HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONAO INDUSTRIJSKOM DIZAJNU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o industrijskom dizajnu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 6. srpnja 2007. godine.

Klasa: 011-01/07-01/80

Urbroj: 71-05-03/1-07-2

Zagreb, 13. srpnja 2007.

Predsjednik

Stjepan Mesić, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O INDUSTRIJSKOM DIZAJNU

Članak 1.
 

U Zakonu o industrijskom dizajnu (»Narodne novine«, br. 173/03.) u članku 1., riječ: »poništenje« zamjenjuje se riječima »proglašenje ništavim«, a riječ: »pohrana« zamjenjuje se riječju: »registracija«.

Članak 2.
 

U članku 6. stavku 1. riječi: »Republici Hrvatskoj« zamjenjuju se riječima: »Europskoj uniji«.

Članak 3.
 

U članku 7. stavku 1. točki 2. iza riječi: »spojiti« dodaje se riječ: »s«.

Članak 4.
 

U članku 9. točki 7. riječ: »nepriličnu« zamjenjuje se riječju: »nedopuštenu«.

Članak 5.
 

Članak 20. mijenja se i glasi:

»Stavljanjem u promet od strane nositelja industrijskog dizajna ili uz njegovu izričitu suglasnost, na području Republike Hrvatske, odnosno nakon stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije na području neke od država Europske unije odnosno država koje su stranke ugovornice Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru, proizvoda koji sadržava industrijski dizajn, iscrpljuju se za područje Republike Hrvatske isključiva prava koja proizlaze iz industrijskog dizajna u odnosu na taj proizvod.«

Članak 6.
 

U članku 23. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Protiv upravnih akata koje je u prvom stupnju donio Zavod dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Žalbeno vijeće u skladu s odredbama ovoga Zakona. Za podnošenje žalbe plaća se upravna pristojba i naknada troškova u skladu s posebnim propisima. Ako upravna pristojba i naknada troškova postupka nisu plaćene do isteka roka za žalbu, smatra se da žalba nije podnesena.«

Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4., koji glase:

»(3) Za pojedina pitanja iz postupka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

(4) Protiv upravnih akata koje je u drugom stupnju donijelo Žalbeno vijeće može se voditi upravni spor u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima.«

Članak 7.
 

U članku 32. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Formalnim ispitivanjem prijave industrijskoga dizajna Zavod utvrđuje udovoljava li prijava uvjetima iz članka 25. stavka 2. i 4. ovoga Zakona te uvjetima iz članaka 26. i 27. ovoga Zakona, ako je podnesena višestruka prijava.«

Članak 8.
 

U članku 37. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Na zahtjev nositelja industrijskoga dizajna i uz uvjet da je prethodno plaćena propisana naknada troškova za izdavanje isprave o industrijskom dizajnu, Zavod nositelju industrijskoga dizajna izdaje ispravu, nakon objave registriranoga industrijskoga dizajna u službenom glasilu Zavoda.«

Članak 9.
 

U članku 39. stavci 5. i 6. brišu se.

Članak 10.
 

U članku 40. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Na zahtjev založnog vjerovnika ili založnog dužnika založno pravo upisuje se u registar. Sud koji provodi ovrhu po službenoj dužnosti bez odgode obavješćuje Zavod o pokrenutoj ovrsi na dizajnu radi upisa u registar. »

Članak 11.
 

Iza članka 44. dodaje se novi »Dio deseti«: »DIZAJN ZAJEDNICE« te naslovi i članci 44.a do 44.g koji glase:

»ZNAČENJE POJMOVA
 

Članak 44.a
 

U smislu ovoga Zakona pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) »Uredba o dizajnu Zajednice« je Uredba Vijeća (EZ) 6/2002 od 12. prosinca 2001. godine o dizajnu Zajednice i njezine izmjene i dopune,

b) »dizajn Zajednice« je registrirani i neregistrirani dizajn kako je definiran u članku 1. stavku 1. Uredbe o dizajnu zajednice,

c) »prijava dizajna Zajednice« je prijava za registraciju dizajna Zajednice koja je podnesena u skladu s odredbama Uredbe o dizajnu Zajednice,

d) »nacionalni dizajn« je industrijski dizajn stečen u postupku pred Zavodom u skladu s odredbama ovoga Zakona,

e) »nacionalna prijava dizajna« je prijava industrijskog dizajna podnesena Zavodu u skladu s odredbama ovoga Zakona.

PROŠIRENJE UČINAKA DIZAJNA ZAJEDNICE
 

Članak 44.b
 

Učinci prijava dizajna Zajednice podnesenih i dizajna Zajednice stečenih prije dana prijama Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije proširuju se na područje Republike Hrvatske.

DIZAJN ZAJEDNICE KAO RANIJI DIZAJN
 

Članak 44.c
 

U smislu članaka 4., 5., 6. i 9. ovoga Zakona, dizajn Zajednice je raniji dizajn u odnosu na nacionalne prijave dizajna koje su podnesene, kao i na nacionalne dizajne koji su na temelju takvih prijava registrirani nakon dana prijma Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, osim ako je zakonom drukčije određeno.

PROSLJEĐIVANJE PRIJAVE DIZAJNA ZAJEDNICE
 

Članak 44.d
 

Ako je u skladu s člankom 35. stavkom 2. Uredbe o dizajnu Zajednice Zavodu podnesena prijava dizajna Zajednice, plaća se pristojba i naknada troškova za prosljeđivanje u skladu s posebnim propisima.
 

ZABRANA UPORABE DIZAJNA ZAJEDNICE
 

Članak 44.e
 

(1) Ako se uporaba dizajna Zajednice iz članka 44.b ovoga Zakona suprotstavlja uporabi nacionalnog dizajna stečenog prije dana prijma Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, odnosno stečenog na temelju nacionalne prijave dizajna podnesene prije dana prijma Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, nositelj takvog nacionalnog dizajna može tužbom zahtijevati zabranu uporabe u Republici Hrvatskoj dizajna Zajednice kojem je učinak u skladu s člankom 44.b ovoga Zakona proširen na područje Republike Hrvatske. Podnositelj tužbe mora dokazati da se dizajn Zajednice suprotstavlja njegovom nacionalnom dizajnu.

(2) Ako u odnosu na dizajn Zajednice iz članka 44.b ovoga Zakona postoji neki od apsolutnih razloga iz članka 9. ovoga Zakona zbog kojih se mogla odbiti registracija dizajna ili razloga iz članka 9. ovoga Zakona zbog kojih se dizajn mogao proglasiti ništavim prije dana prijma Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, osoba koja ima pravni interes može tužbom zahtijevati zabranu uporabe takvog dizajna Zajednice u Republici Hrvatskoj. Podnositelj tužbe mora dokazati postojanje nekog od ovih razloga u odnosu na dizajn Zajednice.

ZAŠTITA DIZAJNA ZAJEDNICE OD POVREDE
 

Članak 44.f
 

Na zaštitu u slučaju povrede dizajna Zajednice primjenjuju se odredbe o zaštiti u slučaju povrede nacionalnog dizajna.

SUD NADLEŽAN ZA DIZAJN ZAJEDNICE
 

Članak 44.g
 

(1) Trgovački sud u Zagrebu je u Republici Hrvatskoj sud dizajna Zajednice nadležan u prvom stupnju, u smislu Uredbe o dizajnu Zajednice.

(2) Visoki trgovački sud je u Republici Hrvatskoj sud dizajna Zajednice nadležan za odlučivanje u drugom stupnju, u smislu Uredbe o dizajnu Zajednice.«

Članak 12.
 

Dosadašnji »Dio deseti« postaje »Dio jedanaesti«.

Članak 13.
 

Naslov iznad članka 45. i članak 45. brišu se.

Članak 14.
 

U članku 46. stavku 1. iza riječi: »Zakonom« dodaju se riječi: »te za podnošenje žalbe,«.

U stavku 2. iza riječi: »prijava« stavlja se zarez i dodaje riječ: »žalba«.

Članak 15.
 

Dosadašnji »Dio jedanaesti« koji glasi: »MEĐUNARODNA POHRANA INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA« mijenja se u: »MEĐUNARODNA REGISTRACIJA INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA« i postaje »Dio dvanaesti«.

Članak 16.
 

Naslov iznad članka 52. mijenja se i glasi: »MEĐUNARODNA REGISTRACIJA INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA«.

Članak 52. mijenja se i glasi:

»(1) Međunarodna registracija industrijskoga dizajna provodi se u skladu s odredbama Haškog sporazuma o međunarodnoj pohrani industrijskoga dizajna od 6. studenoga 1925., revidiranog u Haagu, 28. studenoga 1960. (Haški akt 1960.) i dopunjenog u Stockholmu 14. srpnja 1967. s izmjenama od 28. rujna 1979. (Stockholmski dopunski akt 1967), te Ženevskog akta Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskoga dizajna, usvojenog u Ženevi, 2. srpnja 1999. godine (Ženevski akt 1999), (u daljnjem tekstu: Haški sporazum) i odredbama provedbenih propisa Haškoga sporazuma.

(2) Prijave za međunarodnu registraciju industrijskoga dizajna podnose se izravno Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Međunarodni ured).

(3) Sve pristojbe za međunarodnu registraciju industrijskoga dizajna plaćaju se izravno Međunarodnom uredu.

(4) U skladu s člankom 8. Haškog akta iz 1960. i člankom 12. Ženevskog akta iz 1999., na zahtjeve kojima se traži proširenje učinaka međunarodne registracije na područje Republike Hrvatske, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona, uz iznimku članka 34. i članka 35. stavka 1. ovoga Zakona.«

Članak 17.
 

Iza članka 52. dodaje se novi »Dio trinaesti«: »ŽALBA« te naslovi i članci 52.a do 52.d, koji glase:

»PRAVO ŽALBE
 

Članak 52.a
 

(1) Protiv odluka Zavoda donesenih u prvom stupnju, stranka čijem zahtjevu u cijelosti ili u dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 30 dana od dana dostave odluke.

(2) Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba imaju pravo biti stranke u žalbenom postupku.

SADRŽAJ ŽALBE
 

Članak 52.b
 

Pored podataka koje mora imati svaki podnesak, žalba treba sadržavati:

1. naznaku rješenja protiv kojeg se podnosi,

2. određenu izjavu o tome da se rješenje pobija u cijelosti ili u nekom dijelu,

3. razloge zbog kojih se žalba podnosi,

4. obrazloženje žalbe te sve dokaze kojima podnositelj žalbe potvrđuje svoje navode iz žalbe,

5. potpis podnositelja žalbe,

6. punomoć ako se žalba podnosi putem zastupnika.

ODLUČIVANJE O ŽALBI
 

Članak 52.c
 

(1) Žalbeno vijeće odlučuje na sjednicama, većinom glasova.

(2) Žalbeno vijeće odlučuje na temelju podnesaka stranaka, a kada smatra da je to potrebno ili kada stranka u postupku to zahtijeva, može odrediti održavanje usmene rasprave. Stranke se na usmenu raspravu pozivaju najmanje 10 dana prije održavanja.

ŽALBENA VIJEĆA
 

Članak 52.d
 

(1) O žalbama iz članka 52.a ovoga Zakona odlučuju žalbena vijeća u području prava industrijskog vlasništva.

(2) Na sastav i ustrojstvo žalbenih vijeća iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe Zakona o patentu.«

Dosadašnji »Dio dvanaesti« postaje »Dio četrnesti«.

Članak 18.
 

Naslov iznad članka 53. mijenja se i glasi: »OSOBE OVLAŠTENE ZAHTIJEVATI ZAŠTITU PRAVA.«

Članak 53. mijenja se i glasi:

»Osim nositelja prava, odnosno osobe koju on ovlasti u skladu s općim propisima o zastupanju, zaštitu prava iz ovoga Zakona može zahtijevati i nositelj isključive licencije u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskorištavanje industrijskog dizajna na temelju pravnog posla ili zakona.«

Članak 19.
 

Naslov iznad članka 54. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM I ZAHTJEV ZA PRESTANKOM POVREDE«.

Članak 54. mijenja se i glasi:

»(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona povrijedila industrijski dizajn, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede.

(2) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona povrijedila industrijski dizajn, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve i slične povrede ubuduće.

(3) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke radnje prouzročila ozbiljnu prijetnju da će industrijski dizajn biti povrijeđen, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati prestanak poduzimanja te radnje i zabranu povrede industrijskog dizajna.

(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka se mogu postaviti i protiv osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti pruža usluge koje se koriste u radnjama kojima se povređuje industrijski dizajn, odnosno od kojih prijeti povreda industrijskog dizajna.«

Članak 20.
 

Naslov iznad članka 55. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA ODUZIMANJEM I UNIŠTENJEM PREDMETA«.

Članak 55. mijenja se i glasi:

»(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona povrijedila industrijski dizajn, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati da se na njezin teret, proizvodi kojima se povređuje industrijski dizajn povuku iz prometa, oduzmu ili unište.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti na teret tuženika, osim ako postoje osobiti razlozi da tako ne odluči.

(3) Prilikom određivanja mjera iz stavka 1. ovoga članka sud će paziti da one budu razmjerne naravi i intenzitetu povrede.«

Članak 21.
 

Naslov iznad članka 56. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE, ZA UOBIČAJENOM NAKNADOM I ZA KORISTIMA STEČENIM BEZ OSNOVE«.

Članak 56. mijenja se i glasi:

»(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona nositelju industrijskog dizajna prouzročila štetu, on može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.

(2) Protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 17. ovoga Zakona, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je s obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.

(3) Protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona povrijedila industrijski dizajn te time stekla neku korist, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanja tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima.

(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. se međusobno ne isključuju. Prilikom odlučivanja o kumulativno postavljenim zahtjevima iz stavaka 1., 2. ili 3. sud će paziti na opća načela iz Zakona o obveznim odnosima.«

Članak 22.
 

Iza članka 56. dodaju se naslovi i članci 56.a do 56.g koji glase:

ZAHTJEV ZA OBJAVOM PRESUDE
 

Članak 56.a
 

Nositelj industrijskog dizajna može zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu industrijskog dizajna u slučaju povrede bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će, u granicama tužbenog zahtjeva, odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Ako sud odluči da se objavi samo dio presude, odredit će, u granicama tužbenog zahtjeva, da se objavi barem izreka i prema potrebi onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio industrijski dizajn.

SUDSKA ODLUKA O VALJANOSTI INDUSTRIJSKOG DIZAJNA
 

Članak 56.b
 

U postupcima pokrenutim u svrhu zaštite industrijskog dizajna od povrede, tuženik može dokazivati da registrirani industrijski dizajn nije pravno valjan zbog razloga iz članka 9. ovoga Zakona.

ZAHTJEV ZA DOSTAVOM PODATAKA
 

Članak 56.c
 

(1) Nositelj industrijskog dizajna koji je pokrenuo parnični postupak za zaštitu industrijskog dizajna od povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe kojima se povrjeđuje njegov industrijski dizajn.

(2) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti u obliku tužbe ili privremene mjere protiv:

– osobe koja je tužena u parničnom postupku iz stavka 1. ovoga članka,

– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti posjeduje robu za koju se sumnja da se njome povređuje industrijski dizajn,

– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daje usluge za koje se sumnja da se njima povređuje industrijski dizajn,

– osobe koje u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daju usluge koje se koriste u radnjama za koje se sumnja da se njima povređuje industrijski dizajn,

– osobe koja je od jedne od navedenih osoba označena kao osoba koja sudjeluje u proizvodnji ili distribuciji roba ili davanju usluga za koje se sumnja da se njima povređuje industrijski dizajn.

(3) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti i kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi, ako je osoba protiv koje se postavlja tuženik i u glavnom zahtjevu.

(4) Zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu roba i distribucijskim kanalima roba iz stavka 1. ovoga članka može obuhvaćati osobito:

– podatke o imenima i adresama proizvođača i distributera, dobavljača i drugih prijašnjih posjednika robe, kao i prodavača na veliko i prodavača na malo kojima je ta roba namijenjena,

– podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe, kao i cijenama ostvarenim za odnosnu robu.

(5) Osoba prema kojoj je postavljen zahtjev na dostavu podataka iz ovoga članka može odbiti dostavu tih podataka iz istih razloga iz kojih se prema pravilima Zakona o parničnom postupku može uskratiti svjedočenje. Ako odbije dostavu podataka bez opravdanog razloga, odgovara za štetu u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima

(6) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na propise o načinu korištenja povjerljivih podataka u građanskim i kaznenim postupcima, na propise kojima se uređuje odgovornost za zlouporabu prava na dobivanje podataka, te na propise kojima se uređuje obrada i zaštita osobnih podataka.

(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na odredbe iz članka 56.f i 56.e ovoga Zakona kojima se uređuje pribavljanje dokaza.

PRIVREMENE MJERE ZBOG POVREDE INDUSTRIJSKOG DIZAJNA
 

Članak 56.d
 

(1) Na zahtjev nositelja industrijskog dizajna koji učini vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede industrijskog dizajna, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito:

– naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povređuje industrijski dizajn; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile industrijski dizajn,

– odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda koji su protupravno obilježeni industrijskim dizajnom.

(2) Na zahtjev nositelja industrijskog dizajna koji učini vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva šteta, pored privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti i oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.

(3) Radi određivanja i provedbe privremene mjere iz stavka 2. ovoga članka sud može zahtijevati od protivnika osiguranja ili drugih osoba koje time raspolažu, dostavu bankovnih, financijskih i drugih ekonomskih podataka, ili pristup drugim potrebnim podacima i dokumentima. Sud je dužan osigurati čuvanje tajnosti ovih podataka, te zabraniti svaku zlouporabu ovih podataka.

(4) Privremena mjera iz stavka 1. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita, ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Privremena mjera iz stavka 2. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da je s obzirom na osobito teške okolnosti povrede to potrebno. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.

(5) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih, odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.

(6) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.

(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na mogućnost određivanja privremenih mjera prema drugim odredbama ovoga Zakona i odredbama Ovršnog zakona.

PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE DOKAZA
 

Članak 56.e
 

(1) Na zahtjev nositelja industrijskog dizajna koji učini vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede industrijskog dizajna sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja dokaza.

(2) Privremenom mjerom iz stavka 1. ovoga članka sud može osobito odrediti:

– izradu detaljnog opisa robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje industrijski dizajn, uz ili bez uzimanja primjeraka,

– oduzimanje robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje industrijski dizajn,

– oduzimanje materijala i sredstava što su upotrijebljeni za izradu i distribuciju robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje industrijski dizajn, te dokumentacije koja se na to odnosi.

(3) Privremena mjera iz ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da prijeti opasnost od uništenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive štete. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.

(4) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.

(5) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.

(6) Odredbe ovoga članka ne utječu na mogućnost suda da naloži mjere za osiguranje dokaza u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

PRIBAVLJANJE DOKAZA TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKA
 

Članak 56.f
 

(1) Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.

(2) Kada nositelj industrijskog dizajna kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda industrijskog dizajna u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni rok.

(3) Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.

(4) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu svjedočenja.

(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda poriče da se dokaz nalazi kod nje.

(6) Protiv odluke suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.

HITNOST I PRIMJENA ODREDABA DRUGIH ZAKONA
 

Članak 56.g
 

(1) Postupak zbog povrede prava iz ovoga Zakona je hitan.

(2) Na postupke zbog povrede industrijskog dizajna primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, odnosno Ovršnog zakona.

(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku zbog povrede industrijskog dizajna Zavod, odnosno Žalbeno vijeće će odmah uzeti u rad zahtjev za proglašenjem ništavim rješenja o registraciji industrijskog dizajna koji je podnesen prije ili u tijeku parnice i žurno po njemu postupati. Sud će s obzirom na okolnosti slučaja odlučiti hoće li odrediti prekid postupka do konačne odluke o zahtjevu za proglašenje ništavim rješenja o registraciji industrijskog dizajna.«

Članak 23.
 

Dosadašnji »Dio trinaesti« postaje »Dio petnaesti«.

Članak 24.
 

U članku 58. stavku 3. brojka: »8.000,00« zamjenjuje se brojkom: »10.000,00«.

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»(5) Za prekršaje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna fizička osoba obrtnik, odnosno osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, kada su prekršaj počinile u vezi s obavljanjem svog obrta odnosno samostalne djelatnosti.«

U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 6., brojke: »1., 2., 3. i 4.« zamjenjuju se brojkama: »1., 2., 3., 4. i 5.«.

Članak 25.
 

Dosadašnji »Dio četrnaesti« postaje »Dio šesnaesti«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
 

Članak 26.
 

(1) Upravni sporovi koji su prije 1. lipnja 2008. već pokrenuti pred Upravnim sudom dovršit će se pred Upravnim sudom u skladu s odredbama koje su bile na snazi do tog datuma.

(2) Stranka koja je do 1. lipnja 2008. podnijela tužbu Upravnom sudu u skladu s odredbama koje su bile na snazi do tog datuma, može zahtijevati od Upravnog suda da prekine postupak ako je u roku od 30 dana od tog datuma podnijela žalbu zbog istih razloga i s istim obrazloženjem kao u tužbi, ako je žalba protiv takvog upravnog akta prema odredbama ovoga Zakona dopuštena. Protiv upravnog akta kojeg se na temelju te žalbe donese u drugom stupnju, može se pokrenuti upravni spor u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima.

Članak 27.
 

Postupci koji se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona vode zbog zaštite industrijskog dizajna od povrede, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 28.
 

Pravilnik iz članka 61. Zakona o industrijskom dizajnu (»Narodne novine, br. 173/03.) uskladit će s odredbama ovoga Zakona ministar nadležan za rad Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 29.
 

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članaka 2. i 11. koji stupaju na snagu danom prijma Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, te članaka 6. i 17. koji stupaju na snagu 1. lipnja 2008.

Klasa: 310-01/07-01/01

Zagreb, 6. srpnja 2007.

 

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.