NN 134/2009 (9.11.2009.)

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM I STVARNOPRAVNIM ODNOSIMA U ZRAČNOM PROMETU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 23. listopada 2009. godine.

Klasa: 011-01/09-01/187

Urbroj: 71-05-03/1-09-2

Zagreb, 28. listopada 2009.

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM I STVARNOPRAVNIM ODNOSIMA U ZRAČNOM PROMETU

Članak 1.

U Zakonu o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (»Narodne novine«, br. 132/98. i 63/08.) u članku 3. točka 23. mijenja se i glasi:

»23) prtljaga, osim ako nije drugačije određeno, podrazumijeva registriranu i neregistriranu prtljagu u smislu članka 17. stavka 4. Montrealske konvencije,«.

Članak 2.

Naslov iznad članka 6. mijenja se i glasi: »Minimalna prava putnika«.

U članku 6. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ovaj Zakon određuje pod uvjetima specificiranima u ovome pododjeljku, koja minimalna prava putnici ostvaruju u svezi događaja izravno povezanih s putnikom, koji događaji za sobom povlače naknadu i/ili pomoć, u sljedećim slučajevima:

a) kada je putnicima uskraćen ukrcaj protiv njihove volje,

b) kada je putnicima let otkazan,

c) kada putnicima let kasni.«

Iza stavka 9. dodaje se stavak 10. koji glasi:

»(10) Sankcije za kršenje minimalnih prava putnika moraju biti efektivne, proporcionalne i preventivne, te se putnici čija su minimalna prava prekršena, imaju pravo pozivati na ovu odredbu pred nadležnim tijelom za provedbu propisa o zaštiti potrošača i drugim nadležnim tijelima prilikom postupka ostvarenja svojih prava koja proizlaze iz ovoga pododjeljka.«

Članak 3.

U članku 9.j dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Ministarstvo je dužno svake godine podnijeti Europskoj komisiji izviješće propisano člankom 17. Uredbe (EZ-a) br. 261/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća.«

Članak 4.

Naslov iznad članka 15. mijenja se i glasi: »Primjena odgovarajućih odredaba Montrealske konvencije«.

Članak 15. mijenja se i glasi:

»(1) Ovaj Zakon implementira relevantne odredbe Montrealske konvencije u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage te se utvrđuju određene dodatne odredbe. Područje primjene tih odredaba proteže se na zračni prijevoz unutar Republike Hrvatske.

(2) Pojmovi koji nisu definirani u članku 3. ovoga Zakona odgovaraju pojmovima koji se koriste u Montrealskoj konvenciji.

(3) Odgovornost hrvatskoga zračnog prijevoznika u pogledu putnika i njihove prtljage uređuju sve odredbe Montrealske konvencije koje se odnose na takvu odgovornost.«

Članak 5.

Naslov iznad članka 16. mijenja se i glasi: »Obveza osiguranja zračnoga prijevoznika do primjerene visine«.

Članak 16. mijenja se i glasi:

»Obveza osiguranja utvrđena člankom 4. podstavkom h) Dodatka I. Pravilnika o operativnoj licenciji i zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza, u onoj mjeri u kojoj se ona odnosi na odgovornost za putnike, podrazumijeva obvezu zračnoga prijevoznika da se osigura do primjerene visine koja svim osobama s pravom na naknadu štete osigurava isplatu cjelokupnog iznosa naknade štete na koji imaju pravo u skladu s ovim Zakonom.«

Članak 6.

Naslov iznad članka 17. mijenja se i glasi: »Dodatni iznos za dostavu prtljage do odredišta«.

Članak 17. mijenja se i glasi:

»(1) Dodatni iznos koji, u skladu sa člankom 22. stavkom 2. Montrealske konvencije, mogu zahtijevati zračni prijevoznici, ako putnik u posebnoj izjavi izrazi želju za dostavom svoje prtljage do odredišta, temelji se na tarifi koja ovisi o dodatnim troškovima prijevoza i osiguranja dotične prtljage, koji se plaćaju povrh troškova prtljage, čiji se iznos procjenjuje najviše do granice odgovornosti.

(2) Tarifa je dostupna putnicima na zahtjev.«

Članak 7.

Članak 17.a i naslov iznad njega brišu se.

Članak 8.

Naslov iznad članka 18. mijenja se i glasi: »Predujam naknade štete«.

Članak 18. mijenja se i glasi:

»(1) Zračni prijevoznik mora bez odgađanja, a u svakom slučaju najkasnije petnaest dana od dana utvrđivanja identiteta fizičke osobe s pravom na naknadu štete, isplatiti predujam razmjeran materijalnoj šteti koju je ta osoba pretrpjela i koji joj omogućuje da zadovolji neposredne materijalne potrebe.

(2) Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovoga članka, predujam u slučaju smrti ne smije biti manji od 16 000 posebnih prava vučenja po putniku.

(3) Predujam ne predstavlja priznanje odgovornosti te se može kompenzirati kasnijim iznosima isplaćenima na temelju odgovornosti zračnoga prijevoznika iz stavka 1. ovoga članka, no on je nepovratan osim u slučajevima propisanima u članku 20. Montrealske konvencije ili u slučaju kada je predujam bio isplaćen osobi koja nije imala pravo na naknadu štete.«

Članak 9.

Naslov iznad članka 19. mijenja se i glasi: »Dostupnost sažetaka o odgovornosti zračnoga prijevoznika«.

Članak 19. mijenja se i glasi:

»(1) Svi zračni prijevoznici moraju prilikom prodaje prijevoza osigurati da su sažeci glavnih odredaba koje uređuju odgovornost prema putnicima i njihovoj prtljazi, uključujući rokove za podnošenje tužbe za naknadu štete i mogućnost davanja posebne izjave o prtljazi, dostupni putnicima na svim prodajnim mjestima, uključujući telefonsku prodaju ili internetsku prodaju.

(2) Kako bi udovoljili ovome zahtjevu za pružanjem informacija, zračni prijevoznici će koristiti obavijest iz članka 22. ovoga Zakona.

(3) Takav sažetak ili obavijest ne može poslužiti kao osnova za zahtjev za naknadu štete niti se može koristiti za tumačenje odredaba ovoga Zakona ili Montrealske konvencije.«

Članak 10.

Naslov iznad članka 20. mijenja se i glasi: »Obavijest putnicima o odgovornosti zračnoga prijevoznika«.

Članak 20. mijenja se i glasi:

»Pored zahtjeva za pružanje informacija iz članka 19. ovoga Zakona, svi zračni prijevoznici moraju u pogledu prijevoza koji se obavlja ili prodaje, svakome putniku izdati pisanu obavijest o:

– granici odgovornosti zračnoga prijevoznika koja vrijedi za dotični let, u slučaju smrti ili ozljede, ukoliko takva granica postoji,

– granici odgovornosti zračnoga prijevoznika koja vrijedi za dotični let, u slučaju uništenja, gubitka ili oštećenja prtljage, kao i upozorenje na to da putnik mora prilikom registracije prtljage upozoriti zračnoga prijevoznika na svu prtljagu čija vrijednost premašuje taj iznos, ili mora prtljagu u cijelosti osigurati,

– granici odgovornosti zračnoga prijevoznika koja vrijedi za dotični let u slučaju štete uslijed kašnjenja.«

Članak 11.

Naslov iznad članka 21. mijenja se i glasi: »Granice odgovornosti zračnoga prijevoznika«.

Članak 21. mijenja se i glasi:

»(1) Kada prijevoz u cijelosti obavljaju zračni prijevoznici neke od država iz članka 6. stavka 2. točke a) ovoga Zakona, granice koje su navedene u skladu sa zahtjevima za pružanje informacija iz članka 19. i 20. ovoga Zakona jesu granice utvrđene ovim Zakonom, osim u slučaju kada zračni prijevoznik dobrovoljno odredi više granice.

(2) Na sav prijevoz koji obavljaju zračni prijevoznici koji nisu prijevoznici neke od država iz članka 6. stavka 2. točke a) ovoga Zakona, primjenjuju se članci 19. i 20. samo u pogledu prijevoza u, iz ili unutar tih država.«

Članak 12.

Naslov iznad članka 22. mijenja se i glasi: »Sažetak pravila o odgovornosti zračnih prijevoznika prema putnicima i njihovoj prtljazi«.

Članak 22. mijenja se i glasi:

»Informativna obavijest koja predstavlja sažetak pravila o odgovornosti koju primjenjuju zračni prijevoznici sukladno ovom Zakonu i Montrealskoj konvenciji glasi:

Naknada štete u slučaju smrti ili ozljede

Financijska ograničenja za odgovornost u slučaju ozljede ili smrti putnika nisu određena. Zračni prijevoznik ne može osporavati zahtjeve za naknadu štete u slučaju kada se radi o šteti do iznosa od 100 000 posebnih prava vučenja. U slučaju iznosa većih od navedenog, zračni prijevoznik može osporavati zahtjev dokazujući da nije postupao s nepažnjom ili da nije na neki drugi način kriv.

Predujmovi

U slučaju smrti ili ozljede putnika, zračni prijevoznik mora u roku od 15 dana od identifikacije osobe s pravom na naknadu štete isplatiti predujam koji je potreban za pokrivanje njezinih neposrednih ekonomskih potreba. U slučaju smrti putnika ovaj predujam ne smije biti niži od 16 000 posebnih prava vučenja.

Kašnjenja putnika

U slučaju kašnjenja putnika, zračni prijevoznik je odgovoran za štetu osim ako je poduzeo sve razumne mjere kako bi izbjegao štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere. Odgovornost za kašnjenje putnika ograničena je na 4 150 posebnih prava vučenja.

Kašnjenje prtljage

U slučaju kašnjenja prtljage, zračni prijevoznik je odgovoran za štetu osim ako je poduzeo sve razumne mjere kako bi izbjegao štetu ili ako nije bilo moguće poduzeti takve mjere. Odgovornost za kašnjenje prtljage ograničena je na 1 000 posebnih prava vučenja.

Uništenje, gubitak ili oštećenje prtljage

Zračni prijevoznik je odgovoran za uništenje, gubitak ili oštećenje prtljage do iznosa od 1 000 posebnih prava vučenja. U slučaju registrirane prtljage, zračni je prijevoznik odgovoran čak i ako nije kriv, osim ako je prtljaga bila neispravna. U slučaju neregistrirane prtljage, zračni prijevoznik je odgovoran jedino ako je kriv.

Više granice odgovornosti za prtljagu

Putnik ima pravo na višu granicu odgovornosti ako najkasnije u trenutku registracije za let da posebnu izjavu i plati dodatnu pristojbu.

Pritužbe na prtljagu

Ako je prtljaga oštećena, izgubljena ili uništena, ili ako kasni, putnik mora što je prije moguće zračnome prijevozniku poslati pisanu pritužbu. Ukoliko je oštećena registrirana prtljaga, putnik mora podnijeti pisanu pritužbu u roku od sedam dana, a u slučaju kašnjenja prtljage u roku od dvadeset i jedan dan, te u oba slučaja rok počinje teći od dana kada je prtljaga putniku bila dostavljena.

Odgovornost ugovornih zračnih prijevoznika i stvarnih zračnih prijevoznika

Ukoliko zračni prijevoznik koji stvarno obavlja prijevoz istodobno nije i ugovorni zračni prijevoznik, putnik ima pravo podnijeti pritužbu na jednoga od njih ili podnijeti zahtjev za naknadu štete protiv jednoga od njih. Ukoliko je na karti naznačeno ime ili kod zračnoga prijevoznika, taj je zračni prijevoznik ugovorni prijevoznik.

Rok za podnošenje tužbe

Tužba za naknadu štete podnosi se u roku od dvije godine od dana dolaska zrakoplova ili od dana kada je zrakoplov trebao sletjeti.

Podloga za informacije

Gore navedena pravila temelje se na Montrealskoj konvenciji od 28. svibnja 1999. koja se u Republici Hrvatskoj provodi na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije o ujednačavanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz i na odredbama Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu.«

Članak 13.

Članak 22.a, članak 24. i članci od 26. do 31.b, i naslovi iznad njih brišu se.

Članak 14.

Članci od 61. do 69., naslovi iznad njih i naslov pododjeljka brišu se.

Članak 15.

Članci od 118. do 125. i naslovi iznad njih brišu se.

Članak 16.

U članku 176. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Ugovori iz stavka 1. ovoga članka ne smiju biti u suprotnosti s odredbama uredaba i Montrealske konvencije iz članka 184.d ovoga Zakona.«

Članak 17.

Članci 177. i 178. i naslovi iznad njih brišu se.

Članak 18.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama.«

Klasa: 343-01/09-01/02

Zagreb, 23. listopada 2009.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić, v. r.