Broj: Gž Ovr-215/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. S. iz Z., (OIB …) i D. S. iz Z., (OIB …), zastupani po punomoćniku J. Č., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika M. K. iz Z., (OIB …), radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2018., poslovni broj: 32 Ovr-3491/2017-5., 25. listopada 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

                            Odbija se žalba ovrhovoditelja D. S. i D. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2018., poslovni broj: 32 Ovr-3491/2017-5.

                                                       

Obrazloženje

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu od 13. travnja 2017., ispravljen podneskom od 31. svibnja 2017.

                                                                     

                            Protiv rješenja ovrhovoditelji su pravovremeno podnijeli žalbu. U žalbi ne navode žalbene razloge, a predlažu da se pobijano rješenje ukine i usvoji prijedlog za ovrhu.

                                         

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ovrhu pozivom na članak 109. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), te članak 5. stavak 1., članak 39. stavak 1. i članak 262. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 93/14, 73/17 – dalje: OZ), jer se ovrha, na način i sredstvima kako su predložili ovrhovoditelji, nije mogla provesti, a ovrhovoditelji nisu postupili po zaključku prvostupanjskog suda od 8. svibnja 2017. i ispravili prijedlog za ovrhu na način da naznače ovršne radnje sukladno članku 262. OZ-a, prema kojoj zakonskoj odredbi, po mišljenju prvostupanjskog suda, treba provesti ovrhu.

 

                            Ovrhovoditelji u žalbi iznose da je navedeni pravni stav prvostupanjskog suda pogrešan, da se radi o obvezi ovršenika na radnju koju može obaviti i druga osoba, pa se na istu primjenjuju odredbe članka 261. stavak 1. i 2.     OZ-a, koja propisuje da se ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam, pa predlažu da se prijedlog za ovrhu usvoji.

 

                            Ti žalbeni navodi su neosnovani.

 

                            Prijedlog za ovrhu temelji se na ovršnoj ispravi – pravomoćnoj i ovršnoj presudi prvostupanjskog suda od 18. prosinca 2015., poslovni broj:             Ps-198/2015., kojom je ovršenik dužan svakog prvog utorka u mjesecu između 17,30 i 18,00 sati omogućiti ovrhovoditeljima ulazak i nadzor stana u Z., koji se nalazi na III katu, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, predsoblja i lođe u površini od 55,85 m², koji se nalazi u kući sagrađenoj na kč.br. 4955/7 i dr. – po novoj izmjeri kč.br. 643/1 k.o. T., upisanog u poduložak 17478, zk.ul. 17608 k.o. G. Z..

 

                            Prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelji traže da im se omogući ulazak u predmetni stan i nadzor stanja u istom u trajanju od 30 minuta uz pomoć bravara kojeg će oni osigurati, a da se ovršenika obveže na naknadu troška bravara.

 

                            Sud je u ovršnom postupku vezan načelom strogog formalnog legaliteta i provodi ovršnu ispravu, te nije ovlašten proširiti prava i obveze koje su određene ovršnom ispravom.

 

                              U ovom slučaju ovršnom ispravom je naloženo ovršeniku da omogući ovrhovoditeljima ulazak i nadzor stanja predmetnog stana, kojeg ovršenik koristi temeljem prava doživotnog uživanja, i to svakog prvog utorka u mjesecu od 17,30 do 18,00 sati.

 

                            I po mišljenju ovog suda, radi se o obvezi na radnju koju može izvršiti samo ovršenik, a ne i netko treći, jer mijenjanje brave na stanu svaki mjesec radi omogućavanja ovrhovoditeljima ulaska u stan, nije u skladu sa sadržajem ovršne isprave, uz činjenicu da ovršenik stanuje u predmetnom stanu.

 

                            Ovrhovoditelji su prijedlogom za ovrhu tražili da ih ovršni sud ovlasti na radnje koje nisu određene ovršnom ispravom, pa ih je prvostupanjski sud pravilno pozvao da prijedlog za ovrhu isprave na način da naznače ovršne radnje sukladno članku 262. stavak 1. i 2. OZ-a, što su propustili učiniti.

 

                            Obzirom da obvezu iz ovršne isprave može izvršiti samo ovršenik, to ovršni zahtjev nije u skladu s ovršnom ispravom, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijano rješenje.

                            Neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja da su uskraćeni u vršenju vlasničkih prava, ukoliko se njihovom prijedlogu za ovrhu ne udovolji, jer ta prava mogu ostvariti primjenom članka 262. stavak 1. i 2. OZ-a.                             

 

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.              

                                         

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 25. listopada 2018.