- 1 -              Rev-x 811/2017-5

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 811/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine D., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice i tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-124/2017-2 od 8. lipnja 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-838/16-37 od 28. prosinca 2016., u sjednici održanoj 23. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženice Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-124/2017-2 od 8. lipnja 2017. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-838/16-37 od 28. prosinca 2016. kojom je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.854.079,43 kune sa zateznom kamatom.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-124/2017-2 od 8. lipnja 2017. u dijelu pod stavkom I kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-838/16-37 od 28. prosinca 2016. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice iznad dosuđenog iznosa od 1.854.079,43 kune kao neosnovan, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici iznos od 2.278.930,97 kuna sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 7. veljače 2002. do isplate, te naknadi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 282.941,91 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja žalba tuženice je djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici iznos od 1.854.079,43 kune sa zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2002. naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 171.854,32 kune (stavak I točka 1 izreke), dok je tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan. Prema stavku II izreke žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana, dok je prema stavku III odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe kao neosnovan te je u stavku IV izreke odbijen zahtjev tuženice na naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju tuženice uvaži, te preinači presudu drugostupanjskog suda i to u dijelu točke I izreke na način da se tužitelj odbije sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.854.079,43 kune zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2002. pa do isplate, kao da se istovremeno preinači prvostupanjska presuda na način da se tužiteljica u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom, i da se ista obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška. Potražuje trošak revizije.

 

Tužiteljica također podnosi reviziju u podneskom sadržanom od 12. srpnja 2017., kao i pravovremenu dopunu revizije u podnesku sadržanom od 19. srpnja 2017. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju tužiteljice i preinači presudu drugostupanjskog suda na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, kao i troškova revizije i dopune revizije.

 

Revizija tuženice nije osnovana, dok je revizija tužiteljice osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valja poći od toga da tuženica revizijom iz čl. 382. st. 1. ZPP pobija drugostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), pa je protiv te presude dopuštena revizija samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ZPP i to samo ako podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

 

Tuženica je reviziju obrazložila samo u odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u odnosu na tu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka te je utvrđeno da nije ostvaren revizijski razlog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizijski navodi se u bitnome odnose na tvrdnje o pogrešnom pravnom pristupu u rješenju spora, poglavito u odnosu na primjenu odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 -dalje: ZOO) koji se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05). S tim u vezi tuženica je osporila i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova tvrdeći da su sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustili utvrditi odlučne činjenice, pa da zbog toga obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušten revizijski razlog, a Vrhovni sud RH u donošenju odluke o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Nadalje, eventualna pogrešna primjena materijalnog prava kada i postoji, sama po sebi ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnom pravnom pristupu pobijanu presudu moguće ispitati.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom, na koju se ukazuje u reviziji, jer suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud je iznio sveobuhvatne i neproturječne razloge na kojima temelji pobijanu presudu, a kojima je sveobuhvatno i neproturječno odgovoreno na žalbene navode tužitelja, pa je presudu moguće ispitati.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li tuženica dužna isplatiti tužiteljici iznos od 2.278.930,97 kuna sa zateznim kamatama, koja je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kada je dospjela tražbina tužitelja te je li nastupila zastara tražbine.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno i među strankama u ovom stupnju postupka nije sporno:

 

- da su Republika Hrvatska i Trgovačko društvo B. d.d. D. sklopili 1. travnja 1998. Ugovor o uređenju odnosa u vezi s korištenjem poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH (dalje u tekstu: Ugovor), a prema kojemu Republika Hrvatska kao zakupodavatelj daje, a B. d.d. D. kao zakupoprimatelj prima u zakup poljoprivredno zemljište opisano u tom ugovoru prema navedenim katastarskim općinama (čl. 2. Ugovora), uz obvezu zakupoprimatelja plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 11.592.156,00 kuna (čl. 3. Ugovora),

 

- da zakupoprimatelj nije plaćao zakupninu, pa je između Republike Hrvatske i B. d.d. D. dana 7. veljače 2002. sklopljen Ugovor o pretvaranju potraživanja RH prema B. d.d. D. u iznosu od 55.856,151,31 kunu po osnovi neplaćene zakupnine za sve katastarske općine za 1998., 1999. i 2000. godinu, te da taj iznos Republika Hrvatska ulaže u temeljni kapital društva B. d.d. D.,

 

- da Republika Hrvatska nije isplatila Općini D. odgovarajući iznos zakupnine koji pripada toj općini po osnovi zakupnine za poljoprivredno zemljište koje se nalazi u Općini D., u iznosu od 2.278.930,97 kuna.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.278.930,97 kuna, dok drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.854.079,43 kune, dok u preostalom dijelu iznad dosuđujućeg iznosa odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

 

Suprotno navodima tužene pravilno je pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja da tužiteljici pripada dio zakupnine zbog toga što su tužena i B. d.d. D. sklopili ugovor o uređenju odnosa u svezi korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

 

Prema odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/94-pročišćeni tekst, 48/95, 19/98 i 105/99 - dalje: ZPZ) sredstva ostvarena od zakupnine i prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države prihod su proračuna države, županije, općine ili grada na čijem se području stječe pravo gospodarskog korištenja poljoprivrednog zemljišta. Ta su se sredstva raspodjeljivala (prema izmjenama i dopunama ZPZ-a iz 1995.) tako da je 33% pripadalo državnom proračunu, 33% proračunu županije, a 34% proračunu općine ili grada na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.

 

Prema odredbi čl. 24. Zakona o izmjenama i dopunama poljoprivrednog zemljišta ("Narodne novine" broj 105/99) ta sredstva se raspodjeljuju tako da 50% pripada proračunu županije, a 50% proračunu općine ili grada na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi, a koriste se za provedbu programa u poljoprivrednoj proizvodnji.

 

Odredbom čl. 25. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" broj 44/96, 57/96, 124/97) propisano je da su, iznimno od odredbe čl. 38. ZPZ-a, sredstva ostvarena od prodaje i zakupnine prihod Republike Hrvatske od kojih se 50% ustupa općini ili gradu, a 50% županiji na čijem se području stječe pravo gospodarskoga korištenja poljoprivrednog zemljišta, a koriste se za gospodarski razvitak i zaštitu okoliša.

 

Prema odredbi čl. 58. st. 1. ZPZ-a društvene pravne osobe koje na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske nastavljaju koristiti to zemljište do njihove pretvorbe u poduzeća kojima je poznat vlasnik. U konkretnom slučaju to znači da je društvena pravna osoba B. d.d. D. nastavila koristiti ono poljoprivredno zemljište koje je koristila do 1991. s tim da je ona, odnosno njezini pravni slijednici, imala obvezu u roku 30 dana od dana obavljene pretvorbe odnosno izvršene statusne promjene izvijestiti o tome Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, a radi uređivanja odnosa u svezi s daljnjim korištenjem poljoprivrednog zemljišta (čl. 58. st. 2. ZPZ-a). Pravni posao sklapa se na neodređeno vrijeme do raspisivanja natječaja, s tim da se poljoprivredno zemljište koje je predmet pravnoga posla ne može dati u podzakup (čl. 58. st. 4. ZPZ-a).

 

Uređivanje odnosa u svezi daljnjeg korištenja poljoprivrednog zemljišta ne isključuje prema pravnom shvaćanju ovog suda davanje poljoprivrednog zemljišta u zakup trgovačkom društvu koje je nastalo pretvorbom iz društvenog poduzeća (tako i ovaj sud u odluci Rev-406/06 od 15. veljače 2007. i Rev-1663/11 od 21. rujna 2016.).

 

Odredbe čl. 58. ZPZ-a daju pravo tuženoj da kao vlasnica poljoprivrednog zemljišta uredi svoje odnose s trgovačkim društvom koje je prije pretvorbe zemljište koristilo kao društveno poduzeće, s tim da se pravni posao sklapa "do raspisivanja natječaja", a to podrazumijeva da tužena može u svako doba raspisati natječaj za davanje zemljišta u zakup, odnosno za dodjelu koncesije, pa ugovor sklopiti i s nekom drugom osobom. Za razdoblje od izvršene pretvorbe pa do raspisivanja natječaja odnosi između Republike Hrvatske i trgovačkog društva nastalog pretvorbom uređuju se pravnim poslom o kojem je riječ u čl. 58. ZPZ-a, a taj pravni posao može biti i ugovor o zakupu.

 

Ugovor sklopljen 1. travnja 1998. između Republike Hrvatske i B. d.d. D. jest ugovor o zakupu, jer je ugovoreno da Republika Hrvatska, kao zakupodavatelj, daje poljoprivredno zemljište u zakup društvu B. d.d. D., kao zakupoprimatelju, a ugovorena je i obveza plaćanja zakupnine u godišnjem iznosu. Općini na čijem se području stječe pravo gospodarskoga korištenja poljoprivrednog zemljišta ne može biti uskraćeno pravo na dio zakupnine koja joj pripada temeljem čl. 38. ZPZ-a samo zbog toga što su se ugovorne strane u ugovoru pozvale na čl. 58. ZPZ-a i što ga nisu nazvale "ugovor o zakupu", kraj činjenice da on po svom sadržaju (prema pravima i obvezama ugovornih strana) predstavlja ugovor o zakupu.

 

Slijedom navedenog kako na temelju citiranih odredbi ZPZ-a tužiteljici pripada pravo na dio zakupnine, to su sudovi pravilno naložili tuženoj isplatu dužnog i u ovoj fazi postupka neospornog iznosa zakupnine (tako ovaj sud u rješenju poslovni broj Rev-406/2006 od 15. veljače 2007.).

 

Kako je u ovom postupku tužba predana sudu 12. studenog 2004. to nije istekao niti petogodišnji rok zastare iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) niti trogodišnji rok zastare iz čl. 375. ili čl. 376. Zakona o obveznim odnosima to nije niti osnovan prigovor zastare kojeg i u reviziji ističe tužena (tako ovaj sud u presudi poslovni broj Rev-1663/11-4 od 21. rujna 2016.).

 

Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na zahtjev za isplatu 1.854.079,43 kune odbiti reviziju tuženice na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Međutim, osnovani su revizijski navodi tužiteljice bitne povrede odredaba parničnog postupka s obzirom na odbijajući dio presude jer drugostupanjska presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

 

Naime, drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o tome zašto sud odbija tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 1.854.079,43 kune pa do zatraženog iznosa od 2.278.930,90 kuna, odnosno u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a između činjenica postoji proturječnost između onoga što se navodi u presudi o nalazu i mišljenju vještaka financijske struke od onoga što je sam vještak potvrdio u svom nalazu.

 

Naime u obrazloženju svoje presude drugostupanjski sud navodi "U prvostupanjskom postupku je utvrđeno provedenim računovodstveno-financijskim vještačenjem da tužiteljici na ime zakupnine za zemljište na području Općine D., površine 3147 hektara 32 i 66 ara i 66,10 m2 pripada iznos od 1.854.079,43 kune." Međutim na temelju istog nalaza vještaka na str. 8. proizlazi da ostalim katastarskim općinama pripada zakupnina u iznosima kako je to izraženo u gornjoj tablici (str. 8. nalaza vještaka), a prema toj tabeli Općini D. pripada iznos od 2.278.930,97 kuna.

 

Kako drugostupanjska presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te o odlučnim činjenicama visine naknade koja pripada tužiteljici postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, to je takvim postupanjem drugostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Stoga je u tom dijelu presudu drugostupanjskog suda valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 23. veljače 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.