Broj: Gž Ovr-53/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice E. M. iz P., M. OIB: …, zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. B. i M. M. B. iz P., protiv ovršenice E. M. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. P., odvjetniku iz P., . radi ostvarenja nenovčane tražbine izricanjem sudskih penala, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-3228/17 od 28. rujna 2017. i žalbi ovršenice protiv rješenja o izricanju sudskih penala istog prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3228/17 od 28. rujna 2017., dana 29. listopada 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se djelomično žalba ovršenice E. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o izricanju sudskih penala Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-3228/17 od 28. rujna 2017. u dijelu pod toč. I, III i IV izreke.

2. Uvažava se djelomično žalba ovršenice, te se preinačuje rješenje o izricanju sudskih penala Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-3228/17 od 28. rujna 2017. u dijelu pod toč. II izreke, tako da se rješava:

Ako ovršenica E. M. u naknadnom primjerenom roku ne ispuni svoju nenovčanu obvezu, obvezana je isplatiti ovrhovoditeljici E. M. iznos od 350,00 kn, za svaki dan zakašnjenja na ime sudskih penala, počevši od isteka naknadnog roka za ispunjenje, pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine, ali ne za razdoblje duže od 30 dana od isteka naknadnog roka za ispunjenje obveze, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditeljice za određivanje sudskih penala preko iznosa od 350,00 kn do iznosa od 500,00 kn odnosno za iznos od 150,00 kn za svaki dan zakašnjenja i za razdoblje duže od naprijed određenog, odbija kao neosnovan. 

3. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice E. M., te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-3228/17 od 28. rujna 2017. u dijelu pod toč. II izreke, tako da se odbija zahtjev ovršenice za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 1.337,50 kn kao neosnovan.

4. Nalaže se ovršenici E. M. naknaditi ovrhovoditeljici E. M.  trošak žalbe u iznosu od 375,00 kn u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditeljice za nadoknadu troška žalbe odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja od 28. rujna 2017. odlučeno je:

„I              Prihvaća se žalba ovršenice od 28. lipnja 2017. te se ukida ovosudno Rješenje o ovrsi posl.br. 19 PU Ovr-3228/2017 od 09. lipnja 2017. godine.

II              Ovršenici E. M. se određuje trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.337,50 kuna te se nalaže ovrhovoditeljici E. M. iz P., , OIB: …  da isplati navedeni iznos ovršenici u roku od 8 dana.

III              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadnom troška ovršnog postupka u iznosu od 712,50 kuna kao neosnovan.ˮ

              Rješenjem o izricanju sudskih penala istog prvostupanjskog suda od 28. rujna 2017. odlučeno je:

»I Na temelju ovršne isprave – Sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Poreču-Parenzo posl.br. 4 R1-84/11-29 od 27. ožujka 2014., radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditeljice, ovršenici E. M. iz P., OIB: …, određuje se naknadni primjereni rok od 15 (petnaest) dana, da ispuni obvezu utvrđenu točkom V navedene sudske nagodbe, koja glasi:

„E. M. obvezuje se da izvrši sve potrebne radnje i da pribavi sva potrebna zakonom propisana odobrenja kako bi se u okviru zakonskih mogućnosti kanalizacija sa dijela nekretnine koju ona dobiva u samovlasništvo izvela na način da kanalizacijske cijevi i priključci više ne prolaze preko dijela nekretnina koje je u samovlasništvo dobila E. M., s time da se navedeno obvezuje izvršiti do kraja 2014. godine.”

              II Ako ovršenica u naknadnom primjerenom roku ne ispuni svoju nenovčanu obvezu, obvezna je ovrhovoditeljici E. M. platiti iznos od 500,00 kn za svaki dan zakašnjenja  na ime sudskih penala, počevši od isteka tog roka pa sve do ispunjenja obveze.

              III Naknadno određeni primjereni rok iz točke I izreke ovog rješenja počinje teći od dostave ovršenici prvostupanjskoga rješenja kojim je taj rok određen. Žalba ne utječe na tijek toga roka.

              IV Ovrhovoditeljici se priznaje ovršni trošak u iznosu od 1.150,00 kn te se nalaže ovršenici da navedeni iznos naknadi ovrhovoditeljici u roku od 8 dana.

              V Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom daljnjeg troška u iznosu od 250,00 kuna kao neosnovan.«

              Protiv rješenja od 28. rujna 2017., kako se to zaključuje iz sadržaja žalbe i podneska ovrhovoditeljice na l. s. 33., u dijelu pod toč. II izreke žalbu je izjavila ovrhovoditeljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom ističe da je ovrhovoditeljica svojim prijedlogom za izricanjem sudskih penala predložila donošenje samo sudskog rješenja, a ne rješenja o ovrsi s otisnutim štambiljem pa kako je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je u cijelosti prihvaćen navedeni prijedlog, dakle, ovrhovoditeljica je uspjela sa svojim prijedlogom i nije skrivila trošak ovršeniku, to odluka suda u pobijanom dijelu je protivna izričitim i jasnim zakonskim odredbama o naknadi troškova postupka i načelima „Causae i Culpaeˮ. Predlaže da se rješenje suda prvog stupnja preinači na način da se odbije zahtjev ovršenice za naknadu troška i ovrhovoditeljici dosudi trošak sastava žalbe odnosno da se isto ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

              Protiv gornjeg rješenja o izricanju sudskih penala žalbu je izjavila ovršenica zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka te zbog, kako se to zaključuje iz sadržaja žalbe, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da polaganje kanalizacijskih cijevi i izvršenje priključka na tako postavljene kanalizacijske cijevi ne ovisi samo o dobroj volji ovršenice, već prije svega o stjecanju svih tehničkih uvjeta za izvršenje takvoga posla odnosno polaganja kanalizacijskih cijevi. Naime, ovršenica se obraćala nadležnom komunalnom trgovačkom društvu „U.ˮ d.o.o. P., ali od toga društva niti od drugih nadležnih tijela nije dobila potrebne suglasnosti za izvođenje radova na premještanju kanalizacije i priključaka preko dugoga dijela nekretnina odnosno preko nekretnine u njenom vlasništvu. I sama ovrhovoditeljica može kao stranka, koja za to ima pravni interes, zatražiti od nadležnih tijela državne uprave i trgovačkoga društva izdavanje svih dozvola i utvrđenje tehničkih uvjeta za rečeni zahvat u prostoru, čemu se ovršenica cijelo vrijeme ne protivi. S obzirom na takvo stanje stvari, određeni naknadni rok nije primjeren za izvršenje navedene nenovčane obveze, zbog čega se i zaprijećena obveza plaćanjem sudskih penala u iznosu od kn 500,00 za svaki dan zakašnjenja ukazuje u cijelosti neosnovanom. Također tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba ovršnog postupka. Predlaže da se uvaži žalba i preinači pobijano rješenje o izricanju sudskih penala odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

              Žalba ovrhovoditeljice je osnovana, a žalba ovršenice djelomično osnovana.

Ovršenica u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba postupka a kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novineˮ, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 - dalje OZ) na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ne nalazi da bi takve povrede postupka bile počinjene pred sudom prvog stupnja, to žalba iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

Iz spisa predmeta proizlazi da je vjerovnica E. M. kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog iz čl. 247. st. 1. OZ jer dužnica u roku za dobrovoljno izvršenje nije izvršila svoju obvezu iz točkom V sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Poreču, poslovni broj R1-84/11 od 27. ožujka 2014., a koja točka glasi: „E. M. obvezuje se da izvrši sve potrebne radnje i da pribavi sva potrebna zakonom propisana odobrenja kako bi se u okviru zakonskih mogućnosti kanalizacija sa dijela nekretnine koju ona dobiva u samovlasništvo izvela na način da kanalizacijske cijevi i priključci više ne prolaze preko dijela nekretnina koje je u samovlasništvo dobila E. M., s time da se navedeno obvezuje izvršiti do kraja 2014. godine.”.

Prvostupanjski sud je postupajući po prijedlogu ovrhovoditeljice donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3228/17 od 9. lipnja 2017., a potom odlučujući remisorno o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi, donio rješenje od 28. rujna 2017. kojim je pod toč. I izreke prihvatio žalbu ovršenice i ukinuo isto rješenje o ovrsi, pod toč. II izreke ovršenici je obistinio  trošak u iznosu od 1.337,50 kn i naložio ovrhovoditeljici da navedeni iznos isplati ovršenici u roku od 8 dana, a pod toč. III izreke odbio zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 712,50 kn.

Istog dana, prvostupanjski sud je donio i rješenje o izricanju sudskih penala kojim je odredio dužnici kao ovršenici naknadni rok od 15 dana za ispunjenje obveze utvrđene sudskom nagodbom pod toč. V, te joj je izrečeno da će, ako svoju obvezu ne ispuni u tom roku, biti dužna isplatiti ovrhovoditeljici iznos od 500,00 kn za svaki dan zakašnjenja na ime sudskih penala, počev od isteka navedenog roka pa sve do ispunjenja obveze.

Pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrdio da ovršenica svoju obvezu iz toč. V navedene sudske nagodbe, koja ima svojstvo ovršne isprave sukladno čl. 23. toč. 1. OZ, nije ispunila, pa je valjano zaključio da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti iz čl. 247. st. 1. OZ za određivanje dodatnog roka za ispunjenje obveze te za određivanje  sudskih penala.

              Glede žalbenih navoda ovršenice da od nadležnih tijela nije dobila potrebnu suglasnost za izvođenje radova na premještanju kanalizacije i priključka preko drugog dijela nekretnina odnosno preko nekretnine u njenom vlasništvu, čime ukazuje da premještanje kanalizacije i priključka ne ovisi samo o njenoj dobroj volji, valja reći da ovršenica ne navodi iz kojih to razloga nije dobila potrebnu suglasnost, a niti je svoje navode potkrijepila ikakvim dokazom. Osim toga, u žalbi ističe da i ovrhovoditeljica može kao stranka, koja za to ima pravni interes, zatražiti od nadležnih tijela državne uprave i trgovačkoga društva izdavanje svih dozvola i utvrđenje tehničkih uvjeta za rečeni zahvat u prostoru, čemu se ovršenica ne protivi. Dakle, iz samih navoda ovršenice jasno proizlazi da (i) ona može ishoditi potrebne suglasnosti kod nadležnih tijela.

           Što se tiče naknadnog roka od 15 dana za izvršenje činidbe, prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključio da je u okolnostima konkretnog slučaja navedeni rok primjeren, pri čemu se ističe da je tri mjeseca prije donošenja pobijanog rješenje ovršenica bila upoznata s činjenicom da je podnesen prijedlog za izricanje sudskih penala radi ispunjenja obveze iz toč. V sudske nagodbe.

Odlučujući o sudskim penalima prvostupanjski sud, međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije pravilno primijenio materijalno pravo, na pravilnost kojeg ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 21. st. 1. OZ.

Naime, prema odredbi čl. 247. st. 4. i 5. OZ, plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine, a pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz st. 4. istog članka.

Sudski penali kao institut pritiska na dužnika da ispuni nenovčanu obvezu utvrđenu pravomoćnom sudskom presudom odnosno sudskom nagodbom nisu predviđeni kao sredstvo ostvarivanja obveze na činjenje, trpljenje i nečinjenje koja se provodi sukladno odredbama Ovršnog zakona. Rješenje suda kojim je ovršeniku izrečen određen naknadni primjereni rok i izrečeni sudski penali ako ne ispuni obvezu u roku ne mogu zamijeniti rješenje o ovrsi, niti se pretvoriti u neki oblik rente u neograničenom trajanju.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju izrečeni sudski penali ni po visini, ni po neograničenom trajanju nisu primjereni, pogotovo što iz spisa proizlazi da ovrhovoditeljica još nije zatražila ovrhu radi ispunjenja obveze sukladno odredbama Ovršnog zakona. Stoga je izrečene sudske penale valjalo smanjeni na iznos od 350,00 kn dnevno i vremenski ograničeni u trajanju do najkasnije istekom tridesetog dana od isteka dodatnog roka za ispunjenje tražbine, a budući da isti rok ovaj sud smatra primjerenim rokom u kojem je ovrhovoditeljica mogla podnijeti ovršni prijedlog za ispunjenje tražbine.

Što se tiče toč. IV izreke rješenja o izricanju sudskih penala, prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 14. st. 4. OZ.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ djelomično odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja od 28. rujna 2017. u dijelu pod toč. I, III i IV izreke, a po odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ djelomično uvažiti žalbu, te preinačiti isto rješenje u dijelu pod toč. II izreke i odlučiti kao pod toč. 2. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Što se, pak, tiče rješenja od 28. rujna 2017. u dijelu pod toč. II izreke, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovršenici obistinio trošak žalbe protiv rješenja o ovrsi od 9. lipnja 2017., jer  ovrhovoditeljica nije u ovom spisu predmeta podnijela prijedlog za ovrhu niti je protiv ovršenice neosnovano pokrenula predmetni postupak, već je povodom njezinog prijedloga donijeto rješenje o izricanju sudskih penala. Stoga, nema mjesta primjeni odredbe čl. 14. st. 5. OZ pa prema tome, ovrhovoditeljica nije ni dužna nadoknaditi ovršenici trošak navedene žalbe.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ uvažiti žalbu ovrhovoditeljice, te preinačiti rješenje od 28. rujna 2017. u dijelu pod toč. II izreke i odlučiti kao pod toč. 3. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Ovrhovoditeljici je trebalo obistiniti trošak sastav žalbe, koji sukladno Tbr. 13. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novineˮ, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) iznosi 375,00 kn, a ne, kako je to ovrhovoditeljica zatražila u žalbi, 1.250,00 kn.

Stoga je o trošku navedene žalbe odlučeno kao pod toč. 4. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Rješenje suda prvog stupnja od 28. rujna 2017. u dijelu pod toč. I i III izreke, kao i rješenje o izricanju sudskih penala u dijelu pod toč. V izreke ostaju neizmijenjeni.

 

Zadar, 29. listopada 2018.