Broj: Gž R-9/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

                 Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB-27905228158, protiv tuženika Radničko vijeće Hrvatske lutrije d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, kojeg zastupa M. R., predsjednik radničkog vijeća, radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 15 Pr-105/17-12 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 18. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 15 Pr-105/17-12 od 27. listopada 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, a kojim se nadomješta suglasnost tuženika Radničkog vijeća Hrvatske lutrije d.o.o. na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora radniku G. M., zaposlenom na radnom mjestu voditelja Službe za unapređenje prodaje.

 

              Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od osam dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 kuna. 

 

              Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači na način da se odbije tuženi zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je osnovana.

 

              U konkretnom slučaju radi se o postupku radi nadomještanja suglasnosti na otkaz ugovora o radu koji je pokrenuo tužitelj kao poslodavac nakon što mu je uskraćena suglasnost na otkaz radniku G. M., osobi s utvrđenim invaliditetom na temelju odredbe članka 151. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR).

 

              Naime, odredbom članka 151. stavkom 1. točkom 3. ZR-a, propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosnu otkazu radniku osobi s invaliditetom.

 

              Sukladno članku 233. stavku 2. ZR-a, na postupke nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća o otkazu ugovora o radu radniku, započete nakon donošenja ZR-a iz 2014., a do donošenja provedbenih propisa iz članaka 151. ZR-a, primjenjivat će se odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) kojima je bilo moguće tražiti da suglasnost nadomjesti i sudska odluka, a ne samo arbitražna odluka.

 

              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud počinio povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a na koju sadržajno upire i žalba tuženika, jer pobijana presuda ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda ne može ispitati.

 

              Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio da je G. M. osoba s invaliditetom, da radničko vijeće nije dalo suglasnost na namjeru otkaza ugovora o radu tom radniku uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora, da radničko vijeće u svom očitovanju navodi kako tužitelj kao poslodavac nudi radniku G. M. radno mjesto koordinator prodaje mreže u Regiji Centar, s koeficijentom složenosti 3,80, i početkom rada od 1. srpnja 2017., a uz probni rok od šest mjeseci i da radnik tužitelja G. M. radi kod tužitelja na temelju sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima radnog mjesta voditelja Službe za unapređenje prodaje.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud naveo da u postupku nadomještanja suglasnosti za otkaz sud ne ocjenjuje zakonitost odluke o otkazu koja će biti donesena nakon nadomještanja suglasnosti za otkaz već utvrđuje je li izvjesno da razlog na koji se poslodavac poziva kao osnovu otkaza postoji i predstavlja li taj razlog za koji je izvjesno da postoji, valjana pravna osnova za otkaz ugovora o radu radniku koji je zaštićen.

 

              Dakle, u postupku nadomještanja suglasnosti prvostupanjski sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti njegovog postojanja.

 

              Međutim, za sada nije moguće prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je radnik G. M. osoba s invaliditetom na koju se primjenjuje odredba članka 151. stavka 1. točke 3. ZR-a, jer sa sigurnošću nije utvrđeno je li do njegovog invaliditeta kod radnika došlo zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti, odnosno je li uzrok njegove invalidnosti vezan uz rad. Pri tome se ukazuje kako nije bitno, je li to kod tužitelja kao poslodavca ili kod nekog drugog poslodavca ako bi se utvrdilo da je invalidnost radnika G. M. u uzročnoj vezi s njegovim radom.

 

              Naime, citiranom odredom zaštićene su posebne osjetljive kategorije radnika, s time što je raniji Zakon o radu u ovoj odredbi generalno štitio sve radnike koji su imali profesionalnu nesposobnost za rad ili opasnost od nastanka invalidnosti, dok se to sada, tj. prema prethodno citiranoj odredi članka 151. stavka 1. točki 3. ZR-a, odnosi samo na radnike kojima je do smanjenja radne sposobnosti došlo zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti, dakle, ako su uzroci vezani za rad.

 

              Prvostupanjski sud navedeno nije raspravio niti utvrdio, dok iz dostavljenih podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 16. do 18. spisa), koji sadrže pregled zaposlenih osoba s invaliditetom, a među kojima je i radnik G. M., nije moguće utvrditi što je uzrok njegove invalidnosti (je li to rad kod određenog poslodavca ili njegova bolest koja je rezultat njegovog zdravstvenog stanja). 

 

              Nadalje, iz stanja spisa, kao i pobijane odluke proizlazilo bi kako tužitelj kao poslodavac nudeći 12. prosinca 2016. izmijenjeni ugovor o radu radniku G. M. s početkom rada 1. siječnja 2017. ne sadrži ugovornu odredbu kojom se ugovara probni rad na rok o šest mjeseci (list 13. spisa), dok se sama odluka tužitelja od 9. prosinca 2016. (list 12. spisa), u kojom je pod točkom II. navedeno da se odobrava sklapanje ugovora o radu s radnikom G. M. za radno mjesto koordinator regije, Regija Centar, koeficijent složenosti 3,80, s početkom od 1. srpnja 2017. uz probni rok od šest mjeseci, ne može smatrati da se tužitelju nudi izmijenjeni ugovor o radu uz probni rok od šest mjeseci, jer probni rok ne sadrži navedeni ugovor o radu, a što sve prvostupanjski sud nije cijenio kod donošenja pobijane odluke i čime je počinio povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

              Kako prvostupanjski sud navedeno nije raspravio niti nesporno utvrdio, to i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

              S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a i članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o parničnom trošku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovnom postupka prvostupanjski sud otklonit će počinjenu bitnu povredu odredba parničnog postupka na način što će postupiti po uputi iz ovoga rješenja, s time što će prvenstveno nesporno utvrditi je li uzrok invalidnost radnika tužitelja G. M. vezan uz njegov rad ili je uzrok eventualno njegovo zdravstveno stanje, pa će ovisno o tom utvrđenju, zaključiti primjenjuje li se u ovom slučaju odredba članka 151. stavka 1. točke 3. ZR-a, i shodno tome odlučit će ponovo o tužbenom zahtjevu tužitelja novom, pravilnom i zakonitom odlukom, a time i o ukupnim troškovima postupka na temelju odredbe članka 166.  stavka 3. ZPP-a.

 

U Splitu 18. siječnja 2018.