Broj: Gž R-572/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Radničko vijeće Z.h. d.o.o. Podružnice T. Z.zastupanog po punomoćnici A.Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z.h. d.o.o. Zagreb, OIB:..., zastupanog po punomoćnicima M. M., D. B. i D. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & B. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti pravilnika o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-63/17 od 10. listopada 2017., u sjednici vijeća 18. travnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

1.              Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-63/17 od 10. listopada 2017. godine te se sudi:

 

              Utvrđuje se ništetnim u cijelosti Pravilnik o radu Z. h. d.o.o. donesen na 475. sjednici Uprave Z. h. d.o.o. 30. studenog 2016., Klasa: ZGH-11-16-2735, Urbroj: 01-10-01-16-19.

              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 10.937,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29 stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

 

2.              Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan u cijelosti Pravilnik o radu Z. h. d.o.o. donesen na 475. sjednici Uprave Z. h. d.o.o. dana 30. studenog 2016. godine, Klasa: ZGH-11-16-2735, Urbroj: 01-10-01-16-19, kao i da se tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

              Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kn.

              Tužitelj je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl.353 st.1 toč.3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači te da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potražuje troškove žalbenog postupka.

Žalba je osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Pravilnika o radu tuženika donesenog na sjednici Uprave tuženika 30. studenog 2016.

              U postupku nije sporno da je tuženik donio pobijani Pravilnik o radu bez prethodnog savjetovanja s tužiteljem. Nije sporno da kod tuženika nije izabrano Glavno radničko vijeće, te da radnička vijeća nisu izabrana u svim organizacijskim jedinicama tuženika, već samo u pojedinim. Nadalje, nije sporno da su članovi radničkog vijeća tužitelja izabrani za vrijeme važenja Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13-dalje ZR/09) pa su zadržali mandat u smislu odredbe čl. 232. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14-dalje ZR/14).

              Međutim, sporno je pravno pitanje je li tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku i je li tuženik prije donošenja pobijanog Pravilnika o radu bio dužan provesti savjetovanje s tužiteljem. Pri tome tužitelj tijekom postupka i u žalbi smatra da unatoč tome što radničko vijeće nije formirano na razini čitavog poslodavca, već samo na razini organizacijske jedinice, konkretno Podružnice T.Z., ima sukladno odredbi čl. 143. ZR/14 sva prava i obveze radničkog vijeća što je poslodavac dužan uvažavati osobito s obzirom na okolnost da je predmetni Pravilnik o radu donesen na razini poslodavca - tuženika te se stoga primjenjuje i na radnike zaposlene u organizacijskoj jedinici Podružnica T. Zagreb. Ističe da je smisao radničkog vijeća štititi prava i obveze radnika od strane kojih je izabrano, a osobito u situaciji kada se radi o donošenju Pravilnika o radu koji se primjenjuje i na radnike one organizacijske jedinice u kojoj je izabrano, a što da je tužitelju onemogućeno. Stoga da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku te je tuženik prije donošenja Pravilnika o radu od 30. studenog 2016. bio dužan provesti postupak savjetovanja s tužiteljem u smislu čl. 27. ZR/14, a budući da tuženik to nije učinio Pravilnik o radu je ništetan. Tuženik, s druge strane, u postupku i odgovoru na žalbu osporava legitimitet tužitelju te ističe da je izričitom zakonskom odredbom u čl. 143. ZR/14 određeno da u slučaju organizacije radničkih vijeća po podružnicama, ista mora biti provedena u svakoj pojedinoj organizacijskoj jedinici, konkretno u svakoj podružnici te ako su radnička vijeća utemeljena samo u nekim od podružnica, tada ona nemaju legitimitet za savjetovanje u pogledu odluka koje se donose na razini čitavog društva, već da je tužitelj legitimiran za savjetovanje s tuženikom kao poslodavcem samo u odnosu na zaposlenike Podružnice T..

              Prilikom razmatranja spornog pravnog pitanja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je u smislu odredbe čl. 143. st. 3. ZR/14 preduvjet postojanja i djelovanja glavnog radničkog vijeća da ga čine predstavnici radnika svih organizacijskih cjelina poslodavca jer glavno radničko vijeće štiti prava i interese radnika iz svih organizacijskih jedinica poslodavca i obavlja funkciju radničkog vijeća na razini poslodavca kao cjeline, pa ako ne postoji glavno radničko vijeće, ni radnička vijeća u svakoj pojedinoj organizacijskoj jedinici poslodavca, tada poslodavac nema obvezu savjetovanja s radničkim vijećem pojedine organizacijske jedinice kada se radi o donošenju odluke važne za položaj svih radnika poslodavca kao cjeline. Stoga zaključuje da u konkretnom slučaju tuženik prije donošenja Pravilnika o radu od 30. studenog 2016. godine nije bio dužan provesti postupak savjetovanja s tužiteljem u smislu članka 27. ZR/14. Nadalje, stajalište je suda prvog stupnja da pravo na podnošenje tužbe u smislu čl. 27 st. 6. ZR/14, pripada onom radničkom vijeću s kojim se poslodavac dužan savjetovati u postupku donošenja pravilnika o radu, koji postupak je propisan čl. 27 ZR/14 pa budući da tuženik prije donošenja spornog Pravilnika o radu nije bio dužan savjetovati se s tužiteljem, to da tužitelj nije ovlašten tražiti od suda utvrđenje ništetnosti Pravilnika o radu pa zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

U donošenju pobijane presude nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti.

              Međutim, stajalište je ovog suda da je tužitelj sukladno odredbi čl. 27. st. 6. u vezi s čl. 155. st. 1. ZR/14 ovlašten na podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti Pravilnika o radu od 30. studenog 2016.

              Odredbom čl. 27. st. 1. ZR/14 propisano je da se o donošenju pravilnika o radu poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim zakonom, a sukladno st. 6. radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnima.

              Nadalje, odredbama čl. 141. -162. ZR/14 regulirana su pitanja ustanovljenja, ovlasti i rada radničkog vijeća kao predstavničkog tijela radnika, s time da je radnicima dana zakonska mogućnost, a ne i obveza, izbora i utemeljenja radničkog vijeća sukladno njihovoj izraženoj inicijativi i volji (čl. 141. st. 1. ZR/14).

              Mogućnost ustanovljenja radničkog vijeća kod poslodavca čije je poslovanje organizirano u više organizacijskih jedinica regulirana je u čl. 143. ZR/14 te je stavkom 1. propisano da ako je poslovanje poslodavca organizirano u više organizacijskih jedinica, radnici mogu izabrati jedno radničko vijeće na razini svih organizacijskih jedinica ili mogu izabrati radnička vijeća u svakoj pojedinoj organizacijskoj jedinici. Sukladno stavku 2. propisano je da ako su nakon utemeljenja radničkih vijeća u pojedinim organizacijskim jedinicama provedeni izbori i utemeljeno je radničko vijeće na razini poslodavca, danom utemeljenja toga radničkoga vijeća utemeljenim radničkim vijećima u pojedinim organizacijskim jedinicama prestaje mandat, a sukladno stavku 3. propisano je da kada radnici utemelje radničko vijeće u pojedinoj organizacijskoj jedinici, glavno radničko vijeće može se organizirati samo ako su radnička vijeća utemeljena u svim organizacijskim jedinicama i to na način da glavno radničko vijeće bude sastavljeno od predstavnika radničkih vijeća svih organizacijskih jedinica.

              To u konkretnom slučaju znači da kada nije utemeljeno radničko vijeće na razini poslodavca, niti je utemeljeno Glavno radničko vijeće, radničko vijeće ustanovljeno na razini pojedine organizacijske jedinice ima legitimitet na nivou organizacijske jedinice (Podružnice TZ) i to u kako u odnosu na pitanja koja se pojedinačno odnose na organizacijsku jedinicu i njene radnike, tako i u odnosu na pitanja koja se rješavaju na razini poslodavca ako je njima obuhvaćena i ova organizacijska jedinica.

              U postupku nije sporno da je pobijani Pravilnik o radu donesen na razini poslodavca Z. h.d.o.o. te se dakle primjenjuje na sve radnike, uključujući i radnike Podružnice T Z.. Stoga je prema stajalištu ovoga suda tuženik bio u obvezi provesti savjetovanje s tužiteljem u smislu odredbe čl. 150. st. 1. i 3. toč. 1. ZR/14 u vezi s čl. 27. st. 1. ZR-a, a budući da je to propustio učiniti, valjalo je utvrditi da je Pravilnik o radu ništetan (čl. 150. st. 12. ZR/14).

              Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu citiranih odredbi ZR/14 valjalo preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim Pravilnika o radu, te je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. I  izreke presude.

              Tužitelj žalbom neosnovano pobija odluku suda prvog stupnja o određivanju vrijednosti predmeta spora koju je sud donio na raspravnom zapisniku 12. rujna 2017. te smatra da je pogrešno tumačenje suda prvog stupnja kada navodi da je tužitelj prenisko naznačio vrijednost predmeta spora, imajući u vidu da o vrijednosti predmeta spora ovisi pravo na izjavljivanje revizije, dok je stajalište tužitelja da se vrijednost predmeta spora ne određuje u cilju omogućavanja izjavljivanja redovne revizije.

Iz stanja spisa proizlazi da je vrijednost predmeta spora s iznosom od 200.001,00 kn  određena rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pr-63/17 na drugom pripremnom ročištu od 12. rujna 2017. (list 114 spisa).

Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano je da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi označio. Stavkom 3. istog članka sudu je dopušteno intervenirati i ispitivati pravilnost označene vrijednosti u tužbi, bilo po službenoj dužnosti ili po prigovoru tuženika, s time da se o tome donosi odluka najkasnije na pripremnom ročištu.

              Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi označio vps s 11.000,00 kn, a da je tuženik na prvom pripremnom ročištu 18. svibnja 2017. prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora i predložio da sud utvrdi vrijednost predmeta spora s 200.001,00 kn pa je sud prvog stupnja pravilno koristeći svoje ovlaštenje iz odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a po prigovoru tuženika utvrdio vrijednost predmeta spora.

Budući da je preinačenjem presude suda prvog stupnja tužitelj uspio u sporu, to mu je temeljem odredbe 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2.  ZPP-a valjalo dosuditi troškove postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu Tarifa), za sastav tužbe i podneska od 26. svibnja 2017. u iznosu od po 2.500,00 kn (Tbr. 7. t. 1. i 8 t.1.), za pristup na ročište 18. svibnja 2017. godine u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9 t. 2. ), za pristup na ročište 12. rujna 2017. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1.), uvećano za pripadajući PDV. Nadalje, tužitelju pripadaju i troškovi žalbenog postupka za sastav žalbe u zatraženom iznosu od 600,00 kn (Tbr. 10. t. 1. ) uvećano za PDV.

 

U Rijeci 18. travnja 2018.