Broj: Gž Ovr-87/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M.-I. G. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika T. T. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M. Ž., odvjetnici iz O. d. Š. i p. iz Z., radi ovrhe na nekretnini, povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8456/16 od 28. rujna 2016., dana 26. studenoga 2018.,

r i j e š i o   j e

Vraća se predmet poslovni broj Ovr-8456/16 Općinskom građanskom sudu u Zagrebu da sa žalbom ovršenika T. T. protiv rješenja o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-8456/16 od 28. rujna 2016. postupi sukladno odredbama Ovršnog zakona koje se odnose žalbu podnesenu nakon proteka roka.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je, na prijedlog ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave – Ugovora o priznanju i namirenju duga od 7. prosinca 2010., potvrđenog (solemniziranog) od strane javnog bilježnika mr. sc. J. K. – R. iz Z., poslovni broj OV - 20355/10, ovršnog 22. travnja 2014., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 15.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki tamo navedeni pojedini iznos od dana dospijeća do isplate, te troška ovršnog postupka u iznosu od 4.595,00 kn, ovrha na 1/6 od 10/24 dijela nekretnine ovršenika upisane u zk. ul. br. 1127, k.o. S., zkč. br. 679/10. Ovrha je određena zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog njezinom prodajom te ispražnjenjem opisane nekretnine i njenom predajom kupcu.

Protiv gornjeg rješenja o ovrsi žalbu je izjavio ovršenik, navodeći da istu podnosi sukladno „čl. 51. st. 7., 9., 10., 11.ˮ i čl. 53. Ovršnog zakona. Tvrdi da je o činjenici da se protiv njega vodi predmetni ovršni postupak obaviješten tek po primitku poziva za ročište radi utvrđenja vrijednosti nekretnine, pa kako nije ranije mogao istaknuti žalbene razloge, to da žalbu podnosi nakon proteka roka sukladno čl. 53. Ovršnog zakona. Rješenje o ovrsi da je doneseno na temelju ovršne isprave, Ugovora o priznanju i namirenju duga od 7. prosinca 2010. koji ugovor je ništetan i u koju svrhu dokazivanja ništetnosti istoga je ovršenik pokrenuo parnicu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Ovršenikov otac, sada pok. D. T. je sa ovrhovoditeljem zaključio Ugovor o zajmu dana 18. studenoga 1998. kojim se obvezao vratiti pozajmljenih mu 15.000,00 DEM do 1. lipnja 1999. bez kamata. Nakon smrti pok. D. T. (nakon 10 godina i 10 mj.), ovrhovoditelj je njegovog 23-godišnjeg sina i nasljednika (ovdje ovršenika) počeo učestalo proganjati i upozoravati na postojanje Ugovora o zajmu između ovrhovoditelja i pok. oca ovdje ovršenika. Nakon više mjeseci nagovaranja od strane ovrhovoditelja, kao i niza izjava da nikada neće izaći iz njegovog poslovnog prostora ovršenik, iscrpljen, u teškoj materijalnoj situaciji i zastrašen izjavama ovrhovoditelja potpisao je, isključivo na nagovor ovrhovoditelja, Ugovor o priznanju i namirenju duga.  Člankom 1. st. 3. istog Ugovora ovršenik je priznao dug ovrhovoditelju, a čl. 1. st. 4. stranke su se suglasile da 15.000,00 DEM iznosi 15.000,00 EUR što nije točno s obzirom na način na koji je njemačka marka pretvorena u EUR pa da su odredbe ugovora ništetne i kao takve čitav ugovor čine ništetnim sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Ovrhovoditelj je ovršenika iskoristio i ugovorio odredbu Ugovora o priznanju i namirenju duga koja je nezakonita i zelenaška, a pogotovo uzimajući u obzir da je otac ovršenika za života ovrhovoditelju isplatio iznos od 5.000,00 DEM čiju isplatu je ovršeniku zatajio pa je riječ o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. Zakona o obveznim odnosima. Ovršenik je tek nedavno nakon što je zaprimio predmetni prijedlog za ovrhu, a prikupljajući dokumentaciju pronašao i Potvrdu o isplati dijela duga u iznosu od 5.000,00 DEM. Iz navedenog je vidljivo da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad  je ovršenik više nije mogao istaknuti nakon sastavljanja, potvrđivanja i ovjeravanja javnobilježničke isprave. Osim toga, predmetna je tražbina zastarjela sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima najkasnije 5. siječnja 2006., dakle gotovo punih 5 godina prije zaključenja zelenaškog ugovora, pa prema tome, sukladno „čl. 50. st. 1. toč. 7.ˮ  nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom odnosno zastarjela je tražbina iz Ugovora o priznanju i namirenju duga od 7. prosinca 2010. Ovrhovoditelj (sve i da je njegova ovršna ispava, Ugovor o priznanju i namirenju duga valjana isprava) nije imao pravo ovrhu pokrenuti na svim dospjelim iznosima već na onim koji nisu zastarjeli. Navedenim da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. Ovršnog zakona, budući da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno budući da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika, što ovršni postupak na nekretnini čini nedopuštenom. S obzirom da je rješenje o ovrsi nezakonito to da je nezakonita i odluka o troškovima postupka u cijelosti. Predlaže da se uvaži žalba, pobijano rješenje o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbije, ili isto rješenje ukine i ovršni prijedlog odbaci te ukinu sve provedene radnje.

              Iz spisa predmeta proizlazi da je na prijedlog ovrhovoditelja, a radi naplate novčane tražbine, prvostupanjski sud dana 28. rujna 2016. donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika  pod poslovnim brojem Ovr-8456/16 na temelju Ugovora o priznanju i namirenju duga od 7. prosinca 2010., potvrđenog (solemniziranog) od strane javnog bilježnika mr. sc. J. K. – R. iz Zagreba, 7. prosinca 2010., poslovni broj: OV-20355/10, koji je postao ovršan 22. travnja 2014.

              Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio žalbu pozivom na odredbu čl. 53. Ovršnog zakona („Narodne novineˮ, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje OZ), koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju, a koja odredba OZ se odnosi na žalbu nakon proteka zakonskog roka iz čl. 11. st. 3. istog Zakona.

              Glede dostave navedenog rješenja o ovrsi ovršeniku valja reći da je ista, kako to proizlazi iz spisa predmeta, pokušana putem pošte, no ostala je bezuspješna. Nakon toga, a prilikom uredovanja sudskog dostavljača ovršenik je odbio primiti rješenje o ovrsi, pa je sudski dostavljač istog obavijestio da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda, dakle, da će se postupiti sukladno čl. 144. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Potom je dostava ovršeniku izvršena stavljanjem rješenja o ovrsi na oglasnu ploču 12. svibnja 2017. s koje je skinuto 23. svibnja 2017., a žalba je podnesena 12. rujna 2017., dakle, po proteku roka za žalbu iz čl. 11. st. 3. OZ, tj. roka od 8 dana računajući od dana izvršene valjane dostave navedenog rješenja.

              Temeljem odredbe čl. 53. st. 1. OZ, ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. - 11. istog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti, ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

Prema odredbi čl. 53. st. 3. OZ ovršenik je dužan u žalbi iz st. 1. istog članka istaknuti sve razloge iz st. 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priloži isprave na koje se poziva u žalbi. Ako ovršenik ne postupi sukladno st. 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu (čl. 53. st. 4. OZ).

Odredbom čl. 54. OZ propisano je da će se žalba iz čl. 53. istog Zakona dostaviti bez odgode ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana (st. 1.). Kad primi odgovor na žalbu ili kad protekne rok za odgovor, sud će, prema okolnostima slučaja, zakazati ročište radi raspravljanja o žalbi ili će donijeti rješenje bez održavanja ročišta, osim u slučaju iz čl. 55. ovoga Zakona (st. 2.). Rješenjem o žalbi sud će žalbu odbaciti ili prihvatiti, osim u slučaju iz čl. 55. OZ. Ako žalbu prihvati, sud prvoga stupnja ukinut će provedene radnje i obustaviti ovrhu (st. 3.).

Prema odredbi čl. 55. st. 1. OZ, ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovog Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz st. 2. ovog članka. Ako rješenje o žalbi iz st. 1. ovog članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku (čl. ). Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom čl. 54. st. 3. istog Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu (st. 2).

Iz navedenih odredbi OZ jasno proizlazi da je žalba nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. OZ izvanredni, remonstrativni i ograničeni pravni lijek protiv rješenja o ovrsi. Ona je remonstrativni pravni lijek jer o njoj u ovršnom postupku odlučuje prvostupanjski sud.

Stoga je valjalo predmet vratiti sudu prvog stupnja da sa žalbom ovršenika protiv rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-8456/16 od 28. rujna 2016. postupi sukladno odredbama OZ koje se odnose na žalbu podnesenu nakon proteka roka, tj. odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 26. studenoga 2018.