1

Poslovni broj: 5 UsI-624/2020-12

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 UsI-624/2020-12

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice D. B. G. iz E. (J.), koju zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Selska cesta 136, kojeg zastupa službena osoba P. P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. M. iz K., radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka, 07. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-041-02/20-01/06, URBROJ: 567-02/10-20-01 od 24. ožujka 2020.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika usvojen je zahtjev ovdje zainteresirane osobe S. M. za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka (točka I. izreke). Utvrđuje se da je obradom osobnih podataka zainteresirane osobe S. M. (pisani dio ispita Osnove radnog i socijalnog prava II) od strane Veleučilišta u P. i tužiteljice došlo do povrede prava na zaštitu osobnih podataka (točka II. izreke). Zabranjuje se Veleučilištu u P. i tužiteljici obrada osobnih podataka studenata protivno članku 5. i 6. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu Opća uredba o zaštiti podataka) SL EU L119 (točka III. izreke). Veleučilištu u P. izdaje se službena opomena zbog obrade osobnih podataka podnositeljice zahtjeva odnosno ovdje zainteresirane osobe protivno članku 5. stavku 1. točki f) te članku 6. točki 1. Opće uredbe o zaštiti podataka.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da je u prosincu 2017. godine pred Općinskim sudom u P. u svojstvu privatne tužiteljice podnijela privatnu tužbu protiv J. M., oca ovdje zainteresirane osobe, zbog kaznenog djela klevete. Predmetni kazneni postupak je pokrenut zbog objava u medijima u kojima se navodi da je tužiteljica kao viša predavačica na Veleučilištu u P.: 1) prema podnositeljici zahtjeva ovdje zainteresiranoj osobi kao studentici Veleučilišta u P. postupala na neprimjeren način, prouzrokovala joj neugodna iskustva, obezvrijedila njezin studentski rad, prouzročila joj bolove i proljeve krvi i sl. te 2) prema drugim studentima, uključujući i brata S. M., također postupala na neprimjeren način, sudski ih gonila, namjerno ih rušila na ispitima ili ih dovodila do izbacivanja s Veleučilišta. U svrhu dokazivanja da su klevetničke izjave neistinite, tužiteljica je u kaznenom postupku kao dokazni prijedlog sudu priložila pisani dio ispita Osnove radnog i socijalnog prava II. Sporni pisani dio ispita tužiteljica nikada nije javno objavila već ga je koristila isključivo kao dokazni prijedlog na sudu koji je nužan za ostvarivanje njezina prava iz privatne tužbe. Pozivajući se na odstupanja od zabrane obrade osobnih podataka kada su oni nužni za postavljanje, ostvarivanje ili obranu pravnih zahtjeva odnosno da se ozbiljnost rizika za prava i slobode ispitanika treba određivati s obzirom na prirodu, opseg, kontekst i svrhe obrade, tužiteljica smatra da tuženik prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir sadržaj odredbi točke 52. i 76. Preambule Opće uredbe o zaštiti podataka. Osim toga, tužiteljica smatra da je tijekom provedenog postupka pogrešno primijenjen članak 6. stavak 1. točke d), e), f) te članak 9. stavak 2. točka f) i članak 23. stavak 1. točka f) Opće uredbe o zaštiti podataka. Naime, tužiteljica kao treća strana ima legitimni interes da pred sudom brani svoje ime, ugled, čast i dostojanstvo odnosno da kao privatni tužitelj dokazuje da je otac podnositeljice zahtjeva na njenu štetu počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta. U tu svrhu, smatra tužiteljica, ima ustavno i zakonsko pravo predlagati sve relevantne dokazne prijedloge jer je interes za zaštitu časti i ugleda zajamčen člankom 5. Ustava Republike Hrvatske te je jače od interesa da se rezultat pisanog ispita ne obradi kao dokaz u kaznenom postupku. U prilog svojih tvrdnji predlaže svoje saslušanje te da nakon održane rasprave Sud usvoji tužbeni zahtjev na način da se poništi osporavano rješenje tuženika uz dosudu troška ovog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja naglašavajući kako tužiteljica nije dovoljno upoznata s osnovnim odredbama Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Tako prije svega ne razumije da je za svaku obradu osobnih podataka, na način kako obradu osobnih podataka definira članak 4. Opće uredbe o zaštiti podataka, potrebna jedna od pravnih osnova iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka ili u slučaju obrade tzv. posebnih kategorija osobnih podataka jedna od pravnih osnova iz članka 9. Opće uredbe o zaštiti podataka. Tuženik ističe da pisani ispit sadrži osobne podatke podnositeljice zahtjeva koji prema definiciji iz članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka predstavljaju njezine osobne podatke. U prilog tome tuženik se poziva na relevantnu sudsku praksu (presuda Suda Europske unije C-434/16) u kojoj je zauzet stav kako se odgovori kandidata te napomene ispitivača smatraju osobnim podacima u smislu definicije iz članka 4. točke 1. Opće uredbe o zaštiti podataka. Sukladno uvodnoj izjavi br. 50. Opće uredbe o zaštiti podataka obrada osobnih podataka u svrhe različitih od svrha za koju su podaci prvotno prikupljeni smjela bi se dopustiti samo ako je obrada usklađena sa svrhama za koje su osobni podaci prvotno prikupljeni. Međutim, u konkretnom slučaju svrha korištenja osobnih podataka iz testa u kaznenom postupku kao dokazni prijedlog nije istovjetan odnosno usklađen sa prvotnom svrhom obrade osobnih podataka podnositeljice, budući da su isti obrađivani u svrhu polaganja ispita na predmetnom Veleučilištu. U konkretnom postupku tužiteljica ničim nije dokazala da je imala jednu od pravnih osnova za obradu osobnih podataka podnositeljice zahtjeva, a to dokazuje i očitovanje Veleučilišta kao voditelja obrade od 10. siječnja 2020. u kojem se decidirano navodi cit.: “da nisu zaprimili zahtjev za izdavanje niti su ikome dostavili te nemaju nikakvih saznanja o navodima podnositeljice zahtjeva“. Tuženik nadalje ističe kako iz internih akata Veleučilišta proizlazi da tužiteljica i Veleučilište kao voditelj obrade nisu postupali u skladu s aktima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka. Upućuje na sličan slučaj obrade osobnih podataka u kojem je doneseno pravomoćno rješenje od 12. travnja 2017., a koje je podnositeljica zahtjeva predložila kao dokaz. Naime, u upravnoj stvari u kojoj je doneseno to rješenje tužiteljica je također koristila pisani ispit podnositeljice zahtjeva, međutim, zahtjev za zaštitu prava u tom postupku bio je usmjeren isključivo na obradu osobnih podataka podnositeljice na Veleučilištu u P. U odnosu na ovaj konkretan slučaj tuženik je postupao u skladu s člankom 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka isključivo u granicama postavljenog zahtjeva i u skladu sa svojim ovlastima i zadaćama koje proizlaze iz članka 57. i 58. Opće uredbe o zaštiti podataka. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba S. M. u svom odgovoru na tužbu se priklanja navodima tuženika. Napominje da nije bila upoznata s činjenicom da je njezin pisani ispit tužiteljica iznosila još 2018. godine, povodom kaznene prijave kojom je dokazivala diskriminaciju i kojom je ukazivala na nedolično ponašanje, što svakako nema veze s njezinim pisanim ispitom niti je taj ispit bilo kad bio sporan. Tužiteljica nije imala njezino dopuštenje za iznošenje pisanog ispita niti je tada to traženo od Državnog odvjetništva, a nema tragova da je iznošenje ispita dopušteno od strane Veleučilišta. Još jednom naglašava da njezino znanje koje je pokazala pisanim ispitom, a koji je tužiteljica nezakonito iznijela s Veleučilišta više puta, nije bilo predmetom rasprave niti je bio tražen kao dokazni materijal od strane suda. Posebno ističe da je tužiteljica upoznata s pravilnim postupanjem s osobnim podacima i od strane Veleučilišta, ali i od strane tuženika te da njezin ispit nije prvi takav slučaj. Osim toga navodi još da je bila svjedok u sudskom postupku koji je pokrenula tužiteljica protiv njezina oca te je po dolasku kući, zajedno s ocem, u dokumentima koje je tužiteljica dala sudu i njezinom ocu, našla upravo svoj pisani ispit, a koji ni na koji način nije predmet rasprave niti što dokazuje. Tada se obratila Agenciji za zaštitu osobnih podataka kako bi zaštitila svoja prava, ali i druge studente koji su ili će biti u sličnoj situaciji. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, službene osobe tuženika i odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe na temelju članka 39. stavka 2. u vezi sa člankom 37. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17., dalje u tekstu ZUS). Prisutne stranke su na raspravi ostali kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svih dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka kojeg je tuženik priložio uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev ovdje zainteresirane osobe radi utvrđivanja povrede prava podnositeljice zahtjeva u kojem ista navodi da su Veleučilište u P. i tužiteljica povrijedili njezino pravo na zaštitu osobnih podataka. U svom zahtjevu tvrdi da je tužiteljica, u sudskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u P. po privatnoj tužbi protiv J. M., dostavila njezin pisani dio ispita iz kolegija Osnove radnog i socijalnog prava II za čiju obradu osobnih podataka nije postojao nalog suda niti njezina privola.

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i dostavljenih dokaza, uzimajući u obzir prvenstveno propise o zaštiti osobnih podataka, pri tome ne ulazeći u tumačenja posebnih propisa u svrhu izvođenja dokaza u kaznenom postupku, tuženik nije utvrdio postojanje zakonite osnove temeljem koje bi navedena profesorica obrađivala osobne podatke pošteno i zakonito tj. imala mogućnost samoinicijativnog korištenja osobnih podataka (pisanog ispita osnove radnog i socijalnog prava II) podnositeljice zahtjeva u navedenu svrhu.

9. Naime, utvrđeno je kako sudski postupak nije pokrenut od strane Veleučilišta kao voditelja obrade osobnih podataka, već se postupak vodi po privatnoj tužbi zaposlenice Veleučilišta, koja je u skladu s donesenim organizacijskim mjerama od srane Veleučilišta bila u obvezu poduzimati odgovarajuće mjere zaštite osobnih podataka, s ciljem da se pisani ispiti studenata, koji sadrže osobne podatke, odgovarajuće zaštite od neovlaštenih obrada, uzimajući u obzir sigurnost i povjerljivost obrade takvih podataka. Navedeno podrazumijeva da je Veleučilište kao voditelj obrade dužno poduzimati mjere radi osiguranja da svaki pojedinac koji djeluje pod odgovornošću voditelja, a koji ima pristup osobnim podacima, ne obrađuje te podatke ako to nije prema uputama voditelja obrade, osim ako je to obvezan činiti prema članku 32. stavku 4. Opće uredbe o zaštiti podataka.

10. Ovaj Sud smatra da je u predmetnom upravnom postupku tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenih činjenica izveo pravilne zaključke, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, poštujući pravila upravnog postupka.

11. Naime, nije sporno da pisani ispit sadrži osobne podatke podnositeljice zahtjeva S. M. prema definiciji iz članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka. Međutim, sporno je može li tužiteljica predmetni pisani ispit samoinicijativno priložiti kao dokazni prijedlog u svrhu vođenja kaznenog postupka po privatnoj tužbi protiv oca podnositeljice zahtjeva radi kaznenog djela klevete.

12. U konkretnom slučaju očitovalo se Veleučilište u P. kao voditelj obrade u kojem navodi da vode evidenciju pisanih ispita, ali nisu zaprimili bilo kakav zahtjev za izdavanje ispita.

13. Tužiteljica se poziva na pravne osnove za obradu podataka iz članka 6. stavka 1. prema kojima je ona zakonita: ako je obrada nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe (točka d); ako je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade (točka e) i ako je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete (točka f).

14. Ovaj Sud prihvaća stajalište tuženika kako tužiteljica nije imala mogućnost samoinicijativnog korištenja osobnih podataka odnosno samoinicijativnog prilaganja pisanog ispita podnositeljice zahtjeva kao dokaznog prijedloga uz svoju tužbu. U pogledu spomenutih pravnih osnova, tuženik pravilno zaključuje da se obrada osobnih podataka za zaštitu ključnih interesa ispitanika primjenjuje u slučaju zaštite interesa podnositeljice zahtjeva, a što u ovom slučaju nije primjenjivo. Obrada podataka u javnom interesu podrazumijeva da je takva obrada određena u pravu Unije ili pravu države članice i odnosi se prvenstveno na tijela javne vlasti, što također u ovom slučaju nije primjenjivo. Legitiman interes voditelja obrade može predstavljati pravnu osnovu za obradu osobnih podataka pod uvjetom da interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika nemaju prednost uzimajući u obzir razumna očekivanja ispitanika koja se temelje na njihovom odnosu s voditeljem obrade.  Tuženik nadalje osnovano primjećuje da je voditelj obrade dužan dokazati postojanje legitimnog interesa provođenjem testa ravnoteže, a što je u ovom slučaju izostalo.

15. Drugim riječima, dostava predmetnih osobnih podataka dopuštena je isključivo Veleučilištu u P. na pisani zahtjev suda, a ne samoinicijativnom radnjom zaposlenice tog Veleučilišta.

16. Kraj takvog stanja stvari Sud nije izveo dokazni prijedlog tužiteljice da se posebno sasluša kao stranka u postupku, budući da se njime ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica bitna za drugačije rješavanje ove upravne stvari.

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje se ocjenjuje zakonitim te je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, ne pripada ni zatraženi trošak te je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

 

U Osijeku 07. travnja 2021.

 

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.