Broj: Revr 787/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. K. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i k. u Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženika Veleučilište u P., Studentski centar u P., P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u P., radi utvrđenja nezakonitosti i ništavosti odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-677/2013-2 od 9. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-404/2012-8 od 17. prosinca 2012., u sjednici održanoj 1. lipnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I Nalaže se tuženiku Veleučilištu u P., Studentski centar u P., P., ..., da tužiteljici A. P. iz P., ... na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2012. godinu isplati iznos od 6.586,98 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanima za 5 postotnih poena tekućim od 17. prosinca 2012. godine do isplate, u roku od 8 dana.

 

II Tužiteljica A. P. iz P., ..., odbija se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„I Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2012. godine nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

 

II Raskida se Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 30. prosinca 2011. godine, aneks br. 1. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. prosinca 2011. godine i Aneks br. 2. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. prosinca 2011. godine s danom zaključenja glavne rasprave u ovome sudskom postupku.

 

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 27.171,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena teku od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćene plaće za kolovoz, rujan i listopad 2012. godine iznos od 22.392,22 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu teku:

 

- na iznos od 4.278,03 kune od 16. rujna 2012. godine do isplate

- na iznos od 9.057,10 kuna od 16. listopada 2012. godine do isplate

- na iznos od 9.057,10 kuna od 16. studenog 2012. godine do isplate

a sve to u roku od 8 dana.

 

V Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2012. godinu iznos od 2.470,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena teku od presuđenja do isplate u roku od 8 dana.“

 

III Nalaže se tužiteljici A. P. iz P., ...., da tuženiku Veleučilište u P., Studentski centar u P., P., ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.386,25 kuna, u roku od 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženom da po osnovi sudskim pristojbi na tužbu i presudu plati iznos od ukupno 600,00 kuna, na žiro račun Državnog proračuna RH broj ..., Model ... (poziv na broj ...), u roku od 15 dana.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom su potvrđene točka II. i III. izreke prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu, prihvatiti žalbu tužiteljice, preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev. Podredno je tužiteljica predložila reviziju prihvatiti, prihvatiti žalbu tužiteljice, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Tvrdi da je „prvostupanjska presuda bila opterećena nepravilnostima i nedostacima u pogledu utvrđenja činjeničnog stanja, zakonito provedenog postupka i potpuno promašenog pravnog pristupa stvari koje ju čine nezakonitom i nepravilnom.“ Također navodi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno uopće nema razloga, niti su u istoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ako i jesu, ti su razlozi nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama djelomično postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Tužiteljica u reviziji također navodi da sudovi u presudama ne obrazlažu je li bilo tehnoloških ili gospodarskih razloga zbog kojih bi otkazivanje tužiteljici bilo zakonito i dopušteno te da su u tom dijelu razlozi proturječni i ne mogu se ispitati. Nadalje, tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom čl. 8. ZPP u pogledu ocjene dokaza i utvrđenja činjeničnog stanja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke, čime zapravo ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Tužiteljica u reviziji također navodi da je drugostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. ZPP.

 

Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženjima nižestupanjskih presuda jasni su i međusobno ne proturječe. Nadalje, ovaj sud nije našao da bi između razloga o odlučnim činjenicama i sadržaja zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika bilo proturječnosti pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužiteljice da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidentice prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Ocjena dokaza prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama izvedena u skladu s čl. 8. ZPP i utemeljena je na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga je ocjenu dokaza prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama pravilno prihvatio drugostupanjski sud.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1 ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revidentica upire u reviziji.

 

U odnosu na navode tužiteljice kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesenim navodima uglavnom prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog navedenog ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode tužiteljice iznesene u reviziji.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revidentica ukazuje u reviziji.

 

Predmet spora  u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2012. u ukupnom iznosu od 9.057,10 kuna, utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2012. i utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 30. prosinca 2011., Aneksa broj 1 i broj 2 ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. prosinca 2011., naknadu štete u iznosu od 27.171,30 kuna i isplatu neisplaćenih plaća za kolovoz, rujan i listopad 2012. u iznosu od 22.392,22 kuna.

 

Na temelju činjeničnog utvrđenja:

 

- da je tužiteljica, kao radnica, sklopila s tuženikom, kao poslodavcem, ugovor o radu na određeno vrijeme od 30. prosinca 2011., Aneks br. 1. i br. 2. ugovoru o radu na određeno vrijeme za mandatno razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2016. na poslovima ravnateljice tuženika,

 

- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Požegi broj: Pp2.G-82/12 od 9. svibnja 2012. tuženik proglašen krivim jer je s tužiteljicom zasnovao radni odnos protivno čl. 21. Zakona o radu iako tužiteljica nije ispunjavala posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa kod tuženika na radnom mjestu ravnateljice određene Pravilnikom o radu tuženika,

 

- da je tuženik 27. travnja 2012. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici jer je zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužiteljice,

 

- da tužiteljica nije prihvatila radno mjesto vršitelja dužnosti ravnatelja,

 

- da u vrijeme kad je tužiteljica razriješena kod tuženika po sistematizaciji nije postojalo niti jedno drugo radno mjesto na koje bi tužiteljica mogla biti raspoređena,

 

- da tužiteljica nije iskoristila 16 dana godišnjeg odmora za 2012. prvostupanjski sud je pozivom na čl. 107. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) odbio kao neosnovan tužiteljičin tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2012. kao i zahtjev za utvrđenje da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao, zahtjev za raskid ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 30. prosinca 2011., Aneksa broj 1 i broj 2 ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. prosinca 2011. kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 27.171,30 kuna.

 

Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije iskoristila 16 dana godišnjeg odmora za 2012., sud je pozivom na odredbu čl. 61. ZR u vezi s čl. 58. ZR naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.586,98 kuna bruto, dok je odbijen kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 2.470,12 kuna.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na čl. 375. st. 5. ZPP i čl. 368. st. 1. ZPP.

 

Tužiteljica u reviziji navodi da reviziju podnosi i zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ali u navodima revizije iznosi samo vlastito viđenje i tumačenje razloga zbog kojih smatra da poslodavac može redovito ili izvanredno otkazati ugovor o radu u smislu odredbi ZR. Također se upušta u ocjenu provedenih dokaza, ali pritom  u reviziji propušta određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih smatra da je ostvaren taj revizijski razlog, a što je trebala učiniti u smislu odredbe čl. 386. st. 1. ZPP. Zbog navedenog uopćeni razlozi tužiteljice izneseni u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava nisu uzeti u obzir u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 1. lipnja 2016.