Broj: Gž R-144/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Jadranke Toša Berečić i Ljiljane Banac kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari I. tužiteljice A. A. iz Z…, OIB …, II. tužitelja Z. Đ. iz Z…, OIB …, III. tužitelja V. G. iz Z…, OIB …, IV. tužitelja H. J. iz Z…, OIB …, V. tužitelja S. K. iz Z…, OIB …, VI. tužitelja I. M. iz Z…, OIB …, VII. tužitelja I. R. iz Z…, VIII. tužitelja T. Ž. iz Z…, OIB …, IX. tužiteljice B. B. (iza pok. D. B.) iz Z…, OIB …, X. tužitelja D. B. iz Z…, OIB …, XI. tužitelja I. D. iz Z…, OIB …, XII. tužiteljice G. N. iz Z…, OIB … i XIII. tužiteljice M. T. (H.) iz Z…, OIB …, koje zastupa odvjetnik K. M., odvjetnik iz Z., protiv I. tuženika U. d.o.o. Z…, OIB …, koga zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik iz Z. i II. tuženice V. R. iz Z…, OIB …, koju zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2016., broj Pr-2865/12-19, u sjednici vijeća održanoj 22. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Žalba i dopuna žalbe III., VIII., IX, X, XI. i XIII. tužitelja se uvažava kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2016., broj Pr-2865/12-19, a ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2016., broj Pr-2865/12-19 (t. I. i t. II. izreke) i predmet se u odnosu na navedene tužitelje vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, istom sucu.

 

              Žalba i dopuna žalbe I., II., IV., V., VI., VII. i XII. tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

 

              O troškovima žalbe i dopune žalbe III., VIII., IX., X., XI. i XIII. tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužiteljice u odnosu na II-tuženika V. R. za isplatu iznosa 27.721,65 kuna, II-tužitelja u odnosu na II-tuženika V. R. za isplatu iznosa 30.931,33 kuna, III-tužitelja u odnosu na II-tuženika V. R.  za isplatu iznosa 12.295,83 kuna, IV-tužitelja u odnosu na II-tuženika V. R.  za isplatu iznosa 12.753,20 kuna, V-tužitelja u odnosu na II-tuženika V. R.  za isplatu iznosa 18.996,71 kuna, VI-tužitelja u odnosu na V. R. za isplatu iznosa 12.369,04 kuna, VII-tužitelja u odnosu na II-tuženika V. R. za isplatu iznosa 11.207,81 kuna, VIII-tužitelja u odnosu na V. R. za isplatu iznosa 16.650,84 kuna, IX-tužiteljice u odnosu na II-tuženika V. R. za isplatu iznosa 21.517,20 kuna, X-tužitelja u odnosu na II-tuženika V. R.  za isplatu iznosa 19.163,75 kuna, XI-tužitelja u odnosu na II-tuženika V. R.  za isplatu iznosa 21.842,06 kuna, XII-tužiteljice u odnosu na II-tuženika V. R. za isplatu iznosa 20.298,02 kuna i XII-tužiteljice u odnosu na II-tuženika V. R. za isplatu iznosa 31.370,54 kuna, sve sa zateznom kamatom od 28.10.2010. do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena,  uz naknadu parničnog troška.

 

              II. Nalaže se I do XIII-tužiteljima naknaditi II-tuženiku V. R. trošak parničnog postupka u iznosu 38.125,00 kn, u roku 15 dana."

 

              Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              "Obustavlja se postupak u odnosu na I-tuženika U. d.o.o.              "

 

              Protiv prvostupanjske odluke žalbu i dopunu žalbe podnijeli su tužitelji označeni kao u izreci pobijane prvostupanjske odluke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13 i 89/14., dalje ZPP) i predložili žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, drugom sucu uz naknadu troška sastava žalbe.

 

              Iz predmeta spisa, te samih žalbenih navoda, proizlazi da unatoč višestrukom pozivanju suda, na dostavu punomoći za zastupanje tužitelja i to I. tužiteljice A. A., II. tužitelja Z. Đ., IV. tužitelja H. J., V. tužitelja S. K., VI. tužitelja I. M., VII. tužitelja I. R. i XII. tužiteljice G. N. kao i pozivanja imenovanih (str. 145) da daju odobrenje za obavljanje parničnih radnji punomoćnika tužitelja, odvjetnika K. M. iz Z., po traženju suda nije postupljeno, slijedom čega je uslijedilo pravomoćno rješenje prvostupanjskog suda od 17. listopada 2016. broj Pr-2805/12-27 (str. 150-151), da se tužba u odnosu na gore imenovane tužitelje odbacuje, pozivom na odredbu čl. 98. ZPP-a.

 

              Slijedom izloženoga u odnosu na I., II., IV., V., VI., VII. i XII. tužitelje žalbu i dopunu žalbe je pozivom na odredbu čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo kao nedopuštene odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Žalba tužitelja i dopuna žalbe ostalih tužitelja i to III. tužitelja V. G., VIII. tužitelja T. Ž., IX. tužiteljice B. B., X. tužitelja D. B., XI. tužitelja I. D. i XIII. tužiteljice M. T. (H.), pobliže navedenih u prvostupanjskoj presudi (t. I. izreke) je osnovana u odnosu na prvostupanjsku presudu, dok nije osnovana u odnosu na prvostupanjsko rješenje.

 

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog bruto iznosa na ime četiri plaće iz 2009. godine (za kolovoz, rujan, listopad i studeni) a koje plaće su tužitelji ostvarili kao radnici trgovačkog društva I. V. d.o.o. Isto više ne egzistira jer je u srpnju 2010. nad tim društvom bio otvoren stečajni postupak, a rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-… od 30. srpnja 2014. trgovačko društvo I. V. je brisano iz sudskog registra. Tužiteljima su ovdje utužene tražbine priznate u predmetnom stečajnom postupku kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.  

 

Tužitelji smatraju da je 1. tuženik, U. d.o.o., solidarno odgovoran tužiteljima za isplatu plaće jer je, po ocjeni tužitelja, na to trgovačko društvo preneseno poduzeće društva I. V., na način da je prenesena djelatnost društva I. V. d.o.o., na način jer društvo U. d.o.o. posluje u istom poslovnom prostoru u kojemu je radilo društvo I. V., na adresi R…., radnici koji rade u društvu U. su isti oni radnici koji su radili kod I. V. i. II. tuženica V. R. po ocjeni tužitelja također u obvezi za utužene tražbine budući je ona bila osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje društva I. V., a i obiteljski je preko izvanbračnog supruga T. Č. kao i preko kćeri J. J., koja je jedna od direktorica društva U. povezana s upravom društva U., osnovanog samo s ciljem da se na njega prenesu sredstva iz društva I. V. bez da se podmire obveze prema radnicima. Po mišljenju tužitelja II. tužena izvlači materijalnu korist od društva U. a izbjegava kao odgovorna osoba društva I. V. ispuniti tražbine radnika (plaće).

 

Prvostupanjski sud primjenom čl. 215.b ZPP-a obustavlja parnični postupak u odnosu na I. tuženika nakon što je uvidom u sudski registar utvrdio da je I. tuženik rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-… od 30. srpnja 2014. brisan iz sudskog registra.

 

Kako tužitelji u odnosu na koje žalba i dopuna žalbe nisu odbačene ovim rješenjem, kao nedopuštene u žalbi i dopuni iste navode da se žale i protiv prvostupanjskog rješenja, ali ne navode razloge, to je ovaj sud ispitao prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 381. ZPP-a i utvrdio da pri donošenju istoga nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je trgovačko društvo U. d.o.o. brisano iz sudskog registra, valjalo je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

U odnosu na pobijano rješenje o razdvajanju postupka (str. 58-60), ovaj sud isto nalazi osnovanim, te donesenim u skladu odredbe čl. 313. st. 3. ZPP-a, pa je žalbu u tom dijelu valjalo odbiti i isto rješenje potvrditi.

 

              Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kojim se od II. tuženice zahtijeva isplata utuženih iznosa s obrazloženjem da je II. tuženica fizička osoba i da nije bila poslodavac tužitelja, već je poslodavac tužitelja trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću za čije obveze po Zakonu o trgovačkim društvima ne odgovaraju članovi trgovačkog društva, osim u slučajevima iz čl. 10. ZTD-a (proboj pravne osobnosti), a po ocjeni prvostupanjskog suda nije utvrđeno da bi II. tuženica odgovarala sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Nadalje prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, jer utvrđuje da ovdje nije riječ o prenošenju ugovora na novog poslodavca iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR) pa II. tužena kao osoba koja je bila osnivač i osoba ovlaštena na zastupanje društva I. V. nije u obvezi prema tužiteljima niti u smislu odredbe čl. 133. st. 15. ZR-a.

 

              Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud ne daje razloge zašto se u konkretnom predmetu ne radi o prijenosu ugovora o radu iz čl. 133. ZR-a, a na koji propust tužitelji u žalbi i njenoj dopuni izričito ukazuju kada navode da su po njihovoj ocjeni „ispunjene sve pretpostavke za primjenu instituta prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca, a sud prvog stupnja nije obrazložio niti je dao ijedan razlog na kojem bi temeljio svoju ocjenu, pa presuda nema obrazloženja…“, a budući, po ocjeni ovoga suda, činjenica da li je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa poduzeća predstavlja odlučnu činjenicu, stoga što tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje upravo na odgovornosti II. tuženice koja po njihovoj ocjeni zloupotrebljava prava, pa kako o svim odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Obzirom na stanje spisa nije moguće da tu odlučnu činjenicu utvrdi ovaj sud primjenom čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP-a, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

              Ova činjenica je odlučna iz razloga što je odredbama čl. 133. ZR-a propisano da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja (st. 1.), te da će nadležni sud, osobu koja prenošenjem poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njezinih obveza i u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom (st. 15.).

 

              Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji svoje navode o tome da je došlo do prijenosa ugovora iz čl. 133. ZR-a s trgovačkog društva I. V. na trgovačko društvo U. temeljili na tome da su svi radnici društva I. V. ujedno i radnici društva U., a u koju svrhu dokazivanja tih tvrdnji su na raspravi održanoj dana 4. travnja 2013. godine predložili da se I. tuženiku naloži da dostavi popis radnika koji kod njega rade od osnivanja društva, te na tvrdnjama da društvo U. svoje poslovanje obavlja na istoj adresi i u prostorijama gdje je svoje poslovanje obavljalo društvo I. V., R…, predlažući kao dokaz svojih tvrdnji saslušanje stranaka (str. 61, 91, 109) koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio bez valjanih razloga za isto, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a. Tužitelji su također tijekom postupka tvrdili da društvo U. obavlja istu djelatnost kao i društvo I. V. navodeći da je isto vidljivo iz priloženih izvadaka iz sudskog registra, te da su osnivači i članovi društva U. u društvu I. V. obavljale rukovodeće funkcije time da je drugotužena u društvu U. zaposlena kao savjetnik.

 

              Tužitelji odgovornost II. tuženice temelje na činjenicama da je II. tuženica cjelokupno poduzeće trgovačkog društva I. V., dakle poduzeće kao organiziranu gospodarsku i pravnu cjelinu preko koje nositelji poduzeća djeluju na tržištu, prenijela na trgovačko društvo U. koje je osnovano 28. listopada 2009. od strane izvanbračnog supruga II. tužene, T. Č., sve u svrhu izbjegavanja ispunjavanja obveza prema vjerovnicima društva I. V., odnosno u svrhu izbjegavanja podmirivanja plaća radnika za četiri mjeseca u 2009. godini. Na društvo U., prenesena je sva upotrebljiva informatička oprema što je rezultiralo time da je nad društvom I. V. u srpnju 2010. otvoren stečaj. 

 

              Prvostupanjski sud nije izveo gore navedene predložene dokaze, a što je imalo za posljedicu da u prvostupanjskoj presudi nisu dani razlozi o odlučnoj činjenici je li došlo do prijenosa poduzeća uslijed faktičkog prijenosa bilo radnika, bilo djelatnosti, odnosno prijenosa imovine poduzeća I. V. na društvo U., a u kojem slučaju bi se moglo raditi o odgovornosti II. tuženice jer je nedvojbeno utvrđeno da se tužitelji, kao radnici, društva I. V. nisu uspjeli namiriti u stečajnom postupku iako je njihova tražbina bila uvrštena u prvi viši isplatni red.

             

U smislu odredbe čl. 133. st. 15. ZR-a, da bi II. tuženica odgovarala za obveze prema tužiteljima, potrebno je utvrditi je li došlo do prijenosa poduzeća koji je izvršila II. tuženica, a iz kojeg razloga tužitelji nisu mogli namiriti svoje tražbine u stečajnom postupku.

 

U smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a do prijenosa poduzeća dolazi statusnom promjenom ili pravnim poslom, a u smislu Odluke Europskog suda u Luxemburgu broj C-340/01 od 20. studenog 2003., koja odluka se u ovom predmetu primjenjuje temeljem čl. 145. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 85/10 pročišćeni tekst i 5/14), do prijenosa poduzeća dolazi i onda kada je došlo do faktičkog prijenosa nekih od elemenata poduzeća.

 

Za utvrđenje činjenice jesu li zadovoljeni uvjeti za prijenos organiziranog gospodarskog subjekta, odnosno prijenosa poduzeća u smislu citirane Odluke Europskog suda u Luxemburgu potrebno je razmotriti sve činjenice, prvenstveno vrstu društva ili poduzeća, prenosi li se ili se ne prenosi materijalna imovina društva, poput zgrada i pokretne imovine, vrijednost nematerijalne imovine u vrijeme prijenosa, kao i je li novi poslodavac preuzeo većinu zaposlenika ili nije, te jesu li preneseni njegovi kupci. Ovo zbog toga, jer je Direktiva 77/187 o usklađivanju Zakona država članica vezano za zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa društava, poduzeća ili dijelova poduzeća mjerodavna kad god, u kontekstu ugovornih veza, postoji promjena fizičke ili pravne osobe odgovorne za nastavak poduzeća i preuzimanje obveza poslodavca prema zaposlenicima društva. Stoga nema potrebe za bilo kakvom direktnom ugovornom vezom između prenositelja i preuzimatelja da bi ta direktiva bila mjerodavna: prijenos se može obaviti putem posredovanja treće strane poput vlasnika ili osobe koja povećava kapital.

 

Tužitelji odgovornost II. tuženice za utužene tražbine temelje upravo na navodima, da je prenesena materijalna imovina društva, da društvo U. posluje na istoj adresi na kojoj je poslovalo društvo I. V., da postoji subjektivna povezanost oba društva kroz upravljačku strukturu, a u žalbi tužitelji iznose i da su na društvo U. preneseni i kupci društva I. V. budući da tako proizlazi iz Internet portala bug.hr i business.hr, slobodnadalmacija.hr, kao i iz emisije HRT-a „Potrošački kod“ emitirane dana 8. veljače 2010., a u kojim navedenim medijima je istaknuto da društvo U. prihvaća i servisira sve proizvode kupljene u društvu I. V. Vezano za pozivanje na krivnju II. tuženice za neisplatu radnicima (tužiteljima) iznosa od strane Agencije za zaštitu potraživanja radnika u slučaju stečaja, da Stečajni zakon ne veže nikakve sankcije za slučaj da osoba ovlaštena za zastupanje dužnika, propusti pokrenuti stečajni postupak u smislu odredbe čl. 39. st. 6. Stečajnog zakona.

 

Prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu činjenicu je li došlo do prijenosa poduzeća s društva I. V. na društvo U. pa time nije ni dao razloge o svim odlučnim činjenicama o tome je li se na II. tuženicu primjenjuje odredba čl. 133. st. 15. ZR-a, a posljedično navedenomu nije niti pravilno utvrđivao je li II. tuženica u smislu prethodno navedene odredbe ZR-a u obvezi za isplatu utuženih tražbina, prvostupanjska presuda je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te kako obzirom na stanje spisa nije moguće da tu odlučnu činjenicu utvrdi ovaj sud primjenom čl. 373.a ZPP-a, valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U nastavku postupka prvostupanjski sud provesti će dokaze koji su stranke predložile, te će izvesti i druge dokaze koje će stranke eventualno predložiti u nastavku postupka, a kao u žalbi i dopuni iste, a nakon toga će isti sudac (čl. 371. ZPP-a) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

Tužitelji pobijaju i odluku o troškovima (t. II. izreke) prvostupanjske presude, koju je slijedom ukidanja prvostupanjske presude u glavnoj stvari, valjalo u odnosu na egzistirajuće tužitelje ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (čl. 380. t. 3. ZPP-a).

 

O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Osijek, 22. ožujka 2018.