala prijebojem, a  ovršenica nije ni u kakvom ugovornom odnosu sa ovrhovoditeljem već je bianco zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja tražbine ovrhovoditelja po ugovoru o zakupu prema V. N., pa da prema tome ovrhovoditelj nema osnove za prisilno naplaćivanje predmetne bianco zadužnice te bi suprotnim postupanjem s računa ovršenice bile naplaćene i glavnica i kamata na koje ovrhovoditelj nema pravo, a ovrhovoditeljeva tražbina bila dvostruko ispunjena sa zakonskim kamatama za koje uopće ne postoji obveza plaćanja, te bi se takvom naplatom ugrozilo poslovanje ovršenice i podmirenje redovitih obveza iz djelatnosti koju ovršenica obavlja.

              Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da je ovršenica učinila vjerojatnim pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ.

Naime, ovršenica samo paušalno navodi razloge za odgodu ovrhe i istima nije dokazala postojanje pretpostavki za njenu odgodu iz navedene zakonske odredbe, odnosno svojim navodima ne konkretizira u čemu bi se ogledala opasnost od nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete provedbom predmetne ovrhe, dakle, ne konkretizira štetu koja bi joj time prijetila, a koja šteta mora biti objektivna.

Naime, za nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete nije dovoljna samo apstraktna mogućnost, već je potrebno postojanje objektivnih okolnosti koje ukazuju na takvu mogućnost, a koju ovršenica nije konkretizirala, odnosno nije navela u čemu bi se sastojala šteta ili opasnost od nastanka nasilja.

Sama činjenica da bi se naplatom bianco zadužnice ugrozilo poslovanje ovršenice i podmirenje redovitih obveza iz djelatnosti koju ovršenica obavlja nije sama po sebi dovoljna za odgodu predmetne ovrhe, budući da je svrha zatražene izravne naplate tražbine kod FINA izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, odnosno namirenje vjerovnika sa računa ovršenice, dok druge konkretne razloge opasnosti od nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete provedbom predmetne ovrhe ovršenica ne konkretizira.

Stoga je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio prijedlogu ovršenice za odgodom ovrhe.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Zadru 24. listopada 2018.