Broj: Revr 1620/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz D., zastupane po punomoćniku D. G., odvjetniku u S., protiv tuženika M. d.o.o. iz S., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-25/12 od 30. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-226/11 od 28. srpnja 2011., u sjednici održanoj 29. lipnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-25/12 od 30. siječnja 2012. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

 

              „1. Utvrđuje se da je usmeni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 18. travnja 2007. g. između tužiteljice i tuženika, kojim je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao dana 2. kolovoza 2010.g. nedopušten, te da radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na rad i omogućiti joj obavljanje poslova temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. travnja 2007. godine.

 

              3. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP) zbog svih revizijskih razloga iz članka 385. ZPP-a. Predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim usmenog otkaza ugovora o radu na neodređeno vrijeme (za radno mjesto pomoćnik u skladištu), da radni odnos nije prestao i da je poslodavac vrati na rad.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je usmeni otkaz poslodavca, prema navodima tužiteljice, uslijedio početkom zadnjeg tjedna mjeseca srpnja 2010.,

 

- da je tuženik usmeno priopćio tužiteljici odluku o otkazu najkasnije u petak 30. srpnja 2010. i da ju je nakon usmenog priopćenja o otkazu pozvao da 2. kolovoza 2010. dođe po popisani otpravak izvanrednog otkaza,

 

- da je tužiteljica došla u navedeno vrijeme i tražila svoje papire, ali da joj pisani otkaz ipak nije uručen jer je tužitelju umro punac, a njegovoj supruzi (i osobi koja radi na otkazima) otac, stoga su ... bili na pogrebu,

 

- da je tužiteljici istog dana rečeno da po pisani otkaz dođe sutradan, ali da ona nije došla preuzeti papire već je 4. kolovoza otvorila bolovanje,

 

- da je u zapisniku inspektora za radne odnose navedeno kako je tužiteljica došla po pisani otkaz zbog skrivljenog ponašanja 2. kolovoza 2010., koji joj je priopćen 31. srpnja 2010. ali da joj nisu mogli uručiti pisani otkaz, međutim, da joj je poslodavac naknadno sve poslao,

 

- da postoji pisana odluka o izvanrednom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu s nadnevkom 2. kolovoza 2010. koja joj je uručena 18. kolovoza 2010. i da se u odnosu na tu odluku već vodi (druga) parnica broj P-682/10,

 

- da se tuženik u zakonskom roku nije očitovao na zahtjev za zaštitu prava te da je tužiteljica podnijela tužbu u ovom postupku dana 17. rujna 2010.

 

              Na temelju ovako utvrđenih odlučnih činjenica, nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tužiteljica i u ovom slučaju, neovisno od nedopuštenog usmenog otkaza, bila dužna postupati u rokovima i na način iz članka 129. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR). Pritom, odbijajući žalbu drugostupanjski sud zaključuje da je usmeni otkaz priopćen tužiteljici 30. srpnja 2010., da je podnijela zahtjev za zaštitu prava 26. kolovoza 2010., dok je tužbu podnijela tek 17. rujna 2010. pa je ocijenio da je ista prekludirana u traženju sudske zaštite.

 

Revidentica opravdano navodi da je donošenjem pobijane presude pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, na koju je (opisno) ukazivala i u svojoj žalbi.

 

Naime, u obrazloženju drugostupanjske presude, kojom je odbijena žalba tužiteljice i uz primjenu članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena presuda suda prvog stupnja o odbijanju tužbenog zahtjeva, navodi se slijedeće:

 

„U situaciji kada je poslodavac dao usmeni otkaz ugovora o radu, jasno je da je takav otkaz nedopušten jer je isto protivno odredbi članka 112. ZR-a.

 

Međutim, i u toj situaciji tužiteljica je bila dužna postupati u rokovima i način propisan odredbom članka 129. ZR-a.

 

Stoga je za ocjenu pravovremenosti podnošenja tužbe, bilo potrebno utvrditi je li tužiteljica obzirom na dan saznanja za povredu prava protiv koje je ista traži sudsku zaštitu, pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava.

 

U konkretnom slučaju ista je to učinila tek 26. kolovoza 2010. godine, a otkaz joj je priopćen 30. srpnja 2010. godine dok je samu tužbu podnijela 17. rujna 2010. godine pa je utoliko ista prekludirana u traženju sudske zaštite kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.“

 

Prema tome, iako u materijalnopravnom smislu zaključuju da je sporni usmeni otkaz nedopušten, odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi opravdavaju razlozima koji se odnose na prekluziju, odnosno na tužiteljičino propuštanje traženja sudske zaštite u rokovima i na način iz članka 129. ZR-a. Dakle, odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi obrazlažu isključivo postupovnopravnim razlozima, čije postojanje ima za posljedicu odbacivanje tužbe i zapravo onemogućava donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

U protivnom, kada ne bi bilo postupovnopravnih razloga vezanih za primjenu odredbe iz članka 129. ZR-a (što revidentica i nadalje osporava), nižestupanjski sudovi su, polazeći od njihovih zaključaka o nedopuštenosti usmenog otkaza, umjesto što su ga odbili morali prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

Kad je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu na način da ga je odbio, a prema utvrđenjima iz obrazloženja njegove presude, tužbu je zbog prekluzije trebalo odbaciti, tada povodom žalbe drugostupanjski sud, na temelju članka 369. stavak 2. ZPP-a, mora ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu, a ne potvrditi takvu odluku pozivanjem na odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Prema odredbama članka 282. stavak 1. ZPP-a, nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost (čl. 26.) ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

 

Prema članku 354. stavak 2. točka 13. ZPP-a, bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), postoji ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti (članak 282. stavak 1.), te ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

 

Slijedom navedenog, postupajući protivno prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 282. ZPP-a i člankom 129. ZR-a, koju drugostupanjski sud nije sankcionirao ukidanjem takve odluke pa je time i on počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se ukazuje u reviziji (članak 385. stavak 1. točka 2. ZPP-a).

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i sukladno uputi iz ovog rješenja odlučiti o žalbi tužiteljice i troškovima u povodu pravnog lijeka.

 

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 394. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 29. lipnja 2016.