-1-

Poslovni broj: 4 UsI-1426/2020-7

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1426/2020-7

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz S. B., kojega zastupa opunomoćenik A. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, radi premještaja državnog službenika, 17. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/20-01/700, URBROJ: 566-01/1-20-4 od 28. listopada 2020. i rješenja o trajnom premještaju Hrvatskog Sabora, Tajnika KLASA: UP/I-112-02/20-03/40, URBROJ: 6544-3-20-2 od 11. rujna 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

 Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/20-01/700, URBROJ: 566-01/1-20-4 od 28. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje o trajnom premještaju Hrvatskog Sabora, Tajnika KLASA: UP/I-112-02/20-03/40, URBROJ: 6544-3-20-2 od 11. rujna 2020.

              Tim rješenjem je tužitelj, kao državni službenik, konobar, zaposlen u državnoj službi u Stručnoj službi Hrvatskoga sabora na neodređeno vrijeme, raspoređen na radno mjesto III. vrste – stražar u Straži u Tajništvu Hrvatskoga sabora, trajno se premješta na radno mjesto III. vrste – stručni referent – referent za otpremu sjedničkih materijala u Službi za opće poslove u Tajništvu Hrvatskoga sabora, s koeficijentom složenosti poslova 1,018 od 15. rujna 2020. (točka 1. izreke). Pod točkom 2. je riješeno da službenik na dan 15. rujna 2020. ima 19 godina, 7 mjeseci i 20 dana radnog staža, od toga više od 1 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, a pod točkom 2. da službenik ima položen državni stručni ispit za srednju stručnu spremu (stručni referent). Umnožak koeficijenta složenosti poslova iz točke 1. ovog rješenja i osnovice za izračun plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, uvećava se za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, što sve čini plaću službenika koja mu pripada od 15. rujna 2020. (točka 4.). Pod točkom 5. je riješeno da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je u postupku pogrešno ocijenjeno činjenično stanje i izvedeni proizvoljni zaključci na temelju kojih je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da se u skladu s člankom 76. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima državni službenik može po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto na temelju slobodne ocjene čelnika tijela te da ta potreba mora biti obrazložena u skladu sa stavkom 2. tog članka. Smatra da nije jasno je li tužitelj premješten zbog potrebe službe ili je premješten zato što je Sigurnosno-obavještajna agencija (dalje: SOA) utvrdila postojanje sigurnosne zapreke koja tužitelju priječi obavljanje poslova zaštite i sigurnosti štićenih osoba, objekata i prostora, što smatra neprihvatljivim. Navodi da je tužitelju dano na uvid djelomično deklasificirano izvješće o rezultatima sigurnosne provjere prvog stupnja od 18. kolovoza 2020. te je sastavljen zapisnik o usmenoj izjavi stranke od 11. rujna 2020. što govori u prilog činjenici da tužitelju nije omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari. To stoga što mu nije dano na uvid cjelokupno izvješće, pa nije imao mogućnost uvida u sve razloge premještaja. Time smatra da su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, dalje: ZUP) i to članak 8., odnosno načelo utvrđivanja materijalne istine, kao i odredba članka 98. stavka 5. ZUP jer obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge. Ističe da je odredbama članka 4. Zakona o sigurnosnoj provjeri određeno da ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka donosi nadležno tijelo, koje je zatražilo provođenje sigurnosne provjere, a na temelju izvješća o rezultatu sigurnosne provjere što se ne navodi niti u obrazloženju prvostupanjskog niti drugostupanjskog rješenja, pa da je stoga činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Predlaže Sudu saslušati tužitelja, iako ne navodi na koje okolnosti te pribaviti izvješće o sigurnosnoj provjeri tužitelja od 18. kolovoza 2020., podatke o godišnjim ocjenama za tužitelja za zadnje tri godine prije premještaja, je li protiv tužitelja vođen disciplinski postupak, podatke iz kriminalističke evidencije MUP-a za tužitelja i druge dokaze. Smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo tužitelja od neopravdanog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta koje je propisano odredbama članka 12. Zakona o državnim službenicima te da pobijanim rješenjima nisu obrazloženi stvarni niti točni razlozi procjene sigurnosne ugroze tužitelja za radno mjesto stražara, a na kojem radi u kontinuitetu od 2004., odnosno ukupno 16 godina bez grešaka u radu. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te naknaditi mu troškove upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod svih navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za priznanje troškova spora. Napominje da je spisu predmeta priložena preslika djelomično deklasificiranog izvješća SOA-e, te moli s istim postupati prema dopisu Tajnika Hrvatskog sabora od 5. siječnja 2021.

Podneskom od 1. veljače 2021. tužitelj je ostao pri do tada iznesenim navodima te je od Suda zatražio dostavu preslike djelomično deklasificiranog izvješća SOA-e.

Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 10. ožujka 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), a kako bi se imajući u vidu odredbu članka 6. stavka 1. ZUS-a svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika prema članku 39. stavku 2. ZUS-a. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ostao pri navodima tužbe i svim dokaznim prijedlozima iz iste te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 17.406,25 kn prema specifikaciji u troškovniku dostavljenom u spis (list 31 spisa).

Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da  tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj, državni službenik, rješenjem tajnika Hrvatskoga Sabora KLASA: 112-02/05-01/05, URBROJ: 6544-3-05-02 od 17. svibnja 2005. raspoređen na radno mjesto III. vrste - stražar u Straži u Tajništvu Hrvatskoga sabora od 1. svibnja 2005.

Prema Pravilnika u unutarnjem redu Stručne službe Hrvatskog sabora, stražar obavlja poslove zaštite i osiguranja osoba i imovine te objekata koje koristi Sabor i osoba koje dolaze i borave u Saboru, obavlja protu-diverzijsku zaštitu i dr.

Nadalje, prema traženju Hrvatskog sabora je SOA provela sigurnosnu provjeru za tužitelja u skladu s člankom 13. stavkom 1. podstavkom 5. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine, broj 85/08. i 86/12), prema kojem je predviđeno da se sigurnosna provjera provodi za osobe koje se primaju na rad ili rade u tijelima, objektima ili postrojenjima od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost te za poslove tjelesnog i tehničkog osiguranja tijela, objekata, postrojenja ili sredstava od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost.

U dostavljenom izvješću o rezultatima sigurnosne provjere prvog stupnja KLASA: 806-02/20-01/430, UR.BROJ: 539-016011/64-20-2 od 18. kolovoza 2020. utvrđeno je postojanje sigurnosne zapreke iz članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama koje tužitelju priječe rad na radnom mjestu stražara straže Hrvatskoga Sabora.

To znači da su u slučaju tužitelja kod provođenja temeljne sigurnosne provjere utvrđene sigurnosne zapreke, odnosno činjenice koje upućuju na zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti, odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske (članak 3. stavak 2. Zakona o sigurnosnom provjerama).

Sud je izvršio uvid u dostavljeno djelomično deklasificirano izvješće SOA-e o rezultatima sigurnosne provjere prvog stupnja za tužitelja KLASA: 806-02/20-01/430, UR.BROJ: 539-016011/64-20-2 od 18. kolovoza 2020. te je utvrdio da nesporno postoje zapreke  iz članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama da bi tužitelj mogao ostati raspoređen na radnom mjestu stražara, odnosno osiguravati Hrvatski sabor, objekt od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost, koji je štićeni objekt i prostor I. kategorije prema članku 15. stavku 2. podstavku 2. Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekta i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja (Narodne novine, broj 46/13. do 99/16.).

Dakle, iz navedenih razloga, pravilno je tužitelj morao biti raspoređen na drugo radno mjesto jer više nije udovoljavao uvjetima koje je zahtijevalo radno mjesto stražara, na koje je bio raspoređen.

 Stoga je pravilno primijenjen članak 76. stavak 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11, 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19.), prema kojem državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju. Iznimno, državni službenik može uz njegovu suglasnost biti premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju.

Stavkom 2. je predviđeno da se premještaj po potrebi službe temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena.

              U vezi zatraženog uvida u izvješće SOA-e i klasificiranih podataka, Zakon o tajnosti podataka (Narodne novine, broj 79/07. i 86/12.) u članku 1. stavku 2. predviđa da se isti primjenjuje, između ostalih na državna tijela koja, u skladu sa ovim Zakonom, ostvare pristup ili postupaju s klasificiranim i neklasificiranim podacima.

Prema odredbi članka 8. Zakona o tajnosti podataka, Stupnjem tajnosti »POVJERLJIVO« klasificiraju se podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. ovoga Zakona.

U skladu s odredbom članka 18. Zakona o tajnosti podataka, pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat) (stavak 1.). Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) ovlašteni su za podnošenje zahtjeva za izdavanje certifikata za zaposlenike, koji u okviru svog djelokruga bi trebali imati pravo pristupa klasificiranim podacima (stavak 2.).

              Budući da je predmetni postupak premještaja proveden s obzirom na saznanja koja su sadržana u Izvješću SOA-e o rezultatima sigurnosne provjere prvog stupnja od 18. kolovoza 2020. s oznakom „povjerljivo“ koji je djelomično deklasificiran, isti je dostavljen Sudu s ograničenom upotrebom samo u službene svrhe, te u skladu s propisanim Zakonom o tajnosti podataka, tužitelj niti njegov opunomoćenik u isto nemaju pravo izvršiti uvid.

              Stoga tužitelj neosnovano prigovara što mu nije dano na uvid cjelokupno izvješće i da da su povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a jer da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge, budući da ti razlozi, sadržani u klasificiranom dokumentu ne smiju ni biti sadržani u upravnim aktima, a njihova uporaba je isključivo u „službene svrhe“.

              K tome, tužitelju je dana mogućnost uvida u djelomično deklasificirano izvješće o rezultatima sigurnosne provjere I. stupnja o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/1-112-02/20-03/40, UR.BROJ: 6544-3-20-1 od 11. rujna 2020. te je imao uvid u razloge za premještaj, u ograničenom opsegu.

Budući da tužitelj nesporno više ne ispunjava potrebne uvjete za raspored na radno mjesto na kojem je bio raspoređen, pravilno je premješten po potrebi službe na radno mjesto iste kategorije, za koje je potreban isti stupanj obrazovanja, a koje ne podliježe sigurnosnim  provjerama i za koje je predviđeno radno iskustvo u jednakom trajanju te je postupljeno u skladu s odredbom članka 76. Zakona o državnim službenicima. Pri tome tužitelj neosnovano prigovara da je trebao biti premješten na radno mjesto sa istim koeficijentom složenosti poslova jer to ne proizlazi iz odredbe članka 76. Zakona o državnim službenicima.

Iz prethodno navedenih razloga i radi postojanja sigurnosne zapreke da tužitelj ostane raspoređen na radnom mjestu stražara u Hrvatskom saboru, nisu od utjecaja činjenice koje bi Sud utvrdio saslušanjem tužitelja niti pribavljanjem dokumentacije koju je tužitelj predložio pribaviti, odnosno podatke o godišnjim ocjenama za zadnje tri godine, je li protiv tužitelja vođen disciplinski postupak i podatke iz kriminalističke evidencije MUP-a. Stoga je Sud odbio provesti te dokaze, kao nepotrebne.

Slijedom iznesenoga, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 17. ožujka 2021.

 

                                                                                                             Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).