Broj: Gž R-117/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Š. Z., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj 1. Pr-50/17-6. od 18. prosinca 2017., u sjednici održanoj 22. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj 1. Pr-50/17-6. od 18. prosinca 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kl. 602-02/17-01/33, ur.br. 2197/01-380/1-8-17-7, datirana s dne 7. kolovoza 2017. izdana po tuženici Š. Z., OIB: …, Z., i da se nalaži tuženici da vrati tužitelja na posao na radno mjesto nastavnika srednje škole sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme kl. 112-03-98-01, ur. br. 2197/01-380/1-8. od 1. rujna 1998., kao što je odbijen i zahtjev tužitelja kojim je tražio da se nalaži tuženici da isplati tužitelju naknadu plaće za cijelo razdoblje od izvanrednog otkaza ugovora o radu do vraćanja tužitelja na posao sa zakonskim zateznim kamatama, s time što je odbijen i njegov zahtjev da mu tuženica naknaditi parnični trošak (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tužitelju  V. D. da tuženici Š. Z., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od osam dana (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neosnovano tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojega je tuženica dala tužitelju 7. kolovoza 2017., zahtjev tužitelja da ga tuženica vrati na rad, kao i zahtjev da mu isplati naknadu plaće za razdoblje od donošenja odluke o otkazu do povratka na rad.

 

Među strankama nije sporno da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. kolovoza 2017. tužitelju otkazan ugovor o radu, da je tužitelj podnio tuženici zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke i da tuženik taj zahtjev nije uvažila, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

 

Nije sporno ni to da je tuženik otkaz ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbu članka 116. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14. i 127/17. - u daljnjem tekstu: ZR), a u svezi s odredbom članka 106. stavka 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 94/1.3, 152/14. i 7/17. – u daljnjem tekstu: ZOOSŠ). odnosno da se radi o izvanrednom otkazu

 

Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka u bitnom utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj s tuženicom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 1998.,

- da je tužitelj kod tuženice na temelju toga ugovora obavljao poslove nastavnika srednje škole,

- da je tužitelj presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, poslovni broj: 30. Kzm-187/2014-59. od 20. srpnja 2016., proglašen krivim za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisana i kažnjiva po članku 172. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12. i 56/15. – u daljnjem tekstu: KZ), odnosno po članku 172. stavku 1. i stavku 2. KZ-a, sve u svezi članka 51. KZ-a, te su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od pet i šest mjeseci pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, uz posebnu obvezu ispunjavanja obveze uzdržavanja za djecu A. D. i S. D. i nalog da u roku od jedne godine i tri mjeseca ispuni dospjele obveze uzdržavanja A. D. u iznosu od 20.650,00 kuna i S. D. u iznosu od 13.500,00 kuna kao i da dalje ispunjava obveze uzdržavanja dok za to postoje zakonski uvjeti, jer sud u protivnom može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora,

- da je navedena presuda postala pravomoćna 9. ožujka 2017., izvršna 4. travnja 2017. i ovršna 20. travnja 2017. godine,

- da su bivša supruga tužitelja L. H. D. i njihova djeca A. i S. D. pisanom izjavom od 10. kolovoza 2017. potvrditi da je tužitelj uključivo 1. kolovoza 2017. u cijelosti izvršio posebnu obvezu plaćanja iznosa od 34.150,00 kuna te da je zaključno sa srpnjem 2017. izvršio sve svoje daljnje obveze s osnova uzdržavanja i da do dana davanja te izjave ne postoji nikakvo potraživanje za uzdržavanje,

- da je tužitelj 2. kolovoza 2017. podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka,

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. kolovoza 2017. proizlazi kako je obrazložena i da je tuženica temelji na činjenici što je tužitelj citiranom pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, posl. broj: 30. Kzm-187/2014-59. od 20. srpnja 2016. proglašen krivim za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja,

- da iz prijamnog štambilja na dopisu Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, klasa 114-02/17-01/00064, proizlazi kako je tuženica taj dopis s pravomoćnom presudom primila 25. srpnja 2017.,

- da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u roku iz odredbe članka 116. stavka 2. ZR-a,

- da iz dopisa tuženice, klasa: 602-03/17-01/33 od 31. srpnja 2017., proizlazi kako je njime tužitelj pozvan da iznese svoju obranu u ovom predmetu, i to 2. kolovoza 2017. u vrijeme održavanja sjednice Školskog odbora ili pisano u roku od tri dana,

- da iz dopisa tuženice klasa: 602-03/17-01/33 od 27. srpnja 2017., proizlazi kako je njime sindikalna povjerenica Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske s ovlastima radničkog vijeća A. H. pozvana na očitovanje o namjeri donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju te da je taj dopis primila 27. srpnja 2017.,

- da iz zapisnika sa V. sjednice Školskog odbora tuženice održane 2. kolovoza 2017., proizlazi kako su sjednici od članova školskog odbora bili prisutni B. B., M. A., N. S., S. Š., S. K. i S. B., a odsutna je bila S. T.,

- da je na navedenoj sjednici bio prisutan i tužitelj te je pred školskim odborom iznio svoju obranu te da su za davanje suglasnosti ravnateljici tuženice za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu glasali S. K., B. B., S. Š. i S. B. dok suglasnost nije dao N. S., a od glasanja se suzdržala M. A., pa da je prema tome odluka donesena većim propisanom odredbom članka 119. stavka 8. ZOOSŠ-a,

- da iz navedenog zapisnika te mail poruke A. H. tužitelju od 14. kolovoza 2017., proizlazi, a da nije ni sporno da se A. H. nije pisano očitovala o namjeri donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je da činjenica što je tužitelj pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, je takva da je tuženica bila obvezna donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, s time što je naveo kako je tuženica postupak otkazivanja zakonito provela i pravilno sastavila pobijanu odluku, a sve pozivom na odredbe članka 106. stavka 4., članka 114. stavka 1. i članka 119. stavka 1. ZOOSŠ-a, kao i na odredbe članka 116. stavka 1. i 2., članka 119. stavka 2., članka 120. stavka 1. i 150. stavka 1. ZR-a, zbog čega je u cijelosti tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

Pri tome je prvostupanjski sud naveo kako u ovom slučaju nisu odlučne činjenice što je tužitelj nakon pravomoćnosti kaznene presude ispunio obveze uzdržavanja i što mu je primijenjena uvjeta osuda, kao što nije odlučno ni što je podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka jer da te  činjenice na odluku tuženice nisu mogle utjecati imajući na umu kogentnu odredbu članka 106. stavka 4. ZOOSŠ-a.

 

Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koji ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

 

Naime, prema odredbi članka 116. stavku 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Odredbom članka 106. stavkom 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 87/08), radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda, protiv službene dužnosti, osim ako je nastupila rehabilitacija po posebnom zakonu, dok prema stavku 3. navedenog članka, ako osoba u radnom odnosu u školskoj ustanovi bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih dijela iz stavka 1. ovog članka, školska ustanova kao poslodavac "može" otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu, a po proteku tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz  otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.

 

Prema članku 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 94/13), propisano je da radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda i protiv službene dužnosti, a koje je propisano Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.), dok je iza stavka 1. dodan novi stavak 2., kojim je propisano da radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv Republike Hrvatske, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv imovine, protiv službene dužnosti, protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, protiv osobne slobode, protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, protiv braka, obitelji i djece, protiv zdravlja ljudi, protiv opće sigurnosti, protiv krivotvorenja, a koje je propisano Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 125/11. i 144/12.)

 

Odredom članka 31. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", roj 152/14,), izmijenjena je odredba članka 106. stavka 4. na način da se riječi "može otkazati ugovor o radu" zamjenjuju riječima "otkazat će ugovor o radu", a koji Zakon je prema odredbi članku 44. tog Zakona, stupio na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama", 30. prosinca 2014.

 

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je na navedeni način, odredba članka 106. stavka 4. ZOOSŠ-a, promijenjena tako da je umjesto prije zakonom propisane mogućnosti davanja otkaza ugovora o radu u slučaju pravomoćne osude za neko od kaznenih dijela iz stavka 1. i 2. toga članka (među ostalim, protiv braka, obitelji i mladeži), od 30. prosinca 2014. propisana bezuvjetna obveza otkazivanja ugovora o radu, jer prijelaznim i završnim odredbama navedenog Zakona nije propisan nikakav poseban režim primjene navedene izmjene pa se stoga ona primjenjuje na sve slučajeve koji nastanu i nakon njegovog stupanja na snagu, pa tako, i prema stavu ovoga suda, i na slučajeve kada do pravomoćnosti presude za neko od navedenih kaznenih djela dođe nakon stupanja na snagu navedene izmjene, bez obzira kada je samo kazneno djelo počinjeno, odnosno kada je pokrenut kazneni postupak i kada je donesena nepravomoćna presuda.

 

Stoga, neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi, a što je tvrdio i tijekom postupka, da je u ovom slučaju valjalo primijeniti odredbu članka 106. stavka 4. ZOOSŠ-a, kojom nije bila propisana imperativna norma "mora", kao što je to slučaj nakon primjene odredbe članka 31. Zakona o izmjenama i dopunama ZOOSŠ-a, koja je stupila na snagu 30. prosinca 2014., jer je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u ovom slučaju ne može govoriti ni o primjeni "kaznenog propisa koji je za okrivljenika povoljniji" u vezi pravnih posljedica osude, jer se načelo primjene blažeg zakona sukladno odredbi članka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12. i 56/15.) odnosi na primjenu i vremensko važenje kaznenog zakonodavstva, dok prema odredbi članka 2. stavka 2. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine", broj 143/12, 105/15 i 32/17) pravne posljedice osude nastupaju danom pravomoćnosti odluke kojom je počinitelj proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela i kojom mu je izrečena kazna.

 

U konkretnom slučaju prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda, a u smislu odredbe stavka 1. navedenog članka, pravna posljedica osude propisana je upravo odredbom članka 106. stavka 4. ZOOSŠ-a, te je nastupila 9. ožujka 2017., kada je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, poslovni broj: 30. Kzm-187/2014-59. od 20. srpnja 2016., postala pravomoćna, a kojom je tužitelj proglašen krivim zbog neuzdržavanja osoba (djece) koje je po zakonu dužan uzdržavati, zbog čega je tuženica temeljem navedene odredbe bila obvezna tužitelju otkazati ugovor o radu jer je tuženica kao poslodavac imala saznanja za biće i težinu kaznenog dijela na kojem temelji izvanredni otkaz nakon što je primila dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, 25. srpnja 2017., skupa s pravomoćnom citiranom kaznenom presudom.

 

Za ukazati je kako je prvostupanjski sud naveo, i to da je odredba članka 106. ZOOSŠ-a, bila predmetom ocjene ustavnosti te da rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I/185/2016. od 6. lipnja 2017., nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti navedene odredbe, u obrazloženju koje je, među ostalim citiran prijedlog Zakona s konačnim prijedlogom Zakona i izmjenama i dopunama ZOOSŠ-a (P.Z. 763) u kojem je navedeno: "…Zakonom je propisano da osobi pravomoćno osuđenoj za određena kaznena djela školska ustanova može otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom ugovora o radu ili redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika. Te odredbe potrebno je revidirati jer postoje različita tumačenja, pa škole u istim situacijama različito postupaju. Stoga se ovim zakonom jasno propisuje obveza otkazivanja ugovora o radu radnicima školskih ustanova koji su pravomoćno osuđeni za kaznena djela koja su propisana kao zapreka za rad u školskim ustanovama.", te Ustavni sud Republike Hrvatske zaključuje: "Uvažavajući specifičnosti odgojno – obrazovne djelatnosti, te poslove koje radnici školskih ustanova obavljaju, osobito polazeći od ciljeva koji su navedeni u članku 4., osporeno zakonsko rješenje, prema ocjeni Ustavnog suda ima svoje racionalno i objektivno opravdanje. Njegova je svrha da u odgoju i obrazovanju, djelatnosti koja obuhvaća društveno najosjetljiviju skupinu građana, uglavnom djecu i mlade osobe, aktivno ne sudjeluju počinitelji kaznenih djela."

 

Inače, ni ostali žalbeni navodi tužitelja, a koji se odnose da je i tuženica bila dužna provesti dokazni postupak, da nije bezuvjetno kažnjen kaznom zatvora, da je sjednica školskog odbora započela prije nego što je istekao rok za davanje njegove pisane obrane, da se A. H. kao sindikalna povjerenica nije očitovala o namjeri otkaza, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Ovo stoga, jer je tuženica u skladu s odredbom članka 114. stavkom 1. ZOOSŠ-a, kojim je propisano da o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, donijela odluku o otkazu uz prethodnu suglasnost školskog odbora, kao što je i prema odredbi članka 119. stavkom 1. ZOOSŠ-a, kojim je propisano da školski odbor ima sedam članova, a prema stavku 8. tog članka, odluke školskog odbora su pravovaljane ako za njih glasuje većina od ukupnog broja članova, istu odluku donijela većinom glasova članova odbora, a što proizlazi iz zapisnika sa V. sjednice Školskog odbora tuženice održane 2. kolovoza 2017., na kojoj sjednici je i tužitelj iznio svoju obranu.

 

Isto tako, tuženica je postupila i prema odredbi članka 150. stavka 1. ZR-a, kojim je propisana obveza savjetovanja prije donošenja odluke važne za položaj radnika, jer iz dopisa tuženice od 27. srpnja 2017. proizlazi kako je njime sindikalna povjerenica Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske s ovlastima radničkog vijeća A. H. pozvana na očitovanje o namjeri donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, a koji je dopis primila 27. srpnja 2017., i na koji se pismeno nije očitovala, dok njezino usmeno protivljenje u telefonskom razgovoru s ravnateljicom nije odlučno, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, kao što nije odlučno ni što nije istekao rok za davanje pisane obrane tužitelju, kada je tužitelj bio prisutan na sjednici 2. kolovoza 2017. i kada je usmeno dao svoju obranu.

 

U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja ističe se, kako su isti sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka i tumačenja propisa koji su suprotni utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, a koja utvrđenja i zaključke kao pravilne prihvaća i ovaj sud, što se ponovo ističe.

 

Budući da je utvrđeno da je odluka o otkazu dopuštena, to su neosnovani i ostali zahtjevi tužitelja da ga tuženica vrati na rad te da mu isplati naknadu plaće, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbene zahtjeve tužitelja u cijelost.

 

Također je i odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a koju ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

 

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 22. veljače 2018.